

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Predsednik Tadić pustio u rad modernu hladnjaču u Osečini, stigao i u zaseok Gornji Kraj sela Jabučje, gde se složio da puževe treba prerađivati, i još jednom, pozdravivši sve što mu je bilo na putu, pokazao da je predsednik svih građana


Samo što je podigao srpsku zastavu ispred Ujedinjenih nacija, u čemu mu je pomoglo i žensko što je naše gore list, predsednik Boris Tadić je nastavio sa, može se reći, redovnim aktivnostima. U jednom danu, bolje reći u osmosatnom pohodu, obišao je opštine Lajkovac i Osečina. Ko što je red, razgovarao sa rukovodstvima opština, predsednički propešačio obe varošice, stigao da obiđe poljoprivrednog proizvođača u Jabučju, i da otvori novu i savremenu hladnjaču srpsko-austrijske fabrike za preradu voća Podgorina frukt.
Predsednik je u Lajkovac, koji drže demokrate, sve sa saradnicima, i sve sa stranačkim funkcionerima Valjevskog kraja koji su već bili na licu mesta i sa kravatama, stigao u ranim prepodnevnim satima. Da ne bude zabune, u subotu, 10. aprila. Kako doš’o, uš’o u zgradu Opštine i seo sa domaćinom i upozn’o se i složio sa situacijom, stanjem i ostalim. Onda je gost, i još gostiju, zajedno sa domaćinom i peške, obiš’o buduću gradsku kuću. Sve bilo bez primedbi.
SITUACIJA I STANJE: Visoka poseta nastavljena odlaskom u Gornji Kraj, zaseok sela Jabučje. Domaćin Aleksandar Leka Milić za visoku posetu sazn’o sinoć, bio spreman, sto pod drvetom zastrt, poslužavnik pun čašica rakije. Visoki gost dočekan sa lebac i so, dobio i slatko, i svi seli za taj zastrt sto sa pružnim šarama. One demokrate iz okolnih opština, koje su po prirodi discipline i tih stvari bile tu, disciplonovano, i sa kravate, ostaše da stoje. Predsednik predsednički reče da mu je drago što je došao, domaćin Leka odgovori. Stiže kafa, pređe se na situaciju i stanje, predsednik pohvali kuću u izgradnji, bi još situacije i stanja, domaćin, koji prodaje 30.000 litara mleka godišnje, požali se na cenu, jevtino, predsednik pokaza poznavanje materije, poljoprivreda mora da ima mesto koje joj pripada, on se uvek zalaže za to, lično pije mleko, i tu dodade onu na koju nije moglo biti odgovora, Piću mnogo mleka. One demokratske kravate oko stola se složiše, i domaćin bi zadovoljan.
U situaciju i stanje se uključi i Milovan Grčić, proizvođač puževa, u njega predsednik bio kad ono bi predsednička kampanja. I u Milovana mala cena, za ti puževi, jede on puževe, prob’o, ali naš narod više voli krmetinu, zato ima da pita, mogu li puževi da se prerađuju, da to država pomogne, a ne da idu budzašto, i poteže malu italijansku konzervu koja mnogo košta. Predsednik uze malu italijansku konzervu puževa koja mnogo košta, i podrža i složi se.
Po protokolu predsednik ustade, sa vrata štale osmotriše četiri krave muzare, pa se po protokolu svi odmakoše od štale, predsednik bi na raspolaganju novinarima, Juče sam bio u Njujorku sa Kofijem Ananom, a danas sam u Gornjem Kraju i pričam sa domaćinom Milićem… Reče da je Lajkovac fino mesto, i, pitan, reče da je pogrešno interpretiran, oko navodne nove platforme za Kosovo, on se samo zalaže za bržu dinamiku pregovora. Protokol zahvali novinarima, put je čekao.


DVA GORNJA DUGMETA: Osečina beše spremna za visoku posetu, prvu još od ‘75: put, tj. ulica, koju ministar Velja izasfaltira dan pred lokalne izbore, pa predsednik opštine post’o njegov čovek, bila je na svom mestu. Pored puta, tj. ulice zgrada Opštine, tri jarbola, jedna zastava, dve velike zimzelene saksije, više komada nekih narandžastih kadifica. Predsednik opštine Simić, Nova Srbija, pozva novinare u kafanu preko puta, da ko ljudi sačekaju predsednika.
Stigoše kola sa obezbeđenjem, eto i onih DS kravata iz okolnih opština, eto i onog iz Tadićevog protokola, zeleni sako već zgužvan od posla, brada se, toliko to stilizovano, ne da opisati, eto i državnih „audija“, stadoše nasred puta. Izađe predsednik Tadić, predsednički zakopča dva gornja dugmeta sakoa, klimnu onim svojim kravatama, priđe poređanim opštinskim funkcionerima, pozdravi, otpozdraviše, uđoše u Opštinu, sedoše za astal, prisustvo beše dozvoljeno samo fotoreporterima, stadoše da se upoznaju sa situacijom i stanjem, kad je predsednik prvi put čuo za Osečinu, onaj zeleni sako iz protokola zamoli da novinari napuste prostoriju, sadržajni razgovori behu nastavljeni.


