

MUP
Milić i foto-robot ministara policije
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“




Pravnik i stručnjak za ljudska prava Nikola Kovačević izabran je za ličnost godine većinom glasova uređivačkog kolegijuma nedeljnika “Vreme”. Kriterijum za priznanje je, kao i prethodnih godina, doprinos unapređenju institucija u javnom interesu.
Nikola Kovačević već više od deset godina predano i profesionalno podržava tražioce azila i izbeglice pomažući im da tokom procedure azila – u slučajevima kolektivnog proterivanja – pronađu sklonište, nađu posao, ostvare pristup obrazovnom i zdravstvenom sistemu i, pre svega, obraćajući im se kao ljudima koji su ravnopravni sa svima drugima i imaju ista prava kao i svi drugi.
U godini kada su izbeglice iz zemalja “trećeg sveta” postale manje medijski atraktivne, kada rastu ksenofobija i kršenja njihovih ljudskih prava na granicama, a solidarnost opada, Kovačević je nastavio da radi i obilazi sva mesta gde je izbeglicama potrebna pomoć – kampove za izbeglice i tražioce azila, aerodrome, neformalne kampove na granicama, pritvorske jedinice… Ličnim primerom je pokazao kako se zaista bori za ljudska prava i kako se takvim trudom pomeraju granice sistema.
Kovačević je dobitnik Nansenove nagrade za rad sa izbeglicama za Evropu 2021. godine koju dodeljuje UNHCR i to je bio prvi put da je ova nagrada, ustanovljena pre gotovo sedam decenija, dodeljena nekome iz Srbije i sa Zapadnog Balkana. Izabran je za člana Evropskog komiteta za prevenciju mučenja i nečovečnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT).
Priznanje za ličnost godine “Vreme” dodeljuje od 2001. godine. Od tada do danas, ličnosti godine nedeljnika “Vreme” bili su: Božidar Đelić (2001), Mlađan Dinkić (2002), Ljiljana Raičević (2003), Rasim Ljajić (2004), Vladimir Vukčević (2005), Zdravko Ponoš (2006), Sonja Liht (2007), Vigor Majić (2008), Milica Delević (2009), Dragan Đilas (2010), Ivan Tasovac (2011), Jovan Ćulibrk (2012), Branko Kukić (2013), Olja Bećković (2014), Saša Janković (2015), Ivan Ivanji (2016), Ivan Medenica (2017), Tatjana Lazarević (2018), Ivanka Popović (2019), Pavle Petrović (2020) i Goran Marković (2021).


Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Zašto je Slavija u postala politički barometar koji režimu ne govori ništa dobro? To je naslovna tema novog „Vremena“


Ako je Slavija u međuvremenu postala neka vrsta političkog barometra, onda je ovog 23. maja kazaljka otišla duboko u crveno, ali ne onako kako bi vlast volela da prikaže. Nije to crveno od nasilja, nego od pritiska koji više ne može da se ignoriše, od društva koje je naučilo da se okuplja, prepoznaje i što je za svaku vlast najopasnije, pamti. Nije ovde više reč o jednom protestu niti o jednoj pobunjenoj generaciji, nego o novom obrascu ponašanja društva koje odbija da se vrati u političku apatiju


Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti


Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve