Kako sačuvati zdrave generacije koje će za dve decenije biti okosnica razvoja države
Zorica Janković
Nedelju dana je prošlo, a da se niko nije oglasio povodom intervjua sa Predragom Vranešom objavljenog u „Politici“ u nedelju 13. avgusta. Da odmah razjasnimo: ko je Predrag Vraneš i šta je to izjavio.
Predrag Vraneš je završio Elektrotehnički fakultet u Beogradu, magistrirao računarske nauke na Univerzitetu Kalifornija u Los Anđelesu, radio tamo neko vreme kao asistent, a zatim u istraživačkom centru IBM-a Tomas Votson. Vraneša pamtimo i kao uspešnog sportistu – golmana vaterpolo reprezentacije.
U pomenutom intervjuu Vraneš je izjavio da će Srbija tek 2020. godine biti primljena u članstvo Evropske unije, i da je to jedan od zaključaka iz studije u kojoj je, kao jedini Srbin, učestvovao zajedno sa 1.656 vodećih menadžera iz stotinu zemalja sveta. Studiju pod nazivom Predviđanje 2020. organizovao je ugledni britanski poslovni časopis „Ekonomist“.
Oduvek sam verovala ljudima koji iza sebe imaju rezultat. Čovek koji je sa vaterpolo reprezentacijom dostigao najveće moguće domete u sportu, i koji se u životnoj borbi za dobar rezultat jedini iz naše sredine našao u grupi odabranih po kriterijumima „Ekonomista“, svakako zaslužuje pažnju.
Za uvod dovoljno.
Analizirajmo sada Vranešovu izjavu. Šta će konkretno, odnosno pojedinačno značiti za građanina Srbije da nas Evropska unija primi u svoje članstvo tek 2020. godine. Za dete koje ove godine polazi u prvi razred osnovne škole to znači da će skoro cele svoje školovanje u trajanju 16 godina (osnovna 8, srednja škola 4, i fakultet 4 godine) provesti u atmosferi iščekivanja nečeg za šta još nismo, po mišljenju pojedinih, sposobni. Ne preti li, realno, tom naraštaju frustracija, koja će biti po zemlju pogubna posle 2020. godine, jer će ta generacija tada biti nosilac razvoja.
Drugi primer su mladi, fakultetski obrazovni ljudi, koji su redovno završili školovanje i koji sad imaju 24 godine. U narednih 14 godina, koliko nas deli, prema mišljenju 1656 vodećih svetskih menadžera, do ulaska u Evropsku uniju, ova generacija u naponu stvaralačke snage biće neiskorišćena. Šta će to značiti po njih same nije teško pretpostaviti. Oni će u vreme našeg projektovanog ulaska u EU imati već 38 godina. Ozbiljno treba da se zapitate da li smo dovoljno bogati da za druge školujemo stručnjake, jer je prirodno da će u navedenim uslovima većina kvalitetnih napustiti zemlju (ekonomska migracija).
Broj stanovnika Srbije obuhvaćenih sa ova dva primera činiće za dve decenije trećinu radno sposobnog stanovništva. To vreme će proleteti veoma brzo; pa zar 1986. nije bila „juče“.
Postavlja se sada ključno pitanje: da li uvažiti predviđanja vodećih svetskih menadžera da će Srbija tek 2020. godine biti primljena u Evropsku uniju ili verovati određenim političarima koji nas uveravaju da prijem „samo što nije“ i da za to treba da damo „samo određene ustupke“? Međutim, priča ovih političara traje već 6 godina. Naravno, oni su potpomognuti izjavama pojedinih političkih analitičara koje su naručene od određenih finansijskih lobija. Sve je više vidljivo da su trenutni interesi određenih grupacija (nrp. uvozni lobi) iznad opšteg državnog dugoročnog interesa. Nije li nas život naučio da trenutna zadovoljstva i koristi obavezno proizvode dugoročne posledice.
Kako prevazići ovu situaciju, odnosno kako sačuvati zdrave generacije koje će za dve decenije biti okosnica razvoja države?
S jedne strane, treba prihvatiti činjenicu da se proces globalizacije ne može zaustaviti, ali i da će njen dalji tok biti kontrolisan. To znači da će i pristupanje određenim regionalnim integracionim procesima biti rezultat dugih pregovora. Namerno koristimo termin pregovori jer je on zastupljen i u sadašnjoj zvaničnoj korespodenciji Srbije i Evropske unije.
S druge strane, treba znati da termin pregovori podrazumeva da obe strane imaju svoje uslove za pristupanje. Naši uslovi treba da budu u direktnoj funkciji očuvanja dve navedene generacije, koje će po ulasku Srbije u Evropsku uniju moći uspešno voditi državu. To znači i da se svi uslovi Evropske unije moraju već sada znati, da ih građani javno prihvate i da ih planski ostvaruju, i da u narednom periodu Evropska unija ne postavlja dodatne uslove.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Predsednik Konferencije univerziteta Srbije i rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić stavljen je pred svršen čin da praktično sam odbrani univerzitet nasuprot 19 drugih članova Radne grupe za koje postoje opravdane sumnje da će braniti stranački, a ne akademski interes iako među njima postoje ljudi koji vrlo dobro znaju razliku. Ne možemo znati šta će se sve naći u novom Zakonu iako se već dosta spekuliše o njemu. Da li će Vlada postavljati rektore i dekane, kako će se kazniti odmetnuti fakulteti pod paskom indikatora performanse i da li će se deliti vaučeri, ostaje da se vidi
Optuženi aktivisti u Novom Sadu ucenjuju se i usmeravaju da priznaju nešto što nisu učinili, kako bi eventualno bili oslobođeni ili se nagodili sa tužilaštvom oko visine kazne. Pritvor, dakle, u ovom slučaju služi kao sredstvo uslovljavanja i ucene. Ako vam se nudi izlaz iz pritvora kroz priznanje — to nije slobodna volja. I to je pravno nedopustivo
Apelacioni sud u Novom Sadu: Kompromisna i nezakonita odluka
“Odluka je nepravična bez obzira na to što je u slučaju troje aktivista rešenje o produženju pritvora preinačeno, a za ostale je vraćeno na ponovno odlučivanje. Nepravičnost se sastoji u tome što je Apelacioni sud morao da ukine pritvor bez zabrane napuštanja stana za sve pritvorenike. Osim toga, nije pravilno odredio postojanje osnova za meru zabrane kretanja i komunikacije”, kaže za “Vreme” Vladimir Horovic
Mnogo je načina na koje se filozofija može upregnuti u karuce čitavog društva: filozofe je jeftino školovati, dobili bismo nova radna mesta, a društvo bi, dugoročno, osetilo lekovite učinke mišljenja. Uz to, kao disciplina koja podučava tome kako se misli, filozofija obrazuje slobodne građane s kičmom i integritetom – dva nova ministra u rekonstruisanoj vladi, za prosvetu i informisanje, filozofi po obrazovanju, izuzeci su koji potvrđuju pravilo
“Studenti imaju kontrolni paket u našoj koaliciji. Oni nas usmeravaju, a njihova reč ima moralnu težinu. Kada zapne, oni su ti koji govore – hajde da se uozbiljimo, daleko smo dogurali da se spotičemo na budalaštinama. Ovako, iz dana u dan, funkcioniše prva predizborna kampanja u Srbiji koju udruženo vode studenti, lokalne stranke opozicije i građani”, priča za “Vreme” Nenad Gladić, portparol izborne liste “Ujedinjeni za Kosjerić”
Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.
Sreća da Srbija ima „istraživački tim Informera“! Dragan J. Vučićević je u poslednji čas otkrio pakleni plan „zločinaca“ i „blokadera“ i tako opet spasao državu. To što laže manje je bitno
Držati profesorku sociologije Mariju Vasić u zatvoru pod optužbom za terorizam je anticvilizajski zločin. Ili groteska, kako god hoćete. Zašto se protiv toga ne pobune sudije, tužioci, policajci, bezbednjaci
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!