
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Vrhunac licemerja i osionosti su izjave Precednika da su oni “pristojna” Srbija, a građane, na koje šalju svoje uličare i crnokapuljaše, nazivaju uličarima

Jako u inozemstvu reko, Srbija se brže razvija od mnogih zemalja i na tu činjenicu sam jako ponosan. Još reko da Srbija najbrže napreduje i da se nezaustavljivo razvija, zato mnogi hoće da nas zaustave. Ko to reko, to reko precednik koji za sebe kaže da je jedan od najuticajnijih lidera u svetu. Zašto precednik, zato što to ne bi mogao da kaže nijedan predsednik, to je mogao da kaže samo fah idiot koji laže kad zine. Na gornje se istakla njegova zakonodavna ikona, koja je po uputstvu, tzv. mesindž box, nastavila niz – Niko neće zaustaviti Srbiju, Srbija ne sme da stane!
Neprestano se, preko društvenih mreža, šalju poruke s onoga svijeta, lično precednik poručuje: Naši ljudi da ne brinu, sve ću uraditi da zaštitim Srbiju. I još veli: Srbija je zemlja normalnih ljudi, i veli: Opozicija nema politiku, zna samo za nasilje i haos. Svi horski metanišu: Nama je potreban rad, a ne rat, zato ćemo da radimo, da se borimo, nema stajanja i nema predaje. Do besvesti ponavljaju mantre: Srbija se ubrzano razvija i napreduje, Srbija je zemlja u kojoj su snovi ostvarivi… Precednik se preko Tik-toka i svog toki-vokija javno ispoveda: Moj život i sudbina su vezani za Srbiju, boriću se zajedno sa svojim narodom protiv onih koji bi Srbiju da unište… A vrhunac licemerja i osionosti su izjave jednog od najuticajnijih državnika na svetu da su oni “pristojna” Srbija, nasuprot žutom ološu i ostalim silama mraka i haosa. Građane, na koje šalju svoje uličare i crnokapuljaše, nazivaju uličarima.
Sve što nisu, kažu da jesu, uništili su institucije, uništavaju i značenje reči, a precednik, busajući se, viče: Srbiju lažima nećete slomiti! Miladin sa Đerma, ta znate Miladina, pravo mu je, nastavljajući izjavu, odgovorio: Samo ja to mogu! Stiglo je Vreme čuda, šarlatanstvo i šibicarenje su uvedeni u red časti i vrline, bašibozluk i praziluk su se podigli na visoko. Oni koji kradu i otimaju izbore, koji su od medija napravili svoje tarabe, kojima su tzv. gradonačelnici i predsednici opština poslušnici partijskih koordinatora, koji nameštaju tendere, bez kojih se ni toalet papir u javnim preduzećima ne može nabaviti, koji insceniraju tuču u Skupštini e da bi bez rasprave usvojili budžet i sijaset antinarodnih zakona, govore o poštenju i pristojnosti. Precednica Skupštine koja je rukovodila poslednjim nepočinstvom, kao u poslovici da budalu ne treba prozivati, sama se javi, ‘ladno poziva opoziciju na razgovore i poručuje da je parlament otvoren za sve građane! Nije za džaba izreka “Ko o čemu, lopov (da se ne kaže nešto drugo) o poštenju”.
Precednik pre i posle jela ponavlja da imamo najveći rast, čitava četiri zarez jedan posto, sve skutonoše to horski ponavljaju, niko ne veli da je rast od četiri zarez jedan posto takoreći ništa, zero u odnosu na rast od jedan posto razvijenih zemalja. Uostalom, izračunajte koliko je četiri zarez jedan posto na naših sto, u odnosu na jedan posto na hiljadu, deset hiljada, koje imaju razvijene zemlje. Kako nam raste rast, tako nam raste i demokratija, tako nam raste sve čega se nepomenici dohvate i o tome progovore. Tako smo po indeksu organizovanog kriminala treći u Evropi, a isto mesto zauzimamo i po korupciji i stopi siromaštva. No, Fikus koji je progovorio i koga precednik hvali na sva usta, poručuje da samo što nismo iskorenili siromaštvo.
Sve što rade je na ponos i diku Srbije. Kod njih važi svaka vikend diploma, ako je, kao kod Tomislava Diplomislava, i vikendom pečatirana, svaka šuša je na čelu neke agencije za nuklearnu energiju, državni sekretar može da bude i onaj ko je do juče čit’o vodomere, demokratija je kad predsednik skupštinskog Odbora za bezbednost fizički napada opozicione poslanice, kad šef Poslaničkog kluba SNS-a, i doslovno, pljuje opozicione kolege. Demokratija je i kad visoki SNS nameštenici pozivaju članove i funkcionere da vređaju i napadaju građane na protestima, što je po precedniku ujdurma veštačke inteligencije. Uostalom, kako reko jedan od najcenjenijih lidera na svet – građani su ocenili da je najveći problem Srbije taj što građani protestuju!
I ne staje, tera dalje, veli: Ostaće zapisano u istoriji koliko smo se borili za našu zemlju i koliko je Srbija napredovala. Veseli se srpski rode, ima još: U istoriji će pisati ko je podigao i ujedinio zemlju, kao i ko je vratio ćirilicu… Da se amandmanom doda, i ko je imao najviše pasulja i sardina u robnim rezervama.
I Fikus koji je progovorio im’o da kaže: Pristojna većinska Srbija ne želi nasilje i mržnju! Došli su po svakog od nas, zato razumem gospodina koji ih je, u kameru, u besu i očaju, žestoko opsovao.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve