

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Vrhunac licemerja i osionosti su izjave Precednika da su oni “pristojna” Srbija, a građane, na koje šalju svoje uličare i crnokapuljaše, nazivaju uličarima


Jako u inozemstvu reko, Srbija se brže razvija od mnogih zemalja i na tu činjenicu sam jako ponosan. Još reko da Srbija najbrže napreduje i da se nezaustavljivo razvija, zato mnogi hoće da nas zaustave. Ko to reko, to reko precednik koji za sebe kaže da je jedan od najuticajnijih lidera u svetu. Zašto precednik, zato što to ne bi mogao da kaže nijedan predsednik, to je mogao da kaže samo fah idiot koji laže kad zine. Na gornje se istakla njegova zakonodavna ikona, koja je po uputstvu, tzv. mesindž box, nastavila niz – Niko neće zaustaviti Srbiju, Srbija ne sme da stane!
Neprestano se, preko društvenih mreža, šalju poruke s onoga svijeta, lično precednik poručuje: Naši ljudi da ne brinu, sve ću uraditi da zaštitim Srbiju. I još veli: Srbija je zemlja normalnih ljudi, i veli: Opozicija nema politiku, zna samo za nasilje i haos. Svi horski metanišu: Nama je potreban rad, a ne rat, zato ćemo da radimo, da se borimo, nema stajanja i nema predaje. Do besvesti ponavljaju mantre: Srbija se ubrzano razvija i napreduje, Srbija je zemlja u kojoj su snovi ostvarivi… Precednik se preko Tik-toka i svog toki-vokija javno ispoveda: Moj život i sudbina su vezani za Srbiju, boriću se zajedno sa svojim narodom protiv onih koji bi Srbiju da unište… A vrhunac licemerja i osionosti su izjave jednog od najuticajnijih državnika na svetu da su oni “pristojna” Srbija, nasuprot žutom ološu i ostalim silama mraka i haosa. Građane, na koje šalju svoje uličare i crnokapuljaše, nazivaju uličarima.
Sve što nisu, kažu da jesu, uništili su institucije, uništavaju i značenje reči, a precednik, busajući se, viče: Srbiju lažima nećete slomiti! Miladin sa Đerma, ta znate Miladina, pravo mu je, nastavljajući izjavu, odgovorio: Samo ja to mogu! Stiglo je Vreme čuda, šarlatanstvo i šibicarenje su uvedeni u red časti i vrline, bašibozluk i praziluk su se podigli na visoko. Oni koji kradu i otimaju izbore, koji su od medija napravili svoje tarabe, kojima su tzv. gradonačelnici i predsednici opština poslušnici partijskih koordinatora, koji nameštaju tendere, bez kojih se ni toalet papir u javnim preduzećima ne može nabaviti, koji insceniraju tuču u Skupštini e da bi bez rasprave usvojili budžet i sijaset antinarodnih zakona, govore o poštenju i pristojnosti. Precednica Skupštine koja je rukovodila poslednjim nepočinstvom, kao u poslovici da budalu ne treba prozivati, sama se javi, ‘ladno poziva opoziciju na razgovore i poručuje da je parlament otvoren za sve građane! Nije za džaba izreka “Ko o čemu, lopov (da se ne kaže nešto drugo) o poštenju”.
Precednik pre i posle jela ponavlja da imamo najveći rast, čitava četiri zarez jedan posto, sve skutonoše to horski ponavljaju, niko ne veli da je rast od četiri zarez jedan posto takoreći ništa, zero u odnosu na rast od jedan posto razvijenih zemalja. Uostalom, izračunajte koliko je četiri zarez jedan posto na naših sto, u odnosu na jedan posto na hiljadu, deset hiljada, koje imaju razvijene zemlje. Kako nam raste rast, tako nam raste i demokratija, tako nam raste sve čega se nepomenici dohvate i o tome progovore. Tako smo po indeksu organizovanog kriminala treći u Evropi, a isto mesto zauzimamo i po korupciji i stopi siromaštva. No, Fikus koji je progovorio i koga precednik hvali na sva usta, poručuje da samo što nismo iskorenili siromaštvo.
Sve što rade je na ponos i diku Srbije. Kod njih važi svaka vikend diploma, ako je, kao kod Tomislava Diplomislava, i vikendom pečatirana, svaka šuša je na čelu neke agencije za nuklearnu energiju, državni sekretar može da bude i onaj ko je do juče čit’o vodomere, demokratija je kad predsednik skupštinskog Odbora za bezbednost fizički napada opozicione poslanice, kad šef Poslaničkog kluba SNS-a, i doslovno, pljuje opozicione kolege. Demokratija je i kad visoki SNS nameštenici pozivaju članove i funkcionere da vređaju i napadaju građane na protestima, što je po precedniku ujdurma veštačke inteligencije. Uostalom, kako reko jedan od najcenjenijih lidera na svet – građani su ocenili da je najveći problem Srbije taj što građani protestuju!
I ne staje, tera dalje, veli: Ostaće zapisano u istoriji koliko smo se borili za našu zemlju i koliko je Srbija napredovala. Veseli se srpski rode, ima još: U istoriji će pisati ko je podigao i ujedinio zemlju, kao i ko je vratio ćirilicu… Da se amandmanom doda, i ko je imao najviše pasulja i sardina u robnim rezervama.
I Fikus koji je progovorio im’o da kaže: Pristojna većinska Srbija ne želi nasilje i mržnju! Došli su po svakog od nas, zato razumem gospodina koji ih je, u kameru, u besu i očaju, žestoko opsovao.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve