Kako sačuvati zdrave generacije koje će za dve decenije biti okosnica razvoja države
Zorica Janković
Nedelju dana je prošlo, a da se niko nije oglasio povodom intervjua sa Predragom Vranešom objavljenog u „Politici“ u nedelju 13. avgusta. Da odmah razjasnimo: ko je Predrag Vraneš i šta je to izjavio.
Predrag Vraneš je završio Elektrotehnički fakultet u Beogradu, magistrirao računarske nauke na Univerzitetu Kalifornija u Los Anđelesu, radio tamo neko vreme kao asistent, a zatim u istraživačkom centru IBM-a Tomas Votson. Vraneša pamtimo i kao uspešnog sportistu – golmana vaterpolo reprezentacije.
U pomenutom intervjuu Vraneš je izjavio da će Srbija tek 2020. godine biti primljena u članstvo Evropske unije, i da je to jedan od zaključaka iz studije u kojoj je, kao jedini Srbin, učestvovao zajedno sa 1.656 vodećih menadžera iz stotinu zemalja sveta. Studiju pod nazivom Predviđanje 2020. organizovao je ugledni britanski poslovni časopis „Ekonomist“.
Oduvek sam verovala ljudima koji iza sebe imaju rezultat. Čovek koji je sa vaterpolo reprezentacijom dostigao najveće moguće domete u sportu, i koji se u životnoj borbi za dobar rezultat jedini iz naše sredine našao u grupi odabranih po kriterijumima „Ekonomista“, svakako zaslužuje pažnju.
Za uvod dovoljno.
Analizirajmo sada Vranešovu izjavu. Šta će konkretno, odnosno pojedinačno značiti za građanina Srbije da nas Evropska unija primi u svoje članstvo tek 2020. godine. Za dete koje ove godine polazi u prvi razred osnovne škole to znači da će skoro cele svoje školovanje u trajanju 16 godina (osnovna 8, srednja škola 4, i fakultet 4 godine) provesti u atmosferi iščekivanja nečeg za šta još nismo, po mišljenju pojedinih, sposobni. Ne preti li, realno, tom naraštaju frustracija, koja će biti po zemlju pogubna posle 2020. godine, jer će ta generacija tada biti nosilac razvoja.
Drugi primer su mladi, fakultetski obrazovni ljudi, koji su redovno završili školovanje i koji sad imaju 24 godine. U narednih 14 godina, koliko nas deli, prema mišljenju 1656 vodećih svetskih menadžera, do ulaska u Evropsku uniju, ova generacija u naponu stvaralačke snage biće neiskorišćena. Šta će to značiti po njih same nije teško pretpostaviti. Oni će u vreme našeg projektovanog ulaska u EU imati već 38 godina. Ozbiljno treba da se zapitate da li smo dovoljno bogati da za druge školujemo stručnjake, jer je prirodno da će u navedenim uslovima većina kvalitetnih napustiti zemlju (ekonomska migracija).
Broj stanovnika Srbije obuhvaćenih sa ova dva primera činiće za dve decenije trećinu radno sposobnog stanovništva. To vreme će proleteti veoma brzo; pa zar 1986. nije bila „juče“.
Postavlja se sada ključno pitanje: da li uvažiti predviđanja vodećih svetskih menadžera da će Srbija tek 2020. godine biti primljena u Evropsku uniju ili verovati određenim političarima koji nas uveravaju da prijem „samo što nije“ i da za to treba da damo „samo određene ustupke“? Međutim, priča ovih političara traje već 6 godina. Naravno, oni su potpomognuti izjavama pojedinih političkih analitičara koje su naručene od određenih finansijskih lobija. Sve je više vidljivo da su trenutni interesi određenih grupacija (nrp. uvozni lobi) iznad opšteg državnog dugoročnog interesa. Nije li nas život naučio da trenutna zadovoljstva i koristi obavezno proizvode dugoročne posledice.
Kako prevazići ovu situaciju, odnosno kako sačuvati zdrave generacije koje će za dve decenije biti okosnica razvoja države?
