
Šumovi u vlasti
Ružić na protestu 15. marta u Beogradu: Idem, kako ne idem
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
Naše aktivistički i radni dan traje od 6 ujutru do 11 uveče
Osim parlamentarnih, 17. decembra 2023. godine očekuju nas i lokalni izbori u Požegi. Mada je kontinuitet u radu Inicijative za Požegu nesporan, ipak je “teren” na kojem igramo promenjen – sada više nismo (samo) kontrakultura, buntovnici, demonstranti i korektivni faktor, već i “beli okovratnik”, neko ko mora da ponudi politike u raznim domenima, ali i da funkcioniše sistematično, organizovano i proaktivno u okviru izbornih pravila, političkog takmičenja, komunikacije i institucija. Nije da nismo bili spremni na takvu ulogu, ali ta tranzicija je uvek izazov, s obzirom da lokalne pokrete čine ljudi kojima je aktivizam uslovljen drugim obavezama, a resursi toliki da bi se mnogi iskusni političari snažnih zapadnoevropskih stranaka zapitali kako je moguće pomoću “štapa i kanapa” uopšte obezbediti redovan rad.
Naše poznanike apsolutno ne zanima da li smo ili nismo zauzeti/zaposleni, da li imamo privatan život… Jednostavno, od nas se očekuje da budemo servis građana. Neretko smo i ukućane morali da uveravamo da je razgovor sa bilo kime stvar političke zrelosti i kulture, ali da svakako ne nameravamo da ugrozimo autonomiju u odlučivanju, kao ni sopstveni lokalni identitet.
Sve to ukazuje da je izgleda neophodno od početka, kao 1990. godine, objašnjavati građanima, ali i političarima šta uopšte podrazumeva politika. Na primer – kako se vodi kampanja, kako uključiti ljude, zašto je to važno, da nije sramota deliti letke, ići od vrata do vrata, razgovarati sa komšijama o politici, tražiti podršku za bolje politike, koristiti kontakte za širenje ideje u koju verujemo, učestvovati i na izbornoj listi, na štandu, u kol-centru, u biračkom odboru, pa i na mikronivou kroz neformalne razgovore sa ljudima iz svoje sredine. Dakle, mi kao društvo, a posebno javno angažovani građani, gradimo celu političku strukturu – organizaciju, komunikaciju, političku kulturu, logistiku, platformu – iz početka.
Uzimajući navedeno u obzir, Inicijativa za Požegu je za svoju filozofiju i misiju uzela upravo građenje organizacije, veza, poverenja, solidarnosti, dijaloga, lokalne (i šire) demokratije, a izbori su odličan mobilizacijski momenat za ubrzavanje tog procesa. Najpre treba napomenuti da smo kontinuirano održavali saradnju sa lokalnim pokretima širom Srbije godinama unazad, najpre kroz platformu Građanski front, a potom i kroz strateško partnerstvo sa strankom nastalom iz te platforme, Zeleno-levim frontom.
“Potrebno nam je dalje ukrupnjavanje i saradnja”, bio je logičan zaključak među našim aktivistima pred izbore. I tako i bi – razgovor sa lokalnim odborom Demokratske stranke se ubrzo dogodio, a pregovori su trajali svega 10 minuta, na šta smo zaista ponosni i mi i oni, uzimajući u obzir često teške i mučne razgovore među centralama stranaka. Zajednički jezik u pogledu izbornog nastupa nismo našli sa nekim drugim akterima, ali smo očuvali dobre odnose, kontakt i saradnju. Neskromna misija izgradnje veza i jačanja organizacija širom Srbije naše skromne lokalne organizacije je time dobila konkretizaciju i u pogledu izbora.
Imati viziju je nužno za izgradnju zdrave osnove i zdrave politike. No, to je tek jedan uslov – drugi je dosta praktičniji, a u pitanju je rad na terenu u najširem smislu. Šta, ko, kad i kako su četiri osnovna pitanja koja se postavljaju svakodnevno za različite poslove u pripremi kampanje i njenom sprovođenju – do najsitnijih detalja. Proizvod tih složenih radnji jeste naša lista Požega protiv nasilja – Bogdan Radovanović – Mišo Marković (Inicijativa za Požegu,
Zeleno-levi front, Demokratska stranka).
I dok naziv naše liste govori da smo PROTIV NASILJA, fizičkog, verbalnog, medijskog, političkog, koje je zatrpalo našu javnu sferu, mi ipak ne želimo da stavimo tačku na negativno, ono crno u šta smo kao društvo uvaljani. Naš slogan je da je POŽEGA ZA OSMEH, jer je to naš cilj. Da budemo nosilac pozitivnih promena koje će zaceliti rane podela, korupcije, zloupotreba i nesposobnosti i učiniti sve Požežanke i Požežane ponosnim na svoju opštinu. Svoje prioritetne politike i kadrovska rešenja smo prikazali i pozvali građane da budu deo promena. Jer promene nisu samo prosta smena vlasti, pa ni nove politike, već ona naša centralna misija – da politiku vratimo građanima, oživimo želju za uključivanjem u lokalnu zajednicu i rešavanjem problema i izgradimo zapostavljeni socijalni kapital među sugrađanima i političkim akterima.
“Mogli smo se nekad videti i ranije ujutru, pre posla”, predložio je neko od aktivista, uviđajući da nam je dan suviše kratak za sve što treba da postignemo. I tako je naš aktivistički i radni dan produžen i traje od 6 ujutru do 11 uveče. Pa ipak, svest da smo tu jer želimo, jer nešto činimo za svoju zajednicu, da imamo neku ideju koja nas vodi i drži na nogama toliko sati svaki dan dotiče ono najdublje i najintimnije u našim dušama – osećaj da radimo nešto ispravno, osećaj smisla, osećaj povezanosti. Utisak da ostajete zabeleženi u neku knjižicu istorije svoje zajednice, pa i cele svoje zemlje, i time postajete ljudi za sva vremena.
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
U saopštenju SSP-a navodi se da vlast Aleksandra Vučića planira politički obračun sa opozicijom, koristeći optužbe za terorizam i rušenje ustavnog poretka
Nema nikakve sumnje da će skup biti izuzetno veliki, govori se o stotinama hiljada ljudi. Nije to nerealna prognoza, bez obzira na kampanju zastrašivanja koju režim vodi poslednjih dana i bez obzira na eventualnu blokadu puteva ka Beogradu koju, kako se tvrdi u delu javnosti, režim planira za subotu. Crta je saopštila da je tokom protekle nedelje u Srbiji održano najmanje 410 mitinga. Skoro da nema mesta, pa čak ni sela u kojem građani javno ne pokazuju, bar na neki način, snažan revolt. Ogromna energija će se sliti u glavni grad na protest koji je unapred proglašen za ključni event, posle kojeg ništa više neće biti isto. Sa ovim da posle 15. marta neće biti isto začudo se slažu i demonstranti-građani i Vučić
Kad sve ovo prođe, unuci nam neće verovati da su se – kada je Srbija vraćala dostojanstvo i slobodu – pojavile mlade osobe koje nije bilo sramota da otvoreno istupe i kažu kako ne podržavaju svoje pobunjene kolege jer ih ne zanima vladavina prava i zahtevi da se otkriju krivci za smrt 15 osoba na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Oni “samo hoće da uče”
Bivši poslanik radikala Nemanja Šarović oduševljava mase svojim reporterskim poduhvatima. I kaže da mu je uglavnom žao naroda koji intervjuiše na Vučićevim mitinzima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve