Optužnica protiv Milana Gvera nesumnjivo predstavlja neku vrstu približavanja Haga Ratku Mladiću
POSLEDNJI UNIFORMISANI DANI: Milan Gvero, Banjaluka, jun 1996.
Ako sve bude po najavi vlade Srbije, u trenutku izlaska ovog broja „Vremena“ penzionisani general Milan Gvero biće na putu za Hag ili već u pritvorskoj jedinici Tribunala. Bez ikakve prethodne najave – i bez ikakvih glasina iz „pouzdanih ali anonimnih“ izvora, što je neka vrsta značajnog presedana u ovdašnjim običajima – vladina kancelarija za odnose s medijima je u ponedeljak saopštila da je general Gvero odlučio da dobrovoljno ode u Hag.
Presedan je i to što optužnica u ponedeljak još nije bila ni otpečaćena, a u vladinom saopštenju pominje se samo da je „dostavljena vlastima Srbije i Crne Gore“. Portparol tužilaštva Haškog tribunala Florans Artman potvrdila je da protiv Gvera postoji optužnica za ratne zločine, bez drugih detalja osim nagoveštaja da bi optužnica mogla biti otpečaćena pre Gverovog prispeća u Hag.
Vladino saopštenje je fokusirano na detalje: da je general „u razgovoru sa ministrom pravde Zoranom Stojkovićem doneo odluku da dobrovoljno ode u Haški tribunal i na taj način pomogne narodu i državi“, kako „želi da ispuni ovu obavezu u interesu države, naroda i svoje porodice“ i da će vlada Srbije, ocenjujući generalovu odluku kao moralnu i u interesu države, dati sve garancije potrebne da Milan Gvero bude pušten na slobodu do početka suđenja a njegovoj porodici obezbediti potrebnu pomoć.
Milan Gvero je u zonu javne pažnje ušao početkom devedesetih kao potpukovnik JNA na mestu portparola tadašnjeg Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, a iz nje izašao kao general-pukovnik Vojske Republike Srpske (VRS) na mestu načelnika Sektora za moral, informisanje i pravne poslove, nezvanično i kao portparol (ili pomoćnik za moralna, verska i politička pitanja) generala Ratka Mladića, sada optuženog za genocid i zločine protiv čovečnosti. Zajedno s Mladićem i još osamdesetak oficira VRS-a s dužnosti ga je, ukazom od 23. oktobra 1996, smenila tadašnja predsednica RS Biljana Plavšić, sada na odsluženju kazne za zločine protiv čovečnosti.
Milan Gvero rođen je 1937. u Mrkonjić Gradu, srednju školu završio je u Banjaluci a Vojnu akademiju u Beogradu. Kao predstavniku za štampu Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu početkom devedesetih zapalo mu je da objašnjava i teško objašnjive stvari. Neke od njegovih izjava ostale su upamćene. „Jedinice JNA izvršile su u potpunosti svoj zadatak i stvorile pretpostavke da savezni organi carine i unutrašnjih poslova mogu izvršavati svoje obaveze“ (5. jula 1991, dok se JNA već povlačila iz Slovenije). „Elementi izdaje uvek su podmukli“ (odgovor na pitanje o slovenačkom debaklu, nedelju dana kasnije). „JNA nije bombardovala Dubrovnik i na taj grad od strane JNA nije pala nijedna čestica prašine“ (4. decembar 1991). „Sa ovog mesta nije izrečena nijedna laž. Pripadnici JNA bore se samo istinom“ (istom prilikom). Upamćena je i priča po kojoj su u Generalštabu JNA Gverov odlazak u VRS jedva dočekali i, navodno, slavili celu noć.
Posao glavnog empevejca VRS-a nastavio je u uhodanom maniru. U aprilu i maju 1992. ubeđivao je novinare da srpska vojska uopšte ne puca po Sarajevu i da mu nije poznato ko to čini; tvrdio je da UNPROFOR švercuje za Muslimane municiju u konzervama sardina a barut u bocama za kiseonik; kleo se da Srbi u Bosni vode viteški rat i da poštuju međunarodno ratno pravo („Znam da nam to niko ne priznaje, ali mi znamo da tako radimo“); obećavao je Muslimanima da im se ništa neće desiti ako prihvate srpsku vlast… U sukobu Milošević–Karadžić izbegavao je da se jasno opredeli, ponavljajući da „VRS čvrsto stoji uz svoj narod“. U sukobu Karadžić–Mladić bio je lojalan Mladiću; kada je Karadžić pokušao da smeni Mladića, Gvero ga je žestoko branio, optužujući Karadžića da je doneo „nerazumnu, nepotrebnu i štetnu odluku“, da „u nevreme vodi političku harangu protiv uspešnih vojnih rukovodilaca“ i pretio mu „sudom istorije i naroda“… I tako dalje, dok mu Mladić lično nije naredio da u ime narodnog jedinstva prestane da se svađa sa Karadžićem i da se „povuče iz propagandnog rata protiv VRS-a“.
Danas, posle desetak godina anonimnosti u penziji i posle razgovora ključnog za generalovu odluku (bar po vladinom saopštenju), ministar pravde Zoran Stojković kaže da je „saradnja s Tribunalom obezbeđena, a ja se nadam skorom povratku na slobodu do početka suđenja“. Premijer Koštunica dodaje kako neće biti nikakvih odstupanja vlade Srbije od međunarodnih obaveza koje se odnose na saradnju s Haškim tribunalom, dodajući sopstveno uverenje da će se dobrovoljna predaja pokazati kao najbolji model saradnje u kojem su zaštićeni interesi svih: države, optuženih i njihovih porodica. Jovan Simić, savetnik predsednika Borisa Tadića za pitanje Tribunala, smatra da je ovom predajom „Srbija sebi olakšala poziciju, a Gvero je u situaciji da se privremeno vrati kući do početka suđenja“. Kao i prethodni odlazak generala Vladimira Lazarevića, predsednik SCG Svetozar Marović i ministar za ljudska i manjinska prava Rasim Ljajić i ovaj odlazak smatraju veoma važnim za smanjenje pritiska međunarodne zajednice i nastavak procedure približavanja Evropskoj uniji. Ljajić je potvrdio da se Gvero na optužnici nalazi kao državljanin RS, ali da će „s obzirom na to da se predao na teritoriji SCG, država dati sve garancije za njegovo puštanje na slobodu do početka suđenja, kao i pomoć njegovoj porodici“. Manje-više neočekivana optužnica protiv Milana Gvera nesumnjivo predstavlja neku vrstu približavanja Haga Ratku Mladiću. Najavljeno otvaranje optužnice svakako će dopuniti već poznatu opštu sliku. I, naravno, ničije iznenađenje neće uticati na ponašanje Tužilaštva. „Ubeđeni smo da se ime generala Gvera nije nalazilo na listi osoba za koje se govorilo da će protiv njih biti podignute optužnice“, izjavio je na vest o predaji potpredsednik Saveza logoraša RS Slavko Jovičić. „Glavni tužilac Karla del Ponte nam je u razgovoru rekla da će se na toj listi naći uglavnom najviši vojni i politički lideri bošnjačkog naroda.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbija je ušla u građansku neposlušnost, a to sa sobom nosi posledice. U danima za nama postalo je nemoguće prebrojati privedene, uhapšene i povređene. Ostaće zabeleženo da su se policijske marice u punoj brzini zaletale u mirne građane i da je jedan čovek hteo da naudi sebi, pod teretom pritiska vlasti
Šta je sve pokazao protest u subotu 28. juna? Kakve poruke i pouke odatle može da izvuče vlast – i čini li to – a kakve studenti i građani koji demonstriraju? Da li je manifestacija nacionalizma na Vidovdan bila očekivana, potencijalno opasna ili predstavlja nešto sasvim drugo? U kakvom se položaju sada nalazi režim, a u kakvom njegovi protivnici
Brojanje glasova na ponovljenim izborima, na jednom izbornom mestu, u varošici od 10.000 ljudi, pratio je lično predsednik države Aleksandar Vučić jer je znao – ako padne Kosjerić, zaljuljaće se mnogo više od jedne opštinske vlasti. Uspeo je SNS na kraju da zadrži izbornu pobedu, uz uobičajeni repertoar – zastrašivanje, demonstraciju sile i medijska blaćenja protivnika
Građani i studenti su tako dobro organizovani da policija izgleda smešno. Trčkaraju od ulice do ulice, od kvarta do kvarta, kao neka zbunjena deca. Ako ovaj bunt iznedri očekivani rezultat, odnosno ako Novi Sad odista postane ovdašnji Gdanjsk – to će u istoriju grada nesumnjivo biti upisano zlatnim slovima. Govoriće se o tome sa ponosom, kao što se sa ponosom ističe da je 1748. godine postao slobodan, autonoman grad, dekretom carice Marije Terezije. Slobodu je tada platio, ona se uvek plaća
“Posle ovih sedam meseci”, kaže psiholog Zoran Pavlović, “represija postaje sasvim jasno kontraproduktivna. Režimi koji koriste prekomernu silu često nehotice mobilišu građane, jer nasilje delegitimizuje vlast, a ljudima daje moralnu jasnoću i emocionalnu snagu da se suprotstave. Represija, drugim rečima, ne samo da neće pasivizovati društvo (što režim planira), već će samo ojačati granicu između ‘nas’ i ‘njih’, ojačaće i identitet otpora i pojačati koheziju unutar grupe koja trpi nepravdu. Broj ljudi koji izlaze na ulice ne smanjuje se već raste”
Gestom pumpanja na Vimbldonu Novak Đoković je na sebe navukao kletve i uvrede režima Aleksandra Vučića. Stavljen je u isti koš sa „blokaderima-teroristima“ i „antisrbima“
I kako će vatrogasci, policajci i lekari da brinu o nebezbednim tunelima? Pa, tako što će da osmatraju brdo i budu spremni ako se brdo obruši na autobus, na primer
Da li biste seli sa Aleksandrom Vučićem za kafanski sto nakon što je pomilovao naprednjačke muškarčine koje su palicom junački polomile vilicu studentkinji? Osim gubitka elementarnih moralnih kočnica, šta još stoji iza ovog čina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!