

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Sada su već stotine privedenih i desetine strašno premlaćenih. U jezovitu sliku policijske reakcije na građanske proteste uklopila su se i scene iz garaže Vlade Srbije, gde je Marko Kričak, prvi čovek Jedinice za obezbeđenje, tukao i pretio silovanjem studentkinji.
„Vreme“ je za to našlo više svedoka i razgovaralo sa njima. „Kad se pojavi Kričak, ovi drugi policajci ne smeju da šušnu, oni se plaše njega, zamislite kako je onda nama“, priča jedan od privedenih koji je imao bliske susrete sa Kričkom.
Ali, ne radi se samo o ovoj zloglasnoj jedinici. U novom broju, koji je na kioscima od ovog četvrtka (21. avgust) u više tekstova istražujemo ko bije, kako i zašto.
Ko najviše mlati
Brojni snimci i fotografi je pokazuju da policija stoji na strani batinaša koje je režim izveo i do sada nije bilo slučaja da je neko od njih priveden zbog nasilja ili to nije bilo saopšteno. Kao što nije bilo primera da je neki policajac suspendovan.
„Na ulici, kako sam video, najviše su prisutni pripadnici Policijske brigade, tu je i saobraćajna policija, kao i Žandarmerija koja najviše bije“, kaže nam bivši policajac Dušan Stanković, sada doktorant kriminologije.
„Oni u civilu su ili iz kriminalistike ili opet iz Odeljenja opšte nadležnosti. Ima tu pojedinaca iz Jedinice za obezbeđivanje ličnosti i objekata (JZO)“, dodaje on.
Moral se isključi
Iako su kod policajaca tu i tamo zabeleženi oklevanje, pa čak i suze, deluje da ima više nego dovoljno onih koji su spremni da lome kosti.
Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, psiholog Zoran Pavlović kaže da je to dobro pripremljeno – unapred se krivi žrtva. To su neki „blokaderi“ koji žele zlo državi, pa i nije šteta batinati.
„Kako (policajci) dođu kući svojoj deci doslovce umazani krvlju nečije tuđe dece koju su neki sat pre toga prebijali na ulici? Ako ih već ne brinu zakonske ili socijalne sankcije za takva dela (jer znaju da ih neće biti), trebalo bi da ih ‘žulja’ moral, ali i on se, kako to psihologija pokazuje, može staviti po strani“, kaže Pavlović za „Vreme“.
Iako više sagovornika „Vremena“ navodi da policajci u privatnim razgovorima često kažu da se ne slažu sa takvim postupanjem i da bi sutra otišli iz policije, onih koji bi se usprotivili nema mnogo. Ili barem za njih još ne znamo.
**Sve tekstove pročitajte u velikom dosijeu „Vremena“ od ovog četvrtka (21. avgust). Ili se **pretplatite na digitalno izdanje


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve