Vozač Hitne pomoći, u kojoj je bila beba, pod dejstvom alkohola učestvovao u udesu, i dobio otkaz, sud presudio da se vozač vrati na posao, a direktor neće da sprovede odluku suda, po cenu ostavke
NEĆE BADŽU: Dr Ilija Tripković
Krajem 2002, tačnije 16. 12. 2002, Milomir Petrović, vozač Hitne pomoći Zdravstvenog centra Valjevo, prevozio je prevremeno rođenu bebu, u inkubatoru, na Institut za neonatologiju u Beogradu, na Ibarskoj magistrali, kod Vreoca, opština Lazarevac, došlo je do saobraćajnog udesa u kome je učestvovao sanitet. Beba je, nepovređena, lazarevačkim kolima hitne pomoći, prebačena za Beograd, a policija je na licu mesta utvrdila da oba vozača, aktera udesa, imaju alkohol u krvi. Na osnovu policijskog izveštaja, zbog 0,31 promila alkohola u krvi, sudija za prekršaje u Lazarevcu je vozača Milomira Petrovića kaznio novčano i tromesečnim oduzimanjem dozvole. Na osnovu toga Zdravstveni centar Valjevo je vozaču Petroviću 27.02.2003. izrekao meru prestanka radnog odnosa, jer je direktno prekršio radnu disciplinu i ispoljio ponašanje koje je suprotno prirodi posla. U rešenju o otkazu zaposlenom stoji i da mu je i ranije ukazivano na propuste u ponašanju, a kao otežavajuća okolnost navedeno da je pravosudnom presudom oglašen krivim zbog falsifikovanja diplome koju je priložio poslodavcu zbog radnog mesta vozača sa petim stepenom stručne spreme.
MASOVNIJANEDISCIPLINA: Otpušteni vozač tuži poslodavca i Opštinski sud u Valjevu donese presudu o vraćanju vozača na posao, uz obrazloženje da je „sud mišljenja da nepoštovanje radne discipline treba da bude očigledno, da to ponašanje radnika treba da se ogleda u masovnijem ispoljavanju nediscipline i u dužem vremenskom periodu“…
Šta dalje bilo, poslodavac izjavi žalbu, Okružni sud vrati predmet opštinskom, opštinski donese presudu da je otkaz validan, okružni presudi, tužilac zatraži reviziju na Vrhovnom sudu, Vrhovni sud vrati predmet na ponovno odlučivanje, opštinski opet presudi u korist poslodavca, ali Okružni sud 12. 03. 2007. donosi presudu da se vozač „vrati na rad na poslove radnog mesta vozača, u odseku za sanitetski prevoz i transport, u roku od osam dana“.
Šta onda bilo, direktor Zdravstvenog centra, primarijus dr Ilija Tripković, odbija da postupi po presudi. Zašto, objašnjava dr Tripković, zato što bi se time ogrešio o malog pacijenta koji je bio u kolima hitne pomoći, ali i kolege i saradnike koji odgovorno rade svoj posao. Koliko on shvata tu presudu o vraćanju Petrovića na posao, trebalo je da ga upozori posle udesa, i nađenog alkohola u krvi, pa da ga tek kod sledećeg prekršaja sa istim posledicama otpusti sa posla. To bi bilo kao kad bi hirurg pogrešio, a načelnik mu rekao: pazi šta radiš, sad imaš upozorenje, a sledeći put ćeš dobiti otkaz. Ne vidi razliku, i vozač, na svoj način, odgovara za pacijenta. Vozač hitne pomoći je, zajedno sa lekarom i tehničarom, deo medicinske ekipe, i kako taj vozač sutra da radi, šta on da radi, ako lekar ili pacijent odbije da uđe u kola sa čovekom kome je nađen alkohol u krvi. Šta dalje, ništa, uputili su zahtev za reviziju presude Vrhovnom sudu, ako se presuda potvrdi, daće ostavku, sa celom ekipom koja rukovodi Zdravstvenim centrom, koji je po kriterijumima Ministarstva zdravlja među četiri najbolja u Srbiji. Šta da radi, značiće da je kao direktor oštetio kolektiv, da je oštetio tog vozača, a šta je mogao da radi, da postupi po presudi, i da pred svaku vožnju traži alko-test. Zna da je za ne postupanje po presudi zaprećena zatvorska kazna, moral mu kaže da ovako mora da radi, nije se on konsultovao ni sa kim iz Ministarstva, sam ovako odlučio, i kolegijum se složio, pa ljudi se smeju kad čuju o čemu je reč. Nema on ništa protiv tog čoveka, čak su u istoj pariji, Liberalima Srbije, i iz partije ga pritiskali da popusti, ne može, ne radi se o popuštanju, nego o tome da čovek kome je nađen alkohol u krvi ne može za volan hitne pomoći.
NIJELAZNUO: Vozača Petrovića, a nadimka Badža, potražimo u službi Hitne pomoći, gde od presude o vraćanju na posao redovno dolazi. Gde je, vozači vele, otiš’o na doručak, još vele da dolazi svako jutro, na vreme i redovno, i da ne znaju šta će sa njim, neprijatno, bio kolega. Kako je poduže doručkovao sa Petrovićem zakažemo viđenje predveče. Dolazi sa advokatom Gojkom Đurđevićem, zahvaljuje što ‘oćemo i njega čujemo. Advokat odma’ prelazi na pos’o, u petoj godini suđenja Okružni sud je doneo presudu kojom je usvojen tužbeni zahtev, poništeno je rešenje o otkazu, tužilac se vraća na posao, ima dobije sve zaostale plate, sa zateznom kamatom.
A šta kaže vozač Petrović, sve što rek’o direktor Tripković, i što bilo u dnevne novine, laž, a najveća laž da je u pijanom stanju prevrnuo sanitet u kome je bila beba. Jeste došlo do saobraćajnog udesa, ali krivicom vozača koji je prešao na njegovu stranu, i jesu mu našli alkohol, 0,31, ali duv’o u istu duvaljku kao i vozač koji je kriv za udes, i kome je nađeno 0,51. Kakav alkohol, 99 puta dao krv, 99 života spas’o, a tad je bio Božićni post, a on posti, zna se kako se posti, nije laznuo. Advokat priteče rečima, da je možda jeo grožđe, ‘oće to od grožđa, kakvo grožđe, ništa nije laznuo. Pa kako mu je nađen alkohol, potpisao po duvanju, kažnjen novčano, oduzimanjem dozvole, jeste, ali bila ista duvaljka.
Opet advokat, revizija kod Vrhovnog suda, koju traži Zdravstveni centar, vanredni je pravni lek, ona ne zadržava izvršenje presude, čovek je pet godina bez sredstava, zdravstvenu knjižicu neće da mu overe, ima da mu daju preko milion, on već naplatio 109.000 troškova, sa kamatom, i da on pita, sa čijim se parama to direktor Tripković sudi, sa čijim se parama igra, nije valjda direktor jači od suda i zakona. Badža se slaže sa advokatom, to za pare, i za ostalo, tri’es godina vozio, nikad nije zakačio vozilo, bez zakačke, a direktor sve laže, i to za alkohol, pa postio, nije laznuo, čista odmazda, radi se o povređenoj sujeti, opštinski sud mu poništio, ono pre kritičnog događaja, isto krajem 2002, kad ga je kaznio sa deset posto od plate, nije hteo kolima da vozi neka tehnička lica u Beograd, zbog toga je sva ta odmazda, čista osveta.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!