Predsednik Tadić pustio u rad modernu hladnjaču u Osečini, stigao i u zaseok Gornji Kraj sela Jabučje, gde se složio da puževe treba prerađivati, i još jednom, pozdravivši sve što mu je bilo na putu, pokazao da je predsednik svih građana
PREDSEDNIK MEĐU NAMA: Boris Tadić u Osečini…
Samo što je podigao srpsku zastavu ispred Ujedinjenih nacija, u čemu mu je pomoglo i žensko što je naše gore list, predsednik Boris Tadić je nastavio sa, može se reći, redovnim aktivnostima. U jednom danu, bolje reći u osmosatnom pohodu, obišao je opštine Lajkovac i Osečina. Ko što je red, razgovarao sa rukovodstvima opština, predsednički propešačio obe varošice, stigao da obiđe poljoprivrednog proizvođača u Jabučju, i da otvori novu i savremenu hladnjaču srpsko-austrijske fabrike za preradu voća Podgorina frukt.
Predsednik je u Lajkovac, koji drže demokrate, sve sa saradnicima, i sve sa stranačkim funkcionerima Valjevskog kraja koji su već bili na licu mesta i sa kravatama, stigao u ranim prepodnevnim satima. Da ne bude zabune, u subotu, 10. aprila. Kako doš’o, uš’o u zgradu Opštine i seo sa domaćinom i upozn’o se i složio sa situacijom, stanjem i ostalim. Onda je gost, i još gostiju, zajedno sa domaćinom i peške, obiš’o buduću gradsku kuću. Sve bilo bez primedbi.
SITUACIJAISTANJE: Visoka poseta nastavljena odlaskom u Gornji Kraj, zaseok sela Jabučje. Domaćin Aleksandar Leka Milić za visoku posetu sazn’o sinoć, bio spreman, sto pod drvetom zastrt, poslužavnik pun čašica rakije. Visoki gost dočekan sa lebac i so, dobio i slatko, i svi seli za taj zastrt sto sa pružnim šarama. One demokrate iz okolnih opština, koje su po prirodi discipline i tih stvari bile tu, disciplonovano, i sa kravate, ostaše da stoje. Predsednik predsednički reče da mu je drago što je došao, domaćin Leka odgovori. Stiže kafa, pređe se na situaciju i stanje, predsednik pohvali kuću u izgradnji, bi još situacije i stanja, domaćin, koji prodaje 30.000 litara mleka godišnje, požali se na cenu, jevtino, predsednik pokaza poznavanje materije, poljoprivreda mora da ima mesto koje joj pripada, on se uvek zalaže za to, lično pije mleko, i tu dodade onu na koju nije moglo biti odgovora, Piću mnogo mleka. One demokratske kravate oko stola se složiše, i domaćin bi zadovoljan.
U situaciju i stanje se uključi i Milovan Grčić, proizvođač puževa, u njega predsednik bio kad ono bi predsednička kampanja. I u Milovana mala cena, za ti puževi, jede on puževe, prob’o, ali naš narod više voli krmetinu, zato ima da pita, mogu li puževi da se prerađuju, da to država pomogne, a ne da idu budzašto, i poteže malu italijansku konzervu koja mnogo košta. Predsednik uze malu italijansku konzervu puževa koja mnogo košta, i podrža i složi se.
Po protokolu predsednik ustade, sa vrata štale osmotriše četiri krave muzare, pa se po protokolu svi odmakoše od štale, predsednik bi na raspolaganju novinarima, Juče sam bio u Njujorku sa Kofijem Ananom, a danas sam u Gornjem Kraju i pričam sa domaćinom Milićem… Reče da je Lajkovac fino mesto, i, pitan, reče da je pogrešno interpretiran, oko navodne nove platforme za Kosovo, on se samo zalaže za bržu dinamiku pregovora. Protokol zahvali novinarima, put je čekao.
…za astalom u Jabučju…
DVAGORNJADUGMETA: Osečina beše spremna za visoku posetu, prvu još od ‘75: put, tj. ulica, koju ministar Velja izasfaltira dan pred lokalne izbore, pa predsednik opštine post’o njegov čovek, bila je na svom mestu. Pored puta, tj. ulice zgrada Opštine, tri jarbola, jedna zastava, dve velike zimzelene saksije, više komada nekih narandžastih kadifica. Predsednik opštine Simić, Nova Srbija, pozva novinare u kafanu preko puta, da ko ljudi sačekaju predsednika.
Stigoše kola sa obezbeđenjem, eto i onih DS kravata iz okolnih opština, eto i onog iz Tadićevog protokola, zeleni sako već zgužvan od posla, brada se, toliko to stilizovano, ne da opisati, eto i državnih „audija“, stadoše nasred puta. Izađe predsednik Tadić, predsednički zakopča dva gornja dugmeta sakoa, klimnu onim svojim kravatama, priđe poređanim opštinskim funkcionerima, pozdravi, otpozdraviše, uđoše u Opštinu, sedoše za astal, prisustvo beše dozvoljeno samo fotoreporterima, stadoše da se upoznaju sa situacijom i stanjem, kad je predsednik prvi put čuo za Osečinu, onaj zeleni sako iz protokola zamoli da novinari napuste prostoriju, sadržajni razgovori behu nastavljeni.
…i na otvaranju
Onda predsednik poče da izlazi iz Opštine, jopet zakopča ona dva gornja dugmeta, bi slikanje sa predsednikom opštine, ono kad se oni zdrave, i tad predsednik pokaza da je vaistinu predsednik svih građana, nije prišao članovima DS-a koji behu korak, ajde dva, od njega, jok, pređe ulicu i pravo na onu kafanu, tu se upita sa svakim stolom, zaviri i unutra, pa izađe, pa krenu, do susednog frizerskog salona „Sara“, pozdravi građane koji stajaše pred frizerajom, produži, pozdravi i sve što je bilo pred trafikom, prodavnicom, niko nije bio uskraćen za stisak ruke, predsedničko, Dobar dan, eto i izloga sa naređanim šajkačama, predsednik prvi i ko što treba opazi, uđe u radnju, uze prvu, taman, izađe, neko se javi sa gornjeg sprata, predsednik otpozdravi ozdo, ko što je red stavi šajkaču u levu ruku, mahnu radniku na građevini, svi odlučno pređoše na desnu stranu, predsednik pozdravi prodavačicu u vratima, zadrža se sa dvoje dece koja iđaše istim pravcem a suprotnim smerom, stisnu ruku prodavcu auto-delova, sve ih redom ispozdravlja ispred kafane „Sjajac“, saviše levo ka autobuskoj stanici, predsednik lično i neposredno nazva dobar dan muškom i ženskom što behu s druge strane tarabe, javi se šoferu što zaustaviše autobus da propusti kolonu, pozdravi i dvoje iza metalne ograde, pohvali reku koja je tekla ispod mosta, uđe u prodavnicu, upita se sa prodavačicom… i Osečini bi kraj, svi na broju stigoše do fabrike za preradu voća.
Portir otpozdravi, predsednik pozdravi troje što, u krugu fabrike, stajahu pod tri zastave, svi zajedno produžiše, eno nove zeleno-bež hladnjače, ispred bi, što se kaže, odbor za doček. Predsednik se pope između dva čempresa koja behu u dve u dobro došli belo povijene saksije, pozdravi g. Čedu Nikolića, članove porodice Grinevald, koji su, zajedno sa g. Nikolićem, vlasnici srpsko-austrijske firme za preradu voća imena Podgorina frukt. Svi zajedno krenuše u hladnjaču, odoše levo, nastaviše pravo, opet levo, i eto velike sale sa binom, velikim i belim i u belo zastrtim stolovima oko kojih behu u belo presvučene stolice. Predsednik sede za prvi astal do bine, levom odloži šajkaču u protokol, do njega samo g. Nikolić i gospođa Grinevald. Ostali, i one DS kravate, po kućnom redu, ostadoše da stoje podalje.
Na binu stade g. Nikolić, Dame i gospodo, poštovani gospodine predsedniče, poštovani partneri, imam posebnu čast i zadovoljstvo da je sa nama predsednik Srbije g. Boris Tadić, aplauz, predsednik se predsednički, sa desnom na srcu, nakloni, Nikolić nastavi, Mi znamo da je predsednik bio na velikom putu, i utoliko se više zahvaljujemo. Onda se g. Nikolić malo i ukratko osvrnuo na istorijat firme, do sad šest miliona evra investicija, 120 stalno zaposlenih, u sezoni i više, prošle godine preradili 20.000 tona voća, 98 odsto izvoz, to što je urađeno moglo bi da se smesti u bilo koju evropsku zemlju… Pozva predsednika da pusti u rad hladnjaču, kako, sa bine, sa govornice, pritisnuše crveno dugme, začu se zvuk rada hladnjače, pozdraviše, predsednik, zamoljen, uze da kaže koju reč, pozdravi sve članove porodice Grinevald, i sve ostale, uvek mu je zadovoljstvo da bude prisutan kad se pokreće proizvodnja… Srećan rad.
Za govornicu, među dva čempresa u dve povezane saksije, izađe predstavnik austrijske ambasade, izađe i Rihard Grinevald, zahvali predsedniku što je našao vreme, predsednik ustade, ustadoše i oni oko njega, bi čestitanje, bi još čestitanja, šta je sad, onaj iz protokola kaže, gotovo, odlaze, i predsednik ode, i svi odoše. Ostadoše vlasnici i partneri, poče, takoreći, banket, na binu izađe džez kvartet Jove Maljokovića. Sve se to nastavi, švedski sto stade da se primiče, ali sve nekako previše bečki, a kako će radi, na zna se, ne bi brate ni leba ni soli za visokog gosta, ne bi folklor, a ne bi, iako je to i sa više strana baš savetovano, i da se sve to osvešta.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!