
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Kako je javni servis preoteo posao sa sumnjivom budućnošću
Prošle je nedelje v.d. direktora Javnog servisa Srbije ili nekadašnjeg RTS-a Aleksandar Tijanić slavodobitno objavio da će „nacionalna televizija“ omogućiti Srbiji da na najbolji mogući način prati utakmice planetarno najvažnijeg sportskog događaja koji će se odigrati u Nemačkoj od 9. juna do 9. jula ove godine. Posle višestrukog zabranjivanja rada BK televizije, koja je ranije prošle godine u regularnoj proceduri obezbedila prava na prenose SP-a, Javni je servis uspeo da preotme posao televiziji sa neizvesnom budućnošću. Aleksandar je Tijanić odlučno saopštio da prenos ne košta ništa, odnosno da novac iz pretplate neće biti utrošen na program sa SP-a u Nemačkoj. Pitanje je zbog čega se o jednom unosnom poslu govori kao o poklonu naciji?
Odgovor je nemoguće dobiti, kao i u mnogo drugih slučajeva u kojima se traže racionalni argumenti za obrazloženje odluka.
Svetska fudbalska federacija FIFA angažovala je Infront, veliku međunarodnu kompaniju iz Švajcarske, da „prodaje prava“ pojedinačnim televizijama. Kada se protekle zime BK televizija našla na udaru kao deo Karićeve imperije, mirisalo je da neko želi da unosan posao prenosa utakmica sa Svetskog prvenstva preotme. BK televizija, prema rečima njene tadašnje direktorke Bojane Lekić, osigurala se kreditima kod banaka u EU-u i time obezbedila sredstva za realizaciju ovog projekta. Odlukama RRA ova kuća je faktički onemogućena da emituje program. Kao novi partner u poslu pojavila se Dajrekt medija (Direct Media), beogradska kompanija koja se bavi prodajom oglasnog prostora u medijima u Srbiji. Javnost je saznala da prava na prenose zapravo nema BKTV, već ovo preduzeće.
Prema podacima ove kompanije, svaka treća emitovana reklama na televizijama u Srbiji donese procenat Dajrekt mediji. U arhivi Agencije za registraciju privrednih subjekata piše da je većinski vlasnik Dajrekt medije Multikom grupa, čiji je vlasnik Dragan Đilas, šef Narodne kancelarije predsednika Srbije. Na internet prezentaciji Dajrekt medije stoji da je Ovejšn advertajzing osnivač ove kuće, a osnivač Ovejšn advertajzinga je Dragan Đilas, ali više nije vlasnik. Zanimljivo je da se Dajrekt medija, Multikom grupa i Ovejšn nalaze na istoj adresi u Beogradu – Proleterske solidarnosti 13b. Pokušaj „Vremena“ da od predstavnika Dajrekt medije sazna više detalja o pravima na prenose bio je neuspešan jer niko u kompaniji nije pozvan da o tome govori, kako nam je prenela službenica na recepciji.
Ako bismo pokušali da rekonstruišemo šta se tu zapravo događa, verovatno bismo mogli da zaključimo sledeće: Dajrekt medija (ili Multikom ili Ovejšn) kupuje prava na prenose od Infronta koje prosleđuje BKTV-u, koji obezbeđuje kredit kod Meridijan banke, koja je klijent Dajrekt medije. Kada BKTV izgubi „nacionalnu pokrivenost“, Dajrekt medija krene da nudi paket po etru i tu se „nacionalna televizija“ ukazala kao najbolji mogući partner. Dajrekt medija ustupa prava na prenose, a troškove pokriva od ustupljenog reklamnog prostora na Javnom servisu. O potencijalnom političkom kontekstu čitave priče, na drugom mestu.
Ovakvim raspletom događaja na dobitku su gotovo svi. FIFA će imati svoj program i u ovom delu sveta (pretpostavlja se da će ukupno tridesetak milijardi ljudi posmatrati putem prenosa utakmice SP-a. Infront je uspešno obavio posao, Dajrekt medija je obazbedila veće prisustvo na polju prodaje reklamnog prostora, a RTS i njegov v.d. direktora pokazali su da najznačajniji događaji moraju da budu na ovoj televiziji. Građani će imati priliku da prate svoj tim a da za to ne plate, dakle za džabe, prema onome što je Tijanić hteo da obelodani. Ostaje im samo da kupe što više piva i da otvore tekuće, devizne i ine račune ili podignu kredit u banci koja im je pomogla da gledaju prenose.
A BK televizija? Ona ne postoji.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve