

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Pravnik i stručnjak za ljudska prava Nikola Kovačević izabran je za ličnost godine većinom glasova uređivačkog kolegijuma nedeljnika “Vreme”. Kriterijum za priznanje je, kao i prethodnih godina, doprinos unapređenju institucija u javnom interesu.
Nikola Kovačević već više od deset godina predano i profesionalno podržava tražioce azila i izbeglice pomažući im da tokom procedure azila – u slučajevima kolektivnog proterivanja – pronađu sklonište, nađu posao, ostvare pristup obrazovnom i zdravstvenom sistemu i, pre svega, obraćajući im se kao ljudima koji su ravnopravni sa svima drugima i imaju ista prava kao i svi drugi.
U godini kada su izbeglice iz zemalja “trećeg sveta” postale manje medijski atraktivne, kada rastu ksenofobija i kršenja njihovih ljudskih prava na granicama, a solidarnost opada, Kovačević je nastavio da radi i obilazi sva mesta gde je izbeglicama potrebna pomoć – kampove za izbeglice i tražioce azila, aerodrome, neformalne kampove na granicama, pritvorske jedinice… Ličnim primerom je pokazao kako se zaista bori za ljudska prava i kako se takvim trudom pomeraju granice sistema.
Kovačević je dobitnik Nansenove nagrade za rad sa izbeglicama za Evropu 2021. godine koju dodeljuje UNHCR i to je bio prvi put da je ova nagrada, ustanovljena pre gotovo sedam decenija, dodeljena nekome iz Srbije i sa Zapadnog Balkana. Izabran je za člana Evropskog komiteta za prevenciju mučenja i nečovečnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT).
Priznanje za ličnost godine “Vreme” dodeljuje od 2001. godine. Od tada do danas, ličnosti godine nedeljnika “Vreme” bili su: Božidar Đelić (2001), Mlađan Dinkić (2002), Ljiljana Raičević (2003), Rasim Ljajić (2004), Vladimir Vukčević (2005), Zdravko Ponoš (2006), Sonja Liht (2007), Vigor Majić (2008), Milica Delević (2009), Dragan Đilas (2010), Ivan Tasovac (2011), Jovan Ćulibrk (2012), Branko Kukić (2013), Olja Bećković (2014), Saša Janković (2015), Ivan Ivanji (2016), Ivan Medenica (2017), Tatjana Lazarević (2018), Ivanka Popović (2019), Pavle Petrović (2020) i Goran Marković (2021).


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve