
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
foto: marija janković
Pravnik i stručnjak za ljudska prava Nikola Kovačević izabran je za ličnost godine većinom glasova uređivačkog kolegijuma nedeljnika “Vreme”. Kriterijum za priznanje je, kao i prethodnih godina, doprinos unapređenju institucija u javnom interesu.
Nikola Kovačević već više od deset godina predano i profesionalno podržava tražioce azila i izbeglice pomažući im da tokom procedure azila – u slučajevima kolektivnog proterivanja – pronađu sklonište, nađu posao, ostvare pristup obrazovnom i zdravstvenom sistemu i, pre svega, obraćajući im se kao ljudima koji su ravnopravni sa svima drugima i imaju ista prava kao i svi drugi.
U godini kada su izbeglice iz zemalja “trećeg sveta” postale manje medijski atraktivne, kada rastu ksenofobija i kršenja njihovih ljudskih prava na granicama, a solidarnost opada, Kovačević je nastavio da radi i obilazi sva mesta gde je izbeglicama potrebna pomoć – kampove za izbeglice i tražioce azila, aerodrome, neformalne kampove na granicama, pritvorske jedinice… Ličnim primerom je pokazao kako se zaista bori za ljudska prava i kako se takvim trudom pomeraju granice sistema.
Kovačević je dobitnik Nansenove nagrade za rad sa izbeglicama za Evropu 2021. godine koju dodeljuje UNHCR i to je bio prvi put da je ova nagrada, ustanovljena pre gotovo sedam decenija, dodeljena nekome iz Srbije i sa Zapadnog Balkana. Izabran je za člana Evropskog komiteta za prevenciju mučenja i nečovečnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT).
Priznanje za ličnost godine “Vreme” dodeljuje od 2001. godine. Od tada do danas, ličnosti godine nedeljnika “Vreme” bili su: Božidar Đelić (2001), Mlađan Dinkić (2002), Ljiljana Raičević (2003), Rasim Ljajić (2004), Vladimir Vukčević (2005), Zdravko Ponoš (2006), Sonja Liht (2007), Vigor Majić (2008), Milica Delević (2009), Dragan Đilas (2010), Ivan Tasovac (2011), Jovan Ćulibrk (2012), Branko Kukić (2013), Olja Bećković (2014), Saša Janković (2015), Ivan Ivanji (2016), Ivan Medenica (2017), Tatjana Lazarević (2018), Ivanka Popović (2019), Pavle Petrović (2020) i Goran Marković (2021).

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve