Očekivani izbor Vlada Divca na mesto predsednika OKS-a posle niza proceduralnih kontroverzi teško će doneti srpskom sportu potrebnu novu energiju ako razvoj sporta bude u direktnoj vezi sa određenim političkim krugovima
UOČI IZBORA: Ivan Ćurković i Vlade Divac na proslavi 99 godina Olimpijskog komiteta Srbije
Mala revolucija je izvedena u postupku izbora prvog čoveka srpskog olimpizma, a ministar Ivica Dačić je ostao bez savetnika. Dosadašnji suveren Ivan Ćurković, čovek bogate poslovno-sportske karijere, podlegao je pred naletom pritisaka sa raznih strana i bio primoran da svoje mesto ustupi nekadašnjem košarkaškom asu.
Na Izbornoj skupštini u utorak 24. februara članovi Skupštine OKS-a odlučili su aklamacijom da Divac u naredne četiri godine nosi srpski barjak olimpizma, jer se Ćurković na samoj sednici povukao nakon što je većina „delegata“ odlučila da glasanje bude javno, što je u suprotnosti sa važećim propisima samog komiteta. Međutim, niko nije pustio suzu za bivšim predsednikom jer je njegov status bio ugrožen načinom na koji je i sam došao na to mesto pre četiri godine kada je na protivzakonit način smenjen Filip Cepter.
Nakon sednice na kojoj je izabran, Divac je obećao da će se svim silama truditi da poboljša stanje u srpskom sportu:
„Spreman sam da pokrenem, motivišem i mobilišem sve činioce u društvu da bih promovisao univerzalni cilj kakav je sport“, poručio je novi predsednik, nagoveštavajući da će zona njegovog uticaja biti daleko veća od one koju je imao prethodnik.
Pre njegovog obraćanja govorio je Ivan Ćurković kome nije bilo drago što se krše propisi komiteta.
„Na Skupštini je doneta odluka protiv svih akata koje smo zajedno donosili. Da sada ne bismo pravili skandal i kršili sopstvena pravila, ja se povlačim, jer mi moral ne dozvoljava da učestvujem u svemu ovome“, rekao je nekadašnji predsednik FK Partizana.
Ćurković je rekao da je na njega „vršen pritisak“, da nema ništa protiv Divca, ali da ima protiv onih koji su ga „gurali sve vreme“. Ćurković je diskretno naglasio da je čitava stvar politizovana o čemu se tokom kampanje nedeljama spekulisalo.
Ovakav završetak biće pozitivno primljen u javnosti jer je reputacija novog predsednika bespogovorna. Divac, koji je izbegavao novinare u poslednjih nekoliko nedelja, potrudio se da ovoga puta ne izgubi – kao što mu se već jednom dogodilo početkom ovog veka kada ga je porazio kolega Dragan Kićanović – tako što je većinu stvari završavao na internim sastancima sa onima koji su u utorak glasali. Kampanju je obeležila i kontroverza oko toga da li Divac uopšte može da se kandiduje jer ne ispunjava odredbe Statuta OKS-a koje određuju čitavu proceduru.
Zanimljivije od ove „proceduralne vrteške“ bilo je zapravo pitanje da li će proslavljeni košarkaš, „legenda“, ovoga puta uspeti da preskoči sve zakulisane prepreke i ostvari ono što je naumio.
Za razliku od ranijih pokušaja da nešto uradi u Srbiji, koji su se izuzev humanitarnih aktivnosti završavali neuspehom, Divac je ovom preduzeću pristupio ozbiljnije i sa manje poverenja u svoju sliku u javnosti. To što je jedan od „najomiljenijih Srba“ i jedan od najpoznatijih Srba u svetu prethodnih godina mu nije pomoglo da pokrene „biznis“ u svojoj zemlji ili da bude uspešan na mestu predsednika KK Partizana. Izgledalo je da je svima drag, ali da je najbolje da bude negde na distanci, činilo se da nam je najbolji ako nas zastupa u sunčanoj Kaliforniji.
Njegovi poslovni neuspesi u postupcima raznih privatizacija u Srbiji očevidno su ga naučili da je za uspeh na domaćem terenu pored glasne podrške navijača potrebno i da se bude dobar sa sudijama.
Ovoga puta se on nije zaletao, već je njegovu kampanju pratila doza misterioznosti dok su čauši iz njegovog tima zapravo vodili bitku u javnosti i saopštavali poruke. U medijima se vodila kvazidebata članova raznih saveza koji su se opredeljivali za jednog ili drugog kandidata ali, nekako, više za Divca.
U samom finišu izbornog nadmetanja Ćurković se više nije ni video od Divca. Vlade je uručivao nagrade, delio pehare, jedna dvorana u Srbiji je dobila ime po njemu. Vlade je poručivao da ukoliko glasanje bude javno, on sigurno pobeđuje, a Ćurković je ponavljao da će se on boriti da se poštuje procedura i da ne bude ugrožen sami duh olimpizma.
O tome šta će raditi kada budu izabrani, kandidati nisu bili u stanju da daju neki kreativniji odgovor. Obojica su poručivali da će raditi na unapređivanju sporta u Srbiji i sve u tom stilu, ali neke sveže ideje nismo čuli. Kao iskusni ljudi, obojica su i te kako svesni da se odluke donose na drugom mestu, a da sama pozicija, pored prestiža koji donosi, otvara i mogućnost da se raspolaže za srpske pojmove solidnim novcem, koji se treba utrošiti kao „pomoć srpskom sportu“.
Ćurković je znao da se pohvali i da kaže kako je poslednjih nekoliko godina uticaj politike „proteran“ iz OKS-a, ali to nije razjasnio kao što ni ovaj novi ulaz politike u OKS nije detaljnije elaborirao. Glasine koje su pratile čitav događaj i koje su išle dotle da se čak govorilo da je iz nekadašnje zgrade Palate Federacije na Novom Beogradu, gde stoluje deo srpske vlade, stiglo pismo „delegatima“ sa preporukom da se insistira na javnom glasanju, nije moguće potvrditi, ali one ukazuju da se nešto htelo poručiti. Da ako se javno ne vidi ko za koga diže ruku, nešto će ostati skriveno i neka obećanja koja su učinjena u kampanji će biti prekršena. Insistiranjem na javnom glasanju Divac je u neku ruku pozvao javnost u pomoć zato što je u prethodnim preduzećima propadao jer se nije znalo tačno ko šta radi i ko je za koga. Njegov rizičan i radikalan potez, koji je izveden tako da izgleda kao da ne dolazi baš od njega, doneo mu je pobedu ovoga puta, ali je i povlačenje Ćurkovića u poslednji čas znak da je neki kompromis postignut i da će neke stvari ostati onakve kakve su bile, odnosno da će neki stariji „talovi“ između „sportskih radnika“ i dalje biti na snazi.
Zato je ovaj izbor „mala revolucija“ i teško da će iz njega proisteći veliki kvalitet. Glava je promenjena, ali je čitav organizam ostao isti. Divac će morati, ako ne želi da ostane upamćen kao čovek koji je prokockao očekivanja „ljubitelja sporta“, da se sukobi sa većinom onih koji su za njega digli ruku.
Dosadašnji predsednici
Nikodije Stefanović 1910–1919. Franjo Bučar 1919–1927. Dušan Stefanović 1927–1931. Stefan Hadži 1931–1941. Stanko Bloudek 1948–1950. Dušan Korać 1950–1951. Gustav Vlahov 1951–1952. Boris Bakrač 1952–1960. Milijan Neoričić 1960–1964. Zoran Polič 1964–1973. Gojko Sekulovski 1973–1977. Đorđe Peklić 1977–1981. Slobodan Filipović 1981–1982. Azem Vlasi 1982–1983. Zdravko Mutin 1983–1986. Ivan Mecanović 1986–1989. Aleksandar Bakočević 1989–1996. Dragan Kićanović 1996–2005. Filip Cepter 2005. Ivan Ćurković v.d. 2005–2006. Ivan Ćurković 2006.
Vlade Divac
Rođen 3. februara 1968. u Prijepolju (Srbija)
Nastupao za klubove: Elan Prijepolje (1980–1982), Sloga Kraljevo (1982–1986), Partizan Beograd (1986–1989), L.A. Lejkers (1989–1996), Šarlot Hornets (1996–1998), Sakramento Kings (1999–2004), L.A. Lejkers (2004–2005). Tokom 1999. godine odigrao dve utakmice u Evroligi za KK Crvena zvezda.
Državni košarkaški reprezentativac u periodu od 1985. do 2002. godine.
Trofeji sa reprezentacijom:
Olimpijske igre: Seul (1988, bronza), Atlanta (1996, srebro).
Svetska prvenstva: Španija (1986, bronza), Argentina (1990, zlato), SAD (2002, zlato).
Partizan: Evropski kup Koraća (1989), Državni prvak (1987), Nacionalni kup (1989).
…
Divac je uz centre Karima Abdula Džabara i Hakima Olajdžuvona jedini košarkaš koji je u NBA ligi postigao više od 13.000 poena i ostvario više od 9000 skokova, 3000 asistencija i 1500 blokada.
Ambasador dobre volje Ujedinjenih nacija – Izabran je za ambasadora dobre volje Ujedinjenih nacija u sklopu programa “Sportom protiv droge”.
NBA Good Guy – Vlade Divac je od 2001. do 2004. godine dobijao “Titulu dobrog momka”, koja se godišnje dodeljuje američkim sportistima za humanost i doprinos društvu.
Walter Kennedy Citizenship Award – 2002. godine dobija nagradu od NBA za humanost i doprinos društvu.
Nagrada Dobri Samarićanin – 2004. godine, Međunarodna pravoslavna dobrotvorna organizacija (IOCC) dodeljuje Divcu nagradu za svesrdnu pomoć u humanitarnim aktivnostima.
Medalja za zasluge za narod – 2006. godine, na 15. Saboru Kongresa srpskog ujedinjenja u Las Vegasu, dobio je Medalju za zasluge za narod, a Ministarstvo za dijasporu Srbije uručilo mu je specijalnu zahvalnicu za patriotski rad i humanizam.
Medalja časti ostrva Elis – 2006. godine prima Medalju časti ostrva Elis, koja se dodeljuje američkim građanima za izuzetan doprinos društvu, izgradnju vrednosti i povezivanje različitih nacionalnih zajednica.
Major Feldman “Medalja za zasluge” – 2006. godine, Srpska advokatska komora u Americi (Serbian Bar Association of America – SBAA) uručila je Divcu nagradu za njegov humanitarni rad, koji je obezbedio materijalnu, moralnu i emotivnu pomoć deci iz nekadašnje Jugoslavije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika
Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević
“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”
Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Ćacilend više nije ograđeni obor, već je svuda, ušljiskao nas je i zamazao mimo naše volje. I nisu tamo samo ubice, probisveti i silovatelji. Ima i jurodivih, ekscentričnih, oriđinala, zovite ih kako hoćete. Među njima je i Dejan Stanović Kralj, jedan od šestoro čija prijava “ispunjava uslove” za kandidaturu za direktora RTS-a
Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara
Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!