Onda predsednik poče da izlazi iz Opštine, jopet zakopča ona dva gornja dugmeta, bi slikanje sa predsednikom opštine, ono kad se oni zdrave, i tad predsednik pokaza da je vaistinu predsednik svih građana, nije prišao članovima DS-a koji behu korak, ajde dva, od njega, jok, pređe ulicu i pravo na onu kafanu, tu se upita sa svakim stolom, zaviri i unutra, pa izađe, pa krenu, do susednog frizerskog salona „Sara“, pozdravi građane koji stajaše pred frizerajom, produži, pozdravi i sve što je bilo pred trafikom, prodavnicom, niko nije bio uskraćen za stisak ruke, predsedničko, Dobar dan, eto i izloga sa naređanim šajkačama, predsednik prvi i ko što treba opazi, uđe u radnju, uze prvu, taman, izađe, neko se javi sa gornjeg sprata, predsednik otpozdravi ozdo, ko što je red stavi šajkaču u levu ruku, mahnu radniku na građevini, svi odlučno pređoše na desnu stranu, predsednik pozdravi prodavačicu u vratima, zadrža se sa dvoje dece koja iđaše istim pravcem a suprotnim smerom, stisnu ruku prodavcu auto-delova, sve ih redom ispozdravlja ispred kafane „Sjajac“, saviše levo ka autobuskoj stanici, predsednik lično i neposredno nazva dobar dan muškom i ženskom što behu s druge strane tarabe, javi se šoferu što zaustaviše autobus da propusti kolonu, pozdravi i dvoje iza metalne ograde, pohvali reku koja je tekla ispod mosta, uđe u prodavnicu, upita se sa prodavačicom… i Osečini bi kraj, svi na broju stigoše do fabrike za preradu voća.
Portir otpozdravi, predsednik pozdravi troje što, u krugu fabrike, stajahu pod tri zastave, svi zajedno produžiše, eno nove zeleno-bež hladnjače, ispred bi, što se kaže, odbor za doček. Predsednik se pope između dva čempresa koja behu u dve u dobro došli belo povijene saksije, pozdravi g. Čedu Nikolića, članove porodice Grinevald, koji su, zajedno sa g. Nikolićem, vlasnici srpsko-austrijske firme za preradu voća imena Podgorina frukt. Svi zajedno krenuše u hladnjaču, odoše levo, nastaviše pravo, opet levo, i eto velike sale sa binom, velikim i belim i u belo zastrtim stolovima oko kojih behu u belo presvučene stolice. Predsednik sede za prvi astal do bine, levom odloži šajkaču u protokol, do njega samo g. Nikolić i gospođa Grinevald. Ostali, i one DS kravate, po kućnom redu, ostadoše da stoje podalje.
Na binu stade g. Nikolić, Dame i gospodo, poštovani gospodine predsedniče, poštovani partneri, imam posebnu čast i zadovoljstvo da je sa nama predsednik Srbije g. Boris Tadić, aplauz, predsednik se predsednički, sa desnom na srcu, nakloni, Nikolić nastavi, Mi znamo da je predsednik bio na velikom putu, i utoliko se više zahvaljujemo. Onda se g. Nikolić malo i ukratko osvrnuo na istorijat firme, do sad šest miliona evra investicija, 120 stalno zaposlenih, u sezoni i više, prošle godine preradili 20.000 tona voća, 98 odsto izvoz, to što je urađeno moglo bi da se smesti u bilo koju evropsku zemlju… Pozva predsednika da pusti u rad hladnjaču, kako, sa bine, sa govornice, pritisnuše crveno dugme, začu se zvuk rada hladnjače, pozdraviše, predsednik, zamoljen, uze da kaže koju reč, pozdravi sve članove porodice Grinevald, i sve ostale, uvek mu je zadovoljstvo da bude prisutan kad se pokreće proizvodnja… Srećan rad.
Za govornicu, među dva čempresa u dve povezane saksije, izađe predstavnik austrijske ambasade, izađe i Rihard Grinevald, zahvali predsedniku što je našao vreme, predsednik ustade, ustadoše i oni oko njega, bi čestitanje, bi još čestitanja, šta je sad, onaj iz protokola kaže, gotovo, odlaze, i predsednik ode, i svi odoše. Ostadoše vlasnici i partneri, poče, takoreći, banket, na binu izađe džez kvartet Jove Maljokovića. Sve se to nastavi, švedski sto stade da se primiče, ali sve nekako previše bečki, a kako će radi, na zna se, ne bi brate ni leba ni soli za visokog gosta, ne bi folklor, a ne bi, iako je to i sa više strana baš savetovano, i da se sve to osvešta.


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve