Koka-Kola je ove godine kupila vlasinsku Rosu, a iduće bi sokove Next. "Želeli bismo da 2006. godine budemo na tržištu sokova", kaže Vafidis
ULAGANJE U LJUDE: Stefanos Vafidis
Jedan svetski i jedan evropski gigant među proizvođačima i trgovcima. Koka-Kola i Metro dobili su ove godine nagradu kao najbolji investitori u Srbiji. Kompanija Koka-Kola došla je u Srbiju 1997. godine i od tada permanentno ulaže u razvoj i obuku zaposlenih. Pre tri godine ova multinacionalka spominjala se kao kupac aranđelovačke punionice mineralne vode „Knjaz Miloš“, a onda se povukla da bi sredinom ove godine napravila dobar posao kupujući Rosu. Ovih dana se u poslovnim krugovima šuška da je Koka-Kola zainteresovana da kupi Next voćne sokove. Kakvi su dosadašnji rezultati poslovanja u Srbiji i šta su planovi Koka-Kole, za „Vreme“ govori Stefanos Vafidis, generalni direktor Koka-Kola HBC Srbija i Crna Gora.
STEFANOSVAFIDIS: Smatramo da smo u poslednje tri godine kandidati za tu nagradu i veoma smo uporni u pokušajima da je dobijemo. Ovo je godina kada smo uložili mnogo truda da postignemo dobre rezultate u povećanju kapaciteta, imali smo veliki broj investicija u povećanje kvaliteta i ušli u novi segment tržišta – u segment voda. Takođe, ove godine imamo i najveći broj zaposlenih u odnosu na mnoge godine unazad.
Uspeli smo u poslednje tri godine da proširimo portfolio proizvoda u veoma važnom segmentu gaziranih pića, da ostvarimo mnoge planove za uvođenje novih brendova i novih pakovanja i da povećamo svoje učešće na tržištu i osvojimo nova tržišta. Pored toga, smatramo da imamo jednu izuzetno ozbiljnu investiciju, to je ulaganje u razvoj ljudi. Sa našim znanjem i sa vrlo kvalitetnim ljudima iz ove zemlje u prethodne tri godine napravili smo veoma dinamičnu organizaciju, koja je sposobna da se prilagodi okruženju i potrebama tržišta, ali još više da planira budućnost.
Koka-Kola HBC posluje u 26 zemalja u Evropi, u svim zemljama u regionu i mogao bih reći da u svim zemljama u kojima poslujemo, poslujemo u takozvanoj industriji bezalkoholnih pića, na tržištu sokova, voda i čajeva. U Srbiji radimo samo sa gaziranim sokovima i sada sa vodom. Ali biće bolje. Naša je želja da se dalje širimo i zato smo ubrzali investicije kako bismo bili u mogućnosti da razvijemo širok portfolio bezalkoholnih pića. U Srbiji poslujemo veoma dobro u odnosu na druge punionice, ali i dalje je potrebno da proširimo poslovanje na više kategorija.
Istina je da smo pre dve godine razgovarali sa tadašnjim rukovodstvom „Knjaza Miloša“ i sa svim drugim relevantnim stranama o potencijalnoj kooperaciji i uspostavljanju strateških odnosa. Ali, takođe mogu da potvrdim da je istina da smo tokom prethodnih godina neprestano tražili prilike. Mi smo analizirali sve moguće scenarije. Ubeđeni smo da smo pronašli najbolje rešenje. Verujemo da Rosa, iz mnogo razloga, najbolje odgovara našem portfoliju, po imenu brenda, po kvalitetu i najviše po svom potencijalu, pošto Rosa ima vodeću poziciju na tržištu sa najvećom stopom rasta u segmentu negaziranih, flaširanih voda. Mi neprestano težimo da se proširimo i na druge kategorije, tako da imamo velike planove za Rosu, kao i da joj obezbedimo da, sa našim potencijalima, na ovom tržištu postane voda za svaku moguću upotrebu, za svaku priliku. Naredne godine ćemo videti kakve će promene biti u ovom domenu. Što se tiče drugih tržišta, usled njihove veličine, mi smo veoma zainteresovani za tržište sokova i dok razgovaramo, ispitujemo druge mogućnosti, što je, opet, u rasponu od greenfield investicija do kupovine. U mnogim zemljama u Evropi u kojima poslujemo imamo veliko iskustvo sa razvojem sokova i kao primer mogu da navedem Amitu u Grčkoj ili Cappy u Hrvatskoj, ili u Bugarskoj gde imamo vodeću poziciju na tržištu sokova. S druge strane, moram da napomenem da u Srbiji postoje mnogi interesantni i dobro razvijeni brendovi koji će možda privući našu pažnju. I to ćemo ispitati.
Next je impresivan brend, kvalitetan i naravno da privlači našu pažnju. Pažljivo pratimo svaki razvoj na tom polju.
Kadamožedaseočekujenovavest?
Ja bih voleo nekog drugog to da pitam. Ono što definitivno može da se kaže jeste da bismo 2006. godine voleli da budemo na tržištu sokova, na jedan ili drugi način. Nema baš previše vremena za dalja istraživanja, 2006. je već na pragu.
To zavisi od konkretnog slučaja. Ima jako dobrih greenfield investicija i jako dobrih kupovina. Sve zavisi od industrije, proizvoda, kamatne stope. Nema crno-belog rešenja. Akvizicija, generalno, pomaže kompaniji da se razvije. Baš kao i greenfield investicije. Akvizicija, sa mog gledišta, ima smisla u zavisnosti od oblasti i onoga šta se u njoj dešava.
Poslovanje u zemlji kao što je Srbija, koja prolazi kroz tranziciju, ima svoje prednosti, a postavljaju se i neka pitanja koja moraju da se reše. U zemlji koja prolazi kroz tranziciju nama je ipak velika stopa rasta. Ovo se ne odnosi na sve zemlje u tranziciji, već na Srbiju. Neko bi mogao reći da je prednost to što imate repromaterijal visokog kvaliteta i niske cene, kvalitetne, obrazovane ljude i rekao bih vladu koja iskreno pokušava da dâ najbolje rezultate bez obzira na to šta se dešava. Da samo naglasim, u Srbiji je najniži kompanijski porez, te je veoma povoljno za investicije, primenom PDV-a povećala se sigurnost tržišta, odnosno sivo tržište se smanjilo. Takođe, mogu da istaknem da kada god se suočimo sa nekim problemom u vladi uvek imamo sagovornike spremne da saslušaju i da probaju to da reše. Ima aktuelnih, nerazrešenih pitanja koja strane investitore još sprečavaju da posluju u Srbiji na pravi način. To se uglavnom primećuje na dva nivoa – jedan se odnosi na nivo legislative, koja treba još da se menja i to nešto brže, a drugi je nivo administracije. Preciznije rečeno: prvo pitanje koje će vam strani investitori postaviti jeste pitanje vlasništva zemljišta, ali da budemo objektivni – koja je zemlja u tranzijciji to pitanje prevazišla u roku od godinu dana? Bitno je da se sagledaju ta pitanja i da budemo istrajni u njihovom rešavanju.
Rekao bih da trenutno imamo veoma dobru klimu u Kompaniji i svako jako dobro razume svoju ulogu. Kada govorim o kvalitetnim ljudima, govorim o tehničkoj obrazovanosti koja proističe iz dobrog obrazovnog sistema. Drugo što je veoma bitno jeste poslovna etika u Kompaniji. Naši zaposleni su veoma vezani za našu kompaniju. To je odlična kombinacija za nas. Ono što jedna međunarodna kompanija uvodi u ovaj sistem jeste know-how, upravljačko iskustvo, dobra praksa i značajan trening. U svakoj zemlji gde poslujemo, a u ovoj zemlji čini mi se čak i lakše, kontinuirani napor je da imamo bolji lokalni menadžment, a ne da imamo strance koji dolaze i koji vode Kompaniju. Naš cilj je da imamo lokalni menadžment, pored mene i još nekoliko menadžera koji dolaze iz inostranstva. Naš krajnji cilj je da nijedan od nas menadžera koji dolazimo iz inostranstva ne bude potreban. I mogu da vam potvrdim da smo na dobrom putu da u tome i uspemo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije
Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna
Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori
U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Uklapajući se u trend i preuzimajući kormilo pomahnitalog desničarenja, Plenkovićeva je vlada, uz podršku raznih braniteljskih udruga, dijela čelnih ljudi Katoličke crkve u Hrvata, te sveprisutnu korupciju, kriminal, bezakonje i svu silu drugih deformacija, potaknula i eskalaciju nasilja, pri tomu redovito licemjerno optužujući žrtve
Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra
Zbog čega Darko Glišić vreba starije osobe? Kako režim po ko zna koji put hoće da ih prevesla? Šta im Aleksandar Vučić daje desnom, a uzima levom rukom? I šta nam govori dramatično poskupljenje domova za stare
Pored sitnih kriminalaca i vucibatina za jednokratnu upotrebu postoji jedna kasta koja je na samom dnu naprednjačkog lanca ishrane. Nazovimo ih jadnici, mada njihov opis više odgovara stenicama
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!