Koka-Kola je ove godine kupila vlasinsku Rosu, a iduće bi sokove Next. "Želeli bismo da 2006. godine budemo na tržištu sokova", kaže Vafidis
ULAGANJE U LJUDE: Stefanos Vafidis
Jedan svetski i jedan evropski gigant među proizvođačima i trgovcima. Koka-Kola i Metro dobili su ove godine nagradu kao najbolji investitori u Srbiji. Kompanija Koka-Kola došla je u Srbiju 1997. godine i od tada permanentno ulaže u razvoj i obuku zaposlenih. Pre tri godine ova multinacionalka spominjala se kao kupac aranđelovačke punionice mineralne vode „Knjaz Miloš“, a onda se povukla da bi sredinom ove godine napravila dobar posao kupujući Rosu. Ovih dana se u poslovnim krugovima šuška da je Koka-Kola zainteresovana da kupi Next voćne sokove. Kakvi su dosadašnji rezultati poslovanja u Srbiji i šta su planovi Koka-Kole, za „Vreme“ govori Stefanos Vafidis, generalni direktor Koka-Kola HBC Srbija i Crna Gora.
STEFANOSVAFIDIS: Smatramo da smo u poslednje tri godine kandidati za tu nagradu i veoma smo uporni u pokušajima da je dobijemo. Ovo je godina kada smo uložili mnogo truda da postignemo dobre rezultate u povećanju kapaciteta, imali smo veliki broj investicija u povećanje kvaliteta i ušli u novi segment tržišta – u segment voda. Takođe, ove godine imamo i najveći broj zaposlenih u odnosu na mnoge godine unazad.
Uspeli smo u poslednje tri godine da proširimo portfolio proizvoda u veoma važnom segmentu gaziranih pića, da ostvarimo mnoge planove za uvođenje novih brendova i novih pakovanja i da povećamo svoje učešće na tržištu i osvojimo nova tržišta. Pored toga, smatramo da imamo jednu izuzetno ozbiljnu investiciju, to je ulaganje u razvoj ljudi. Sa našim znanjem i sa vrlo kvalitetnim ljudima iz ove zemlje u prethodne tri godine napravili smo veoma dinamičnu organizaciju, koja je sposobna da se prilagodi okruženju i potrebama tržišta, ali još više da planira budućnost.
Koka-Kola HBC posluje u 26 zemalja u Evropi, u svim zemljama u regionu i mogao bih reći da u svim zemljama u kojima poslujemo, poslujemo u takozvanoj industriji bezalkoholnih pića, na tržištu sokova, voda i čajeva. U Srbiji radimo samo sa gaziranim sokovima i sada sa vodom. Ali biće bolje. Naša je želja da se dalje širimo i zato smo ubrzali investicije kako bismo bili u mogućnosti da razvijemo širok portfolio bezalkoholnih pića. U Srbiji poslujemo veoma dobro u odnosu na druge punionice, ali i dalje je potrebno da proširimo poslovanje na više kategorija.
Istina je da smo pre dve godine razgovarali sa tadašnjim rukovodstvom „Knjaza Miloša“ i sa svim drugim relevantnim stranama o potencijalnoj kooperaciji i uspostavljanju strateških odnosa. Ali, takođe mogu da potvrdim da je istina da smo tokom prethodnih godina neprestano tražili prilike. Mi smo analizirali sve moguće scenarije. Ubeđeni smo da smo pronašli najbolje rešenje. Verujemo da Rosa, iz mnogo razloga, najbolje odgovara našem portfoliju, po imenu brenda, po kvalitetu i najviše po svom potencijalu, pošto Rosa ima vodeću poziciju na tržištu sa najvećom stopom rasta u segmentu negaziranih, flaširanih voda. Mi neprestano težimo da se proširimo i na druge kategorije, tako da imamo velike planove za Rosu, kao i da joj obezbedimo da, sa našim potencijalima, na ovom tržištu postane voda za svaku moguću upotrebu, za svaku priliku. Naredne godine ćemo videti kakve će promene biti u ovom domenu. Što se tiče drugih tržišta, usled njihove veličine, mi smo veoma zainteresovani za tržište sokova i dok razgovaramo, ispitujemo druge mogućnosti, što je, opet, u rasponu od greenfield investicija do kupovine. U mnogim zemljama u Evropi u kojima poslujemo imamo veliko iskustvo sa razvojem sokova i kao primer mogu da navedem Amitu u Grčkoj ili Cappy u Hrvatskoj, ili u Bugarskoj gde imamo vodeću poziciju na tržištu sokova. S druge strane, moram da napomenem da u Srbiji postoje mnogi interesantni i dobro razvijeni brendovi koji će možda privući našu pažnju. I to ćemo ispitati.
Next je impresivan brend, kvalitetan i naravno da privlači našu pažnju. Pažljivo pratimo svaki razvoj na tom polju.
Kadamožedaseočekujenovavest?
Ja bih voleo nekog drugog to da pitam. Ono što definitivno može da se kaže jeste da bismo 2006. godine voleli da budemo na tržištu sokova, na jedan ili drugi način. Nema baš previše vremena za dalja istraživanja, 2006. je već na pragu.
To zavisi od konkretnog slučaja. Ima jako dobrih greenfield investicija i jako dobrih kupovina. Sve zavisi od industrije, proizvoda, kamatne stope. Nema crno-belog rešenja. Akvizicija, generalno, pomaže kompaniji da se razvije. Baš kao i greenfield investicije. Akvizicija, sa mog gledišta, ima smisla u zavisnosti od oblasti i onoga šta se u njoj dešava.
Poslovanje u zemlji kao što je Srbija, koja prolazi kroz tranziciju, ima svoje prednosti, a postavljaju se i neka pitanja koja moraju da se reše. U zemlji koja prolazi kroz tranziciju nama je ipak velika stopa rasta. Ovo se ne odnosi na sve zemlje u tranziciji, već na Srbiju. Neko bi mogao reći da je prednost to što imate repromaterijal visokog kvaliteta i niske cene, kvalitetne, obrazovane ljude i rekao bih vladu koja iskreno pokušava da dâ najbolje rezultate bez obzira na to šta se dešava. Da samo naglasim, u Srbiji je najniži kompanijski porez, te je veoma povoljno za investicije, primenom PDV-a povećala se sigurnost tržišta, odnosno sivo tržište se smanjilo. Takođe, mogu da istaknem da kada god se suočimo sa nekim problemom u vladi uvek imamo sagovornike spremne da saslušaju i da probaju to da reše. Ima aktuelnih, nerazrešenih pitanja koja strane investitore još sprečavaju da posluju u Srbiji na pravi način. To se uglavnom primećuje na dva nivoa – jedan se odnosi na nivo legislative, koja treba još da se menja i to nešto brže, a drugi je nivo administracije. Preciznije rečeno: prvo pitanje koje će vam strani investitori postaviti jeste pitanje vlasništva zemljišta, ali da budemo objektivni – koja je zemlja u tranzijciji to pitanje prevazišla u roku od godinu dana? Bitno je da se sagledaju ta pitanja i da budemo istrajni u njihovom rešavanju.
Rekao bih da trenutno imamo veoma dobru klimu u Kompaniji i svako jako dobro razume svoju ulogu. Kada govorim o kvalitetnim ljudima, govorim o tehničkoj obrazovanosti koja proističe iz dobrog obrazovnog sistema. Drugo što je veoma bitno jeste poslovna etika u Kompaniji. Naši zaposleni su veoma vezani za našu kompaniju. To je odlična kombinacija za nas. Ono što jedna međunarodna kompanija uvodi u ovaj sistem jeste know-how, upravljačko iskustvo, dobra praksa i značajan trening. U svakoj zemlji gde poslujemo, a u ovoj zemlji čini mi se čak i lakše, kontinuirani napor je da imamo bolji lokalni menadžment, a ne da imamo strance koji dolaze i koji vode Kompaniju. Naš cilj je da imamo lokalni menadžment, pored mene i još nekoliko menadžera koji dolaze iz inostranstva. Naš krajnji cilj je da nijedan od nas menadžera koji dolazimo iz inostranstva ne bude potreban. I mogu da vam potvrdim da smo na dobrom putu da u tome i uspemo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Radimo i na boljoj komunikaciji sa studentskim i omladinskim pokretom. Sasvim mi je razumljivo i to što su se ogradili od incidenta ispred Skupštine Kraljeva. Prirodi njihove borbe ne odgovara priroda ovog incidenta. Stoga odgovornost za njega u u potpunosti preuzimamo moji saborci i ja. Ne želimo da deci, čiji su protesti bili i ostali mirni, bez ikakvih jaja i bez agresivnog suprotstavljanja vlasti, prebacujemo odgovornost
Studenti u blokadi su svojim zahtevima, načinom na koji artikulišu svoj protest, načinom na koji planiraju marševe i velike blokade, postavili okvir za sve ostale koji i te kako imaju zašto da ustanu i protiv čega da se bore. Sada nam je jedinstvena prilika da preispitamo sami sebe, odaberemo bitke i prestanemo da se bavimo sami sobom
Vlast je tvrdila da su opozicioni odbornici pozvani da prisustvuju sednici gradske skupštine, ali brojni snimci pokazuju upravo suprotno. Ne samo da su sprečeni da uđu u “svoju kuću”, nego su trpeli i nasilje od pripadnika policije i žandamerije. Možda je to model koji naprednjaci smišljaju i za druge lokalne, ali i za pokrajinski i republički parlament. Spreče opoziciju da prisustvuje sednicama, i onda – nema opozicije, nema problema
Ana Brnabić je pre ministarke u ostavci Slavice Đukić Dejanović najavila da će profesori i nastavnici u štrajku biti plaćeni prema učinku. Ali koliko je ona radila? Od konstitutivne sednice, 8. februara 2024, Brnabić je zakazala četiri sednice u dva redovna zasedanja, dve vanredne i jednu posebnu sednicu. Skupština je tako za nešto više od godinu dana zasedala tačno 27 dana – jedva nešto više od dva dana mesečno
„Češljanje“ nevladinih organizacija je obračun sa kritičarima režima. Da nije, tužilac bi prvo pokucao na vrata Ane Brnabić koja je bila udarna igla USAID-a. Ovi koje „češljaju“ su za Anu treća liga
Mlad i pametan svet pokuljao je na ulice i sa sobom poneo duhovitost. Humor je važan za oslobađanje od straha, ali ne samo to – on je supstancijalno politički
U Srbiji više niko ne zna o čemu priča njen predsednik, novinare kažnjavaju na pravdi boga, aferaške velmože proglašavaju za svece, a nosioci javnih funkcija šire javnu sablazan. Ljudi – dokle ćemo tako
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!