Predsednik Tadić pustio u rad modernu hladnjaču u Osečini, stigao i u zaseok Gornji Kraj sela Jabučje, gde se složio da puževe treba prerađivati, i još jednom, pozdravivši sve što mu je bilo na putu, pokazao da je predsednik svih građana
PREDSEDNIK MEĐU NAMA: Boris Tadić u Osečini…
Samo što je podigao srpsku zastavu ispred Ujedinjenih nacija, u čemu mu je pomoglo i žensko što je naše gore list, predsednik Boris Tadić je nastavio sa, može se reći, redovnim aktivnostima. U jednom danu, bolje reći u osmosatnom pohodu, obišao je opštine Lajkovac i Osečina. Ko što je red, razgovarao sa rukovodstvima opština, predsednički propešačio obe varošice, stigao da obiđe poljoprivrednog proizvođača u Jabučju, i da otvori novu i savremenu hladnjaču srpsko-austrijske fabrike za preradu voća Podgorina frukt.
Predsednik je u Lajkovac, koji drže demokrate, sve sa saradnicima, i sve sa stranačkim funkcionerima Valjevskog kraja koji su već bili na licu mesta i sa kravatama, stigao u ranim prepodnevnim satima. Da ne bude zabune, u subotu, 10. aprila. Kako doš’o, uš’o u zgradu Opštine i seo sa domaćinom i upozn’o se i složio sa situacijom, stanjem i ostalim. Onda je gost, i još gostiju, zajedno sa domaćinom i peške, obiš’o buduću gradsku kuću. Sve bilo bez primedbi.
SITUACIJAISTANJE: Visoka poseta nastavljena odlaskom u Gornji Kraj, zaseok sela Jabučje. Domaćin Aleksandar Leka Milić za visoku posetu sazn’o sinoć, bio spreman, sto pod drvetom zastrt, poslužavnik pun čašica rakije. Visoki gost dočekan sa lebac i so, dobio i slatko, i svi seli za taj zastrt sto sa pružnim šarama. One demokrate iz okolnih opština, koje su po prirodi discipline i tih stvari bile tu, disciplonovano, i sa kravate, ostaše da stoje. Predsednik predsednički reče da mu je drago što je došao, domaćin Leka odgovori. Stiže kafa, pređe se na situaciju i stanje, predsednik pohvali kuću u izgradnji, bi još situacije i stanja, domaćin, koji prodaje 30.000 litara mleka godišnje, požali se na cenu, jevtino, predsednik pokaza poznavanje materije, poljoprivreda mora da ima mesto koje joj pripada, on se uvek zalaže za to, lično pije mleko, i tu dodade onu na koju nije moglo biti odgovora, Piću mnogo mleka. One demokratske kravate oko stola se složiše, i domaćin bi zadovoljan.
U situaciju i stanje se uključi i Milovan Grčić, proizvođač puževa, u njega predsednik bio kad ono bi predsednička kampanja. I u Milovana mala cena, za ti puževi, jede on puževe, prob’o, ali naš narod više voli krmetinu, zato ima da pita, mogu li puževi da se prerađuju, da to država pomogne, a ne da idu budzašto, i poteže malu italijansku konzervu koja mnogo košta. Predsednik uze malu italijansku konzervu puževa koja mnogo košta, i podrža i složi se.
Po protokolu predsednik ustade, sa vrata štale osmotriše četiri krave muzare, pa se po protokolu svi odmakoše od štale, predsednik bi na raspolaganju novinarima, Juče sam bio u Njujorku sa Kofijem Ananom, a danas sam u Gornjem Kraju i pričam sa domaćinom Milićem… Reče da je Lajkovac fino mesto, i, pitan, reče da je pogrešno interpretiran, oko navodne nove platforme za Kosovo, on se samo zalaže za bržu dinamiku pregovora. Protokol zahvali novinarima, put je čekao.
…za astalom u Jabučju…
DVAGORNJADUGMETA: Osečina beše spremna za visoku posetu, prvu još od ‘75: put, tj. ulica, koju ministar Velja izasfaltira dan pred lokalne izbore, pa predsednik opštine post’o njegov čovek, bila je na svom mestu. Pored puta, tj. ulice zgrada Opštine, tri jarbola, jedna zastava, dve velike zimzelene saksije, više komada nekih narandžastih kadifica. Predsednik opštine Simić, Nova Srbija, pozva novinare u kafanu preko puta, da ko ljudi sačekaju predsednika.
Stigoše kola sa obezbeđenjem, eto i onih DS kravata iz okolnih opština, eto i onog iz Tadićevog protokola, zeleni sako već zgužvan od posla, brada se, toliko to stilizovano, ne da opisati, eto i državnih „audija“, stadoše nasred puta. Izađe predsednik Tadić, predsednički zakopča dva gornja dugmeta sakoa, klimnu onim svojim kravatama, priđe poređanim opštinskim funkcionerima, pozdravi, otpozdraviše, uđoše u Opštinu, sedoše za astal, prisustvo beše dozvoljeno samo fotoreporterima, stadoše da se upoznaju sa situacijom i stanjem, kad je predsednik prvi put čuo za Osečinu, onaj zeleni sako iz protokola zamoli da novinari napuste prostoriju, sadržajni razgovori behu nastavljeni.
…i na otvaranju
Onda predsednik poče da izlazi iz Opštine, jopet zakopča ona dva gornja dugmeta, bi slikanje sa predsednikom opštine, ono kad se oni zdrave, i tad predsednik pokaza da je vaistinu predsednik svih građana, nije prišao članovima DS-a koji behu korak, ajde dva, od njega, jok, pređe ulicu i pravo na onu kafanu, tu se upita sa svakim stolom, zaviri i unutra, pa izađe, pa krenu, do susednog frizerskog salona „Sara“, pozdravi građane koji stajaše pred frizerajom, produži, pozdravi i sve što je bilo pred trafikom, prodavnicom, niko nije bio uskraćen za stisak ruke, predsedničko, Dobar dan, eto i izloga sa naređanim šajkačama, predsednik prvi i ko što treba opazi, uđe u radnju, uze prvu, taman, izađe, neko se javi sa gornjeg sprata, predsednik otpozdravi ozdo, ko što je red stavi šajkaču u levu ruku, mahnu radniku na građevini, svi odlučno pređoše na desnu stranu, predsednik pozdravi prodavačicu u vratima, zadrža se sa dvoje dece koja iđaše istim pravcem a suprotnim smerom, stisnu ruku prodavcu auto-delova, sve ih redom ispozdravlja ispred kafane „Sjajac“, saviše levo ka autobuskoj stanici, predsednik lično i neposredno nazva dobar dan muškom i ženskom što behu s druge strane tarabe, javi se šoferu što zaustaviše autobus da propusti kolonu, pozdravi i dvoje iza metalne ograde, pohvali reku koja je tekla ispod mosta, uđe u prodavnicu, upita se sa prodavačicom… i Osečini bi kraj, svi na broju stigoše do fabrike za preradu voća.
Portir otpozdravi, predsednik pozdravi troje što, u krugu fabrike, stajahu pod tri zastave, svi zajedno produžiše, eno nove zeleno-bež hladnjače, ispred bi, što se kaže, odbor za doček. Predsednik se pope između dva čempresa koja behu u dve u dobro došli belo povijene saksije, pozdravi g. Čedu Nikolića, članove porodice Grinevald, koji su, zajedno sa g. Nikolićem, vlasnici srpsko-austrijske firme za preradu voća imena Podgorina frukt. Svi zajedno krenuše u hladnjaču, odoše levo, nastaviše pravo, opet levo, i eto velike sale sa binom, velikim i belim i u belo zastrtim stolovima oko kojih behu u belo presvučene stolice. Predsednik sede za prvi astal do bine, levom odloži šajkaču u protokol, do njega samo g. Nikolić i gospođa Grinevald. Ostali, i one DS kravate, po kućnom redu, ostadoše da stoje podalje.
Na binu stade g. Nikolić, Dame i gospodo, poštovani gospodine predsedniče, poštovani partneri, imam posebnu čast i zadovoljstvo da je sa nama predsednik Srbije g. Boris Tadić, aplauz, predsednik se predsednički, sa desnom na srcu, nakloni, Nikolić nastavi, Mi znamo da je predsednik bio na velikom putu, i utoliko se više zahvaljujemo. Onda se g. Nikolić malo i ukratko osvrnuo na istorijat firme, do sad šest miliona evra investicija, 120 stalno zaposlenih, u sezoni i više, prošle godine preradili 20.000 tona voća, 98 odsto izvoz, to što je urađeno moglo bi da se smesti u bilo koju evropsku zemlju… Pozva predsednika da pusti u rad hladnjaču, kako, sa bine, sa govornice, pritisnuše crveno dugme, začu se zvuk rada hladnjače, pozdraviše, predsednik, zamoljen, uze da kaže koju reč, pozdravi sve članove porodice Grinevald, i sve ostale, uvek mu je zadovoljstvo da bude prisutan kad se pokreće proizvodnja… Srećan rad.
Za govornicu, među dva čempresa u dve povezane saksije, izađe predstavnik austrijske ambasade, izađe i Rihard Grinevald, zahvali predsedniku što je našao vreme, predsednik ustade, ustadoše i oni oko njega, bi čestitanje, bi još čestitanja, šta je sad, onaj iz protokola kaže, gotovo, odlaze, i predsednik ode, i svi odoše. Ostadoše vlasnici i partneri, poče, takoreći, banket, na binu izađe džez kvartet Jove Maljokovića. Sve se to nastavi, švedski sto stade da se primiče, ali sve nekako previše bečki, a kako će radi, na zna se, ne bi brate ni leba ni soli za visokog gosta, ne bi folklor, a ne bi, iako je to i sa više strana baš savetovano, i da se sve to osvešta.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedelja iza nas deluje kao uvod u poslednju fazu kuvanja kosovske žabe. Šta se saznalo prethodnih dana? Ima li Srbija “crvene linije”? Gde je napravljena najveća greška? Koliko je kosovske Srbe, u kombinaciji sa proračunatom tišinom vlasti, koštalo busanje predsednika u grudi i hvalisanje da će ih Beograd zaštititi po svaku cenu? Koliko ih je koštala podrška Srpskoj listi i ćutanje na pogrešne poteze srpske države? Ponovo se čuje ono – a šta sad? Problem je što svaki put kada se to pitanje postavi, obično kao reakcija na još jednu akciju kosovskih vlasti usmerenu protiv srpske zajednice, istovremeno mogućih i konstruktivnih odgovora sve je manje. Korak po korak
Šta god da je bila suštinska svrha Vulinove posete Moskvi, ona se po Vučića nije završila onako kako je želeo. Vulinov zadatak je valjda bio da ovom posetom demonstrira daljnju bliskost Srbije i Rusije. Umesto toga, Vučić je kao rezultat sastanka Vulina i ruskog predsednika dobio šamarčinu od Putina, koji ga je pozvao da prisustvuje samitu BRIKS u Kazanju
Istraživanje NSPM
11.septembar 2024.Đorđe Vukadinović i istraživački tim NSPM
Za dva meseca intenzivne režimske kampanje procenat protivnika Rio Tinta je sa 55,5 porastao na skoro 60 odsto. A opao je – doduše, neznatno – i broj pristalica projekta “Jadar” (na ispod 25 procenata od ukupnog broja izjašnjenih). A na pitanje ko će imati najveću korist od eventualnog otvaranja rudnika litijuma, samo 21,7 odsto ispitanika reklo je da su to “građani Srbije”, dok ukupno skoro tri četvrtine smatra da će najveću korist imati Rio Tinto, Nemačka i “sadašnja vlast”
Ko se usudio da nezakonito prisluškuje inspektore za borbu protiv droga koji su otkrili Jovanjicu i uhapsili Koluviju, kao i da takve razgovore iz nezakonitog prisluškivanja poturi među dokaze u postupku protiv njih
Ako se zaista uvede obavezno služenje vojnog roka najviše će se radovati vlasnici kafana i šatora - eto njima posla oko ispraćaja. Što se svih drugih tiče – isuviše je nedorečenosti u predlogu koji je na stolu, kao da se grupa neukih malo poigrala sa Vojskom Srbije
Od tri koraka koja je ministar kulture Nikola Selaković najavio u cilju vraćanja upotrebe ćiriličkog pisma, jedan je besmislen, drugi štetan, a treći nije ništa novo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!