S jedne strane, treba prihvatiti činjenicu da se proces globalizacije ne može zaustaviti, ali i da će njen dalji tok biti kontrolisan. To znači da će i pristupanje određenim regionalnim integracionim procesima biti rezultat dugih pregovora. Namerno koristimo termin pregovori jer je on zastupljen i u sadašnjoj zvaničnoj korespodenciji Srbije i Evropske unije.
S druge strane, treba znati da termin pregovori podrazumeva da obe strane imaju svoje uslove za pristupanje. Naši uslovi treba da budu u direktnoj funkciji očuvanja dve navedene generacije, koje će po ulasku Srbije u Evropsku uniju moći uspešno voditi državu. To znači i da se svi uslovi Evropske unije moraju već sada znati, da ih građani javno prihvate i da ih planski ostvaruju, i da u narednom periodu Evropska unija ne postavlja dodatne uslove.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Antikomunisti ništa ne praštaju komunistima, a sebi sve. Đido je napisao nekoliko memoarskih knjiga koje su veoma iskrene. Piše i razmišlja kritički. Meni se čini kako njegova samokritika ima ponekad u sebi nečeg egoističnog – prevelika zaokupljenost sobom i posmatranje sebe u prošlosti sa jednog previše uzdignutog moralnog stanovišta... Dakle, veći je problem njegova preterana samokritika nego njen manjak. Ali, antikomuniste ništa neće zadovoljiti. Ako govorimo o Drugom svetskom ratu, partizani sigurno imaju ne malo toga što sebi mogu da zamere, ali ipak mnogo manje od svih drugih sukobljenih strana”
Skupštinska rasprava poslužila je vlasti da pokaže da iza protivljenja projektu “Jadar” stoji “zla opozicija”. Time dobija veliku prednost, tako misli, a nažalost je po svemu sudeći i u pravu. Zašto? Vučićev režim je poznat po svojim uspesima na polju sveopšte destrukcije, a najveći domet je dosegao u uništavanju politike kao takve i razaranju samog pojma opozicionog političkog delovanja
Za 12 godina na vlasti, Aleksandar Vučić je izgradio bliske odnose sa vlastodršcima među kojima su i Redžep Tajip Erdogan, Viktor Orban i Edi Rama. Sva ova prijateljstva spaja jedno – poslovno-politički interesi koji nadilaze moguća neslaganja
Da li lokalni izbori u Crnoj Gori menjaju njenu političku geografiju
Izvesna je dalja fragmentacija crnogorske političke scene, a pregovori, ne samo o formiranju već i o funkcionisanju vlasti, postaju sve kompleksniji. To je direktna posledica nesrazmere između koalicionog kapaciteta političkih subjekata i onoga što bismo mogli nazvati “ucenjivačkim kapacitetom”. I to nema nikakve veze za programskim ciljevima bilo kojeg od učesnika u postizbornim pregovorima
Ponovo se priča o problemu lažnog bolovanja, te iznose tvrdnje da oko 40000 radnika na bolovanje odlazi iako za time nema potrebe. Poslodavci kažu da zato čak unajmljuju privatne detektive – da otkriju ko boluje, a ko se pravi. Kako uopšte proceniti koja su bolovanja lažna? I zašto to predstavlja prelaženje granice
Ministar kulture Nikola Selaković je bio jasan i dosledan: država nema ništa protiv da izdavači izdaju i na drugom pismu, ali će biti otkupljivane samo knjige objavljene na "prelepoj Vukovoj ćirilici". I to odmah. Zato što više nema cile-mile
Samozvani „vrhovni komandant“ Aleksandar Vučić obećao je Mađarima, koji su se pobunili protiv služenja vojnog roka, da će za njih pronaći neko rešenje. A šta je sa drugim nacionalnim manjinama - Bošnjacima, Romima, Slovacima, Crnogorcima, Rumunima, Albancima. Hoće li u Vojsku Srbije ići samo Srbi
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!