Kakve veze imaju oproštaj Aleksandra Đorđevića od aktivnog igranja i sukob predsednika nacionalnog olimpijskog komiteta s većinom predstavnika olimpijskih sportova
12 RAZLOGA PROTIV CEPTERA: Žarko Varajić (košarka), Uroš Marović (vaterpolo) i Željko Tanasković (odbojka) u Medija centru
Veličanstvena, dirljiva, lepa i – u najboljem smislu te reči – svetska priredba u beogradskom Pioniru prošle nedelje je bolja slika onog što se ovde može napraviti za čoveka i igrača kakav je Aleksandar Đorđević. Dva dana pre oproštaja Đorđević je gostovao u udarnom političkom intervjuu nacionalne televizije i, slobodno se može reći, ostavio je bolji utisak od mnogih pretplaćenih profesionalnih govornika.
Ali, to je bilo jedno veče za pamćenje.
Istovremeno se, mnogo više u duhu ovdašnjih običaja, već nedeljama razvlače, mrse i dreše creva, upoređuju mačke i repovi „incidenta“ na sednici Predsedništva Olimpijskog komiteta SCG.
Počelo je zahtevom novoizabranog predsednika OKSCG, biznismena Filipa Ceptera, da se na dnevni red sednice stavi glasanje o poverenju generalnom sekretaru – što je usvojeno, i da se glasa tajno – što je ubedljiva većina članova Predsedništva odbila (19:3). Cepter je potom sednicu napustio/prekinuo, da bi narednih dana u seriji izjava, intervjua, pres konferencija i saopštenja optužio „retrogradne“ snage u Predsedništvu OKSCG da ga onemogućavaju u misiji spasavanja i obnove ovdašnjeg propalog vrhunskog sporta. Čini se da je za trenutak zanemario činjenicu da „retrogradni“ predstavljaju najpoznatije sportske „brendove“ SCG… Ili smatra da su odbojka, košarka, vaterpolo, veslanje, čak i srpsko-crnogorsko plivanje – propali. I da ih vode prevaranti, kriminalci, zaverenici, razbojnici… Pale su i teže reči.
Druga strana se pozvala na sopstvene rezultate, činjenicu da predsednika i Predsedništvo bira (i razrešava) Skupština OKSCG, da je za stanje u vrhunskom sportu – ako je onakvo kakvim ga predstavlja – Filip Cepter kao član Predsedništva i u prethodnom mandatu kriv koliko i „retrogradni“, najzad i da je nejasno od koga zahteva izveštaj o finansijskom poslovanju ako je bio predsednik finansijske komisije… I tako dalje, i tome slično.
U jednom kratkotrajnom zatišju Cepter je stvar pokušao da vrati na nivo personalnog problema, tj. nemogućnost da sarađuje s generalnim sekretarom OKSCG Predragom Manojlovićem.
Bilo je, međutim, kasno, jer je većina članova Predsedništva, podržana od Nadzornog odbora OKSCG, 24 sportska saveza i člana Međunarodnog olimpijskog komiteta Borislava Stankovića, zatražila hitno sazivanje Skupštine. Cepter je u jednom od svojih saopštenja objavio da Skupštinu zakazuje za 7. septembar; onaj većinski „ostatak“ nacionalnog olimpijskog komiteta je, međutim, sazvao za ponedeljak – 11. jula. I objavio da do tada više neće odgovarati na izjave predsednika Ceptera, jer samo je Skupština „mesto na kom će biti odlučeno ko će voditi olimpijski pokret – ljudi koji su ovoj zemlji donosili medalje i slavu, ili oni kojima su te medalje i ta slava samo sredstvo za političku i biznis promociju“.
Istovremeno, prethodno zapretivši još jednom krivičnom prijavom (ovog puta zbog „sprečavanja revizorske kuće da obavi finansijsku kontrolu u Komitetu“) i pominjući neke „razbojničke postupke“, Filip Cepter je do juče „retrogradne“ i „manipulisane“ članove Predsedništva OKSCG nazvao „grupom lica koja se lažno predstavlja kao Predsedništvo i pokušava da sruši organe OKSCG“…
U istoj onoj meri u kojoj je očekivao finansijsku pomoć države za odlazak na Mediteranske igre u Španiji, Filip Cepter je odbio mešanje države u probleme OKSCG (istini za volju, tek kada je iz nadležnog ministarstva prosvete i sporta stigla prijateljska preporuka da se povuče). Prema tome, u ovoj stvari nema ko da preseče, pa će ishod – ako se uopšte može prognozirati – biti rešen sasvim sportski, na osnovu postignutog rezultata. Krizu u rukovodstvu, nezabeleženu u gotovo stogodišnjoj istoriji nacionalnog olimpijskog komiteta, rešiće – ili neće rešiti, nerešen ishod je isključen – Skupština OKSCG, možda već u ponedeljak 11. jula.
Za razliku od oproštaja Aleksandra Đorđevića, ovaj žalosni spektakl ne treba produžavati.
Kontrola sporta
Šira pozadina ovog „olimpijskog“ sukoba nema nikakve veze sa sportskim rezultatima na, recimo, prošlogodišnjim Igrama u Atini. Dve medalje se mogu tumačiti kao neuspeh, ali se i veći broj finalista, u većem od uobičajenog broja sportova i disciplina, može smatrati ne samo uspehom nego i znakom ozbiljnog napretka.
Najprostije rečeno, reč je o tome ko će kontrolisati sport u Srbiji (i Crnoj Gori, ako se ne otcijepe). Po Nacrtu zakona o sportu, funkciju nekadašnjih paradržavnih sportskih asocijacija, udruženja, organizacija i transmisija za distribuciju novca – kao i sva pitanja u vezi s olimpijskim pokretom – ubuduće preuzima nacionalni olimpijski komitet. Taj princip odlično funkcioniše u mnogim zemljama, Italiji, na primer. Nevolja je, naravno, u tome što mnoštvo administrativnih „sportskih radnika“, koji su na plate i kancelarijske troškove do juče trošili najveći deo državne pomoći sportu, ostaje bez posla. To se, praktično, već dogodilo Sportskom savezu Srbije, koji je predložio Filipa Ceptera za predsednika OKSCG – jer je tridesetak sportskih saveza posle toga istupilo iz članstva i osnovalo novu Sportsku asocijaciju Srbije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
S velikom nadom gledam na bunt studenata. Zato što je to ideja o drugačijoj Srbiji. Možda nije politička, ali je svakako kulturna, civilizacijska. I to je budućnost Srbije. Dobra budućnost. U Srbiji je uvek postojala tradicija da nešto ostane nezavisno. Srpska inteligencija je bila veoma slobodoljubiva. Naravno, onaj deo koji je bio demokratski. Znao sam te ljude. S njima se moglo normalno razgovarati. Ali naravno, bio je najpre Milošević, sada Vučić
Nije lako u Novom Sadu biti policajac koji bar donekle drži do zakona i nadležnosti. Više ne znate koga možete uhapsiti. Čak i ako uhvatite nekog džeparoša, on može biti odozgo zaštićen jer je član neke od brojnih eminentnih kriminalnih grupacija koje vršljaju gradom, a koje se – sve do jedne – nalaze u strukturi naprednjačke vlasti. Preostalo im je da hvataju one koji ukradu kokošku ili šunku iz komšijske pušnice, izvrše porodično nasilje ili naprave saobraćajnu nesreću, a “obični” su građani. Da, preostalo im je i to da maltretiraju protivnike režima kada im se to naredi
Otkako su počele blokade, šef države i partije ređa grešku za greškom i to čini nesmanjenom žestinom. Bilo je za ovih šest meseci trenutaka kad je protest protiv vlasti mogao da zamre. Samo zahvaljujući angažovanju Aleksandra Vučića, to se nije desilo
“Za našu vladajuću elitu, nažalost, u međunarodnim krugovima vlada ocena da se sa takvom prostotom nikada nisu sreli”, kaže Jelica Minić. “A vizija koja proističe iz prostote ne doseže daleko”
Pojava slepih putnika prijavljenih na adresama građana u biračkom spisku samo je deo izazova oko izbora. Stvarna veličina problema sa biračkim spiskovima u statističkom smislu još uvek nije poznata, ali ključni problem nije u duhovima u spisku, nego kako ne dozvoliti da se povampire
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!