
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Naše aktivistički i radni dan traje od 6 ujutru do 11 uveče
Osim parlamentarnih, 17. decembra 2023. godine očekuju nas i lokalni izbori u Požegi. Mada je kontinuitet u radu Inicijative za Požegu nesporan, ipak je “teren” na kojem igramo promenjen – sada više nismo (samo) kontrakultura, buntovnici, demonstranti i korektivni faktor, već i “beli okovratnik”, neko ko mora da ponudi politike u raznim domenima, ali i da funkcioniše sistematično, organizovano i proaktivno u okviru izbornih pravila, političkog takmičenja, komunikacije i institucija. Nije da nismo bili spremni na takvu ulogu, ali ta tranzicija je uvek izazov, s obzirom da lokalne pokrete čine ljudi kojima je aktivizam uslovljen drugim obavezama, a resursi toliki da bi se mnogi iskusni političari snažnih zapadnoevropskih stranaka zapitali kako je moguće pomoću “štapa i kanapa” uopšte obezbediti redovan rad.
Naše poznanike apsolutno ne zanima da li smo ili nismo zauzeti/zaposleni, da li imamo privatan život… Jednostavno, od nas se očekuje da budemo servis građana. Neretko smo i ukućane morali da uveravamo da je razgovor sa bilo kime stvar političke zrelosti i kulture, ali da svakako ne nameravamo da ugrozimo autonomiju u odlučivanju, kao ni sopstveni lokalni identitet.
Sve to ukazuje da je izgleda neophodno od početka, kao 1990. godine, objašnjavati građanima, ali i političarima šta uopšte podrazumeva politika. Na primer – kako se vodi kampanja, kako uključiti ljude, zašto je to važno, da nije sramota deliti letke, ići od vrata do vrata, razgovarati sa komšijama o politici, tražiti podršku za bolje politike, koristiti kontakte za širenje ideje u koju verujemo, učestvovati i na izbornoj listi, na štandu, u kol-centru, u biračkom odboru, pa i na mikronivou kroz neformalne razgovore sa ljudima iz svoje sredine. Dakle, mi kao društvo, a posebno javno angažovani građani, gradimo celu političku strukturu – organizaciju, komunikaciju, političku kulturu, logistiku, platformu – iz početka.
Uzimajući navedeno u obzir, Inicijativa za Požegu je za svoju filozofiju i misiju uzela upravo građenje organizacije, veza, poverenja, solidarnosti, dijaloga, lokalne (i šire) demokratije, a izbori su odličan mobilizacijski momenat za ubrzavanje tog procesa. Najpre treba napomenuti da smo kontinuirano održavali saradnju sa lokalnim pokretima širom Srbije godinama unazad, najpre kroz platformu Građanski front, a potom i kroz strateško partnerstvo sa strankom nastalom iz te platforme, Zeleno-levim frontom.
“Potrebno nam je dalje ukrupnjavanje i saradnja”, bio je logičan zaključak među našim aktivistima pred izbore. I tako i bi – razgovor sa lokalnim odborom Demokratske stranke se ubrzo dogodio, a pregovori su trajali svega 10 minuta, na šta smo zaista ponosni i mi i oni, uzimajući u obzir često teške i mučne razgovore među centralama stranaka. Zajednički jezik u pogledu izbornog nastupa nismo našli sa nekim drugim akterima, ali smo očuvali dobre odnose, kontakt i saradnju. Neskromna misija izgradnje veza i jačanja organizacija širom Srbije naše skromne lokalne organizacije je time dobila konkretizaciju i u pogledu izbora.
Imati viziju je nužno za izgradnju zdrave osnove i zdrave politike. No, to je tek jedan uslov – drugi je dosta praktičniji, a u pitanju je rad na terenu u najširem smislu. Šta, ko, kad i kako su četiri osnovna pitanja koja se postavljaju svakodnevno za različite poslove u pripremi kampanje i njenom sprovođenju – do najsitnijih detalja. Proizvod tih složenih radnji jeste naša lista Požega protiv nasilja – Bogdan Radovanović – Mišo Marković (Inicijativa za Požegu,
Zeleno-levi front, Demokratska stranka).
I dok naziv naše liste govori da smo PROTIV NASILJA, fizičkog, verbalnog, medijskog, političkog, koje je zatrpalo našu javnu sferu, mi ipak ne želimo da stavimo tačku na negativno, ono crno u šta smo kao društvo uvaljani. Naš slogan je da je POŽEGA ZA OSMEH, jer je to naš cilj. Da budemo nosilac pozitivnih promena koje će zaceliti rane podela, korupcije, zloupotreba i nesposobnosti i učiniti sve Požežanke i Požežane ponosnim na svoju opštinu. Svoje prioritetne politike i kadrovska rešenja smo prikazali i pozvali građane da budu deo promena. Jer promene nisu samo prosta smena vlasti, pa ni nove politike, već ona naša centralna misija – da politiku vratimo građanima, oživimo želju za uključivanjem u lokalnu zajednicu i rešavanjem problema i izgradimo zapostavljeni socijalni kapital među sugrađanima i političkim akterima.
“Mogli smo se nekad videti i ranije ujutru, pre posla”, predložio je neko od aktivista, uviđajući da nam je dan suviše kratak za sve što treba da postignemo. I tako je naš aktivistički i radni dan produžen i traje od 6 ujutru do 11 uveče. Pa ipak, svest da smo tu jer želimo, jer nešto činimo za svoju zajednicu, da imamo neku ideju koja nas vodi i drži na nogama toliko sati svaki dan dotiče ono najdublje i najintimnije u našim dušama – osećaj da radimo nešto ispravno, osećaj smisla, osećaj povezanosti. Utisak da ostajete zabeleženi u neku knjižicu istorije svoje zajednice, pa i cele svoje zemlje, i time postajete ljudi za sva vremena.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve