

Tabloidi
Zvučni top: Šta sve režimski mediji prećutkuju
„Specijalnu emisiju“ o zvučnom topu izbacili su Pink, Prva, B92 i Informer TV. Šta se u njoj tvrdi, a šta se prećutkuje


Pravnik i stručnjak za ljudska prava Nikola Kovačević izabran je za ličnost godine većinom glasova uređivačkog kolegijuma nedeljnika “Vreme”. Kriterijum za priznanje je, kao i prethodnih godina, doprinos unapređenju institucija u javnom interesu.
Nikola Kovačević već više od deset godina predano i profesionalno podržava tražioce azila i izbeglice pomažući im da tokom procedure azila – u slučajevima kolektivnog proterivanja – pronađu sklonište, nađu posao, ostvare pristup obrazovnom i zdravstvenom sistemu i, pre svega, obraćajući im se kao ljudima koji su ravnopravni sa svima drugima i imaju ista prava kao i svi drugi.
U godini kada su izbeglice iz zemalja “trećeg sveta” postale manje medijski atraktivne, kada rastu ksenofobija i kršenja njihovih ljudskih prava na granicama, a solidarnost opada, Kovačević je nastavio da radi i obilazi sva mesta gde je izbeglicama potrebna pomoć – kampove za izbeglice i tražioce azila, aerodrome, neformalne kampove na granicama, pritvorske jedinice… Ličnim primerom je pokazao kako se zaista bori za ljudska prava i kako se takvim trudom pomeraju granice sistema.
Kovačević je dobitnik Nansenove nagrade za rad sa izbeglicama za Evropu 2021. godine koju dodeljuje UNHCR i to je bio prvi put da je ova nagrada, ustanovljena pre gotovo sedam decenija, dodeljena nekome iz Srbije i sa Zapadnog Balkana. Izabran je za člana Evropskog komiteta za prevenciju mučenja i nečovečnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT).
Priznanje za ličnost godine “Vreme” dodeljuje od 2001. godine. Od tada do danas, ličnosti godine nedeljnika “Vreme” bili su: Božidar Đelić (2001), Mlađan Dinkić (2002), Ljiljana Raičević (2003), Rasim Ljajić (2004), Vladimir Vukčević (2005), Zdravko Ponoš (2006), Sonja Liht (2007), Vigor Majić (2008), Milica Delević (2009), Dragan Đilas (2010), Ivan Tasovac (2011), Jovan Ćulibrk (2012), Branko Kukić (2013), Olja Bećković (2014), Saša Janković (2015), Ivan Ivanji (2016), Ivan Medenica (2017), Tatjana Lazarević (2018), Ivanka Popović (2019), Pavle Petrović (2020) i Goran Marković (2021).


„Specijalnu emisiju“ o zvučnom topu izbacili su Pink, Prva, B92 i Informer TV. Šta se u njoj tvrdi, a šta se prećutkuje


Šta poručuje režim koji slavi čoveka osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti? Zašto je Rasim Ljajić jedini na derbiju reagovao kako dolikuje? Zbog čega Vučić više nije mogao odlagati narodno izjašnjavanje? Gde su tu opozicija i studenti? I kako je Srbija postala umorna od lidera


“Nisam ravnodušna prema tome što neko može da me vidi, čuje ili fotografiše, ali prva reakcija mi je bila bes”, kaže za “Vreme” studentkinja Milica čiji je telefon napadnut špijunskim softverom. “Mogli su da upale kameru dok se tuširamo, pričamo privatne stvari. Nije normalno ovo što se dešava... Mislim da je takvom sloju ljudi čak neshvatljivo da nešto može da funkcioniše bez ucene, bez potplaćivanja, nego samo uz čistu volju, želju i entuzijazam da uspemo u našoj borbi”


Kada se BIA (na slici) zainteresuje za nekoga, tvrde izvori “Vremena”, preko svojih spavača u medijima ili političkim strankama pusti neku optužbu, najčešće da taj i taj sarađuje sa tajnim službama druge zemlje, da je izdajnik, strani plaćenik i slično. Na osnovu toga, od tužioca se pribavi potrebna dozvola za nadzor komunikacija, što onda predstavlja pravno pokriće za špijuniranje svake vrste


Srbija se u Evropi sada i javno naziva “žarištem” na kojem se vrbuju i za sabotaže obučavaju ruski ljudi. O tome se u Beogradu samo ćuti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve