
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
foto: bojan stekić
Uređivački kolegijum nedeljnika „Vreme“ odlučio je, većinom glasova, da Ličnost godine 2020. bude Pavle Petrović, predsednik Fiskalnog saveta Srbije. Kriterijum je i ovog puta bio isti kao i prethodnih godina – doprinos unapređenju institucija u javnom interesu.
Poslednjih osam godina državne institucije Republike Srbije pod pritiskom Srpske napredne stranke su jedna za drugom odustajale od svoje ustavom zagarantovane nezavisnosti i stavljale se pod kontrolu partijske centrale SNS-a. Trend je nastavljen i u protekloj godini. Jedina državna institucija koja se oduprla svim političkim naletima i sačuvala nezavisnost i integritet je Fiskalni savet pod rukovodstvom profesora emeritusa Ekonomskog fakulteta u Beogradu Pavla Petrovića. Prof. Petrović i njegovi saradnici su dosledno, ne praveći nikakve političke ustupke, svojim izveštajima ukazivali na greške u ekonomskoj i fiskalnoj politici srpske Vlade i nudili rešenja u interesu građana Srbije i države. Pavle Petrović je, ne obazirući se na lične posledice, unapredio instituciju Fiskalnog saveta, sačuvao njegovu nezavisnost i ličnim primerom pokazao kako bi trebalo da se ponaša svako ko je stupio u državnu službu.
Priznanje za ličnost godine „Vreme“ dodeljuje od 2001. godine. Od tada do danas, ličnosti godine nedeljnika „Vreme“ bili su: Božidar Đelić (2001), Mlađan Dinkić (2002), Ljiljana Raičević (2003), Rasim Ljajić (2004), Vladimir Vukčević (2005), Zdravko Ponoš (2006), Sonja Liht (2007), Vigor Majić (2008), Milica Delević (2009), Dragan Đilas (2010), Ivan Tasovac (2011), Jovan Ćulibrk (2012), Branko Kukić (2013), Olja Bećković (2014), Saša Janković (2015), Ivan Ivanji (2016), Ivan Medenica (2017), Tatjana Lazarević (2018) i Ivanka Popović (2019).

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve