Vrhunac licemerja i osionosti su izjave Precednika da su oni “pristojna” Srbija, a građane, na koje šalju svoje uličare i crnokapuljaše, nazivaju uličarima
Jako u inozemstvu reko, Srbija se brže razvija od mnogih zemalja i na tu činjenicu sam jako ponosan. Još reko da Srbija najbrže napreduje i da se nezaustavljivo razvija, zato mnogi hoće da nas zaustave. Ko to reko, to reko precednik koji za sebe kaže da je jedan od najuticajnijih lidera u svetu. Zašto precednik, zato što to ne bi mogao da kaže nijedan predsednik, to je mogao da kaže samo fah idiot koji laže kad zine. Na gornje se istakla njegova zakonodavna ikona, koja je po uputstvu, tzv. mesindž box, nastavila niz – Niko neće zaustaviti Srbiju, Srbija ne sme da stane!
Neprestano se, preko društvenih mreža, šalju poruke s onoga svijeta, lično precednik poručuje: Naši ljudi da ne brinu, sve ću uraditi da zaštitim Srbiju. I još veli: Srbija je zemlja normalnih ljudi, i veli: Opozicija nema politiku, zna samo za nasilje i haos. Svi horski metanišu: Nama je potreban rad, a ne rat, zato ćemo da radimo, da se borimo, nema stajanja i nema predaje. Do besvesti ponavljaju mantre: Srbija se ubrzano razvija i napreduje, Srbija je zemlja u kojoj su snovi ostvarivi… Precednik se preko Tik-toka i svog toki-vokija javno ispoveda: Moj život i sudbina su vezani za Srbiju, boriću se zajedno sa svojim narodom protiv onih koji bi Srbiju da unište… A vrhunac licemerja i osionosti su izjave jednog od najuticajnijih državnika na svetu da su oni “pristojna” Srbija, nasuprot žutom ološu i ostalim silama mraka i haosa. Građane, na koje šalju svoje uličare i crnokapuljaše, nazivaju uličarima.
Sve što nisu, kažu da jesu, uništili su institucije, uništavaju i značenje reči, a precednik, busajući se, viče: Srbiju lažima nećete slomiti! Miladin sa Đerma, ta znate Miladina, pravo mu je, nastavljajući izjavu, odgovorio: Samo ja to mogu! Stiglo je Vreme čuda, šarlatanstvo i šibicarenje su uvedeni u red časti i vrline, bašibozluk i praziluk su se podigli na visoko. Oni koji kradu i otimaju izbore, koji su od medija napravili svoje tarabe, kojima su tzv. gradonačelnici i predsednici opština poslušnici partijskih koordinatora, koji nameštaju tendere, bez kojih se ni toalet papir u javnim preduzećima ne može nabaviti, koji insceniraju tuču u Skupštini e da bi bez rasprave usvojili budžet i sijaset antinarodnih zakona, govore o poštenju i pristojnosti. Precednica Skupštine koja je rukovodila poslednjim nepočinstvom, kao u poslovici da budalu ne treba prozivati, sama se javi, ‘ladno poziva opoziciju na razgovore i poručuje da je parlament otvoren za sve građane! Nije za džaba izreka “Ko o čemu, lopov (da se ne kaže nešto drugo) o poštenju”.
Precednik pre i posle jela ponavlja da imamo najveći rast, čitava četiri zarez jedan posto, sve skutonoše to horski ponavljaju, niko ne veli da je rast od četiri zarez jedan posto takoreći ništa, zero u odnosu na rast od jedan posto razvijenih zemalja. Uostalom, izračunajte koliko je četiri zarez jedan posto na naših sto, u odnosu na jedan posto na hiljadu, deset hiljada, koje imaju razvijene zemlje. Kako nam raste rast, tako nam raste i demokratija, tako nam raste sve čega se nepomenici dohvate i o tome progovore. Tako smo po indeksu organizovanog kriminala treći u Evropi, a isto mesto zauzimamo i po korupciji i stopi siromaštva. No, Fikus koji je progovorio i koga precednik hvali na sva usta, poručuje da samo što nismo iskorenili siromaštvo.
Sve što rade je na ponos i diku Srbije. Kod njih važi svaka vikend diploma, ako je, kao kod Tomislava Diplomislava, i vikendom pečatirana, svaka šuša je na čelu neke agencije za nuklearnu energiju, državni sekretar može da bude i onaj ko je do juče čit’o vodomere, demokratija je kad predsednik skupštinskog Odbora za bezbednost fizički napada opozicione poslanice, kad šef Poslaničkog kluba SNS-a, i doslovno, pljuje opozicione kolege. Demokratija je i kad visoki SNS nameštenici pozivaju članove i funkcionere da vređaju i napadaju građane na protestima, što je po precedniku ujdurma veštačke inteligencije. Uostalom, kako reko jedan od najcenjenijih lidera na svet – građani su ocenili da je najveći problem Srbije taj što građani protestuju!
I ne staje, tera dalje, veli: Ostaće zapisano u istoriji koliko smo se borili za našu zemlju i koliko je Srbija napredovala. Veseli se srpski rode, ima još: U istoriji će pisati ko je podigao i ujedinio zemlju, kao i ko je vratio ćirilicu… Da se amandmanom doda, i ko je imao najviše pasulja i sardina u robnim rezervama.
I Fikus koji je progovorio im’o da kaže: Pristojna većinska Srbija ne želi nasilje i mržnju! Došli su po svakog od nas, zato razumem gospodina koji ih je, u kameru, u besu i očaju, žestoko opsovao.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Ljubavi smo naučili vatru, da zemlja nam više ne gori”. To je stih Vaska Pope, jednog od naših najvećih pesnika koji je rođen u selu Grebenac, na obodu Deliblatske peščare, u jednom od naselja koja su direktno bila ugrožena vatrom. Uprkos nadljudskim naporima vatrogasaca, dobrovoljaca i meštana, uprkos pomoći koju studenti i građani šalju nemajući šta drugo da čine, uprkos apelima da se ranije zatraži strana pomoć, šumski požar u Pesku se ovog leta sasvim oteo kontroli i nastala je šteta koja će se sanirati decenijama. Neko bi mogao da zaključi kako je Pesak u plamenu parabola današnje Srbije solidarnih građana i studenata kojima vlada zloćudni režim koji nije dostojan da štiti ekosisteme kakva je Peščara, da čuva naša prirodna blaga, našu zemlju
Uprkos tome što nema jasnog diskontinuiteta u radu Sektora za vanredne situacije, opšti utisak stručne javnosti je da reakcija na požar u Deliblatskoj peščari nije bila adekvatna. Na retkim snimcima videlo se da vatrogasaca nema dovoljno, da su u pomoć priticala lokalna dobrovoljna vatrogasna društva i da je prisustvo tehnike neprimereno veličini požara. Komentatorima su u oči upadale najčešće dve činjenice – da su u Peščari korišćeni kamioni cisterne FAP i TAM, koji se ne proizvode 40 i više godina
Velike nejednakosti među decom, preobimni programi, loš položaj nastavnika, nedostatak kadra i sve veća centralizacija, neke su od neuralgičnih tačaka naših osmogodišnjih škola, kaže za “Vreme” profesor Aleksandar Baucal. Kakvo nas onda sutra čeka? Zašto svi đaci osmog razreda iz Srbije u proseku zaostaju za vršnjacima iz Evropske unije i kako to promeniti? Kako u tom duhu učitelj Predrag Starčević, čovek kome je njegov posao misija, uči decu pravim vrednostima
Kultura sećanja: 26 godina od ubistva bivšeg predsednika Predsedništva Srbije
Otmica Ivana Stambolića usred dana u Košutnjaku bila je i poruka svima koji su se suprotstavljali režimu. Ako vlast odluči da nestaneš, neće biti ni svedoka, ni tragova, ni istrage. Neće biti čak ni vesti da te nema. O tome koliko je država bila pretvorena u sredstvo privatnog opstanka na vlasti govori i zaključak suda: pripadnici JSO i čelnici Resora državne bezbednosti nisu delovali kao samostalna kriminalna grupa, već su državni aparat sile upotrebili za očuvanje političke vlasti jednog čoveka
Za samo dve godine, od početka rata u Gazi oktobra 2023, izvoz srpske municije za Izrael povećao se 42 puta i tokom 2025. i početkom ove godine dostigao 133 miliona dolara. Sve to uprkos izjavi predsednika Aleksandra Vučića juna prošle godine da Srbija obustavlja sav vojni izvoz. Samo u prva dva meseca 2026. organizovano je 14 kargo letova za Izrael, u poređenju sa 32 tokom čitave 2025. Vojne veze nisu jednosmerne. Izraelski “Elbit Systems” je krajem 2024. Srbiji prodao savremene artiljerijske sisteme, dronove i opremu u vrednosti od 335 miliona dolara. Opremu je vlast u Beogradu upotrebila za masovno praćenje svojih protivnika
Aleksandar Vučić dolazi u Novi Sad u petak (4. septembar). Hoće da pokaže da je pokorio grad, ali nije, samo ga je batinama izobličio do neprepoznatljivosti
Dobar deo režima rehabilitira Mladića zbog rehabilitacije vlastitog ratnog i političkog puta. Pogani mit o junačkom generalu potreban im je kako bi predstavili čitav srpski narod kao njegove i svoje saučesnike
Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.