Odvikavanje Vlade da troši nezarađeno samo je najava stezanja kaiša u javnoj potrošnji za 2005. godinu. MMF ne odustaje u nameri da natera Vladu da parama svih poreskih obveznika obezbedi nova radna mesta za građane Srbije
PROGURAO REBALANS: Mlađan Dinkić
Posle deset dana političkog trgovanja sa socijalistima, Vlada Srbije uspela je da kroz Skupštinu u utorak progura Predlog rebalansa budžeta kojim se deficit (manjak) u državnoj kasi sa planiranih 45,3 milijarde smanjuje na 32,7 milijardi dinara. Prema usvojenom rebalansu, neće se menjati planirani budžetski prihod u ovoj godini od 329,3 milijarde, ali će rashodi morati da se skrešu sa 374,6 na 362 milijarde dinara.
Prihvatanjem da neće trošiti ono što nema, Vlada je, po sopstvenom priznanju, postigla još jedan „veliki uspeh“, koji se ogleda u tome što je konačno prihvatila sve ono što je od nje tražio Međunarodni monetarni fond. Istina, sa tričavih pet meseci zakašnjenja koji su u očima MMF-a ostavili veoma loš utisak o jednom ministarskom kabinetu čija je praktična demagogija u obrnutoj srazmeri sa proklamovanim reformskim opredeljenjem.
Ministar finansija Mlađan Dinkić hvalio se pred poslanicima kako je rebalans budžeta zapravo još jedan Vladin reformski zakon, ali je ostao dužan odgovora na pitanje zašto taj „reformski zakon“ nije usvojen u maju, kako je tražio Međunarodni monetarni fond. Već u junu, na jednoj od pres konferencija, ministar Dinkić tvrdio je da zahtev MMF-a, odnosno trošenje nepostojećih para, i ne mora da prođe kroz parlamentarnu verifikaciju.
I tada je, naime, srpska vlada znala da će morati da prihvati zahtev međunarodnih finansijskih institucija i smanji izdatke za javnu potrošnju. Trebalo je, međutim, samo izvesno vreme, dok ne prođu predsednički i lokalni izbori, glumiti tvrdu patriotsku liniju i ne prihvatati zahteve MMF-a. Jer, budžet je zgodno mogao da posluži i kao kasica iz koje se finansira predizborna kampanja partija vladajuće koalicije. Nosilo se džakovima, nije da nije, u propala preduzeća za plate, delilo se kapom i šakom za zarade budžetskih korisnika, a nije se štedelo i na promocije pojedinih ministara i njihovih stranaka kad je trebalo fascinirati narod velikim uspesima Vlade.
Tako se najavljeni razvojni budžet iz marta meseca, koji je trebalo građanima Srbije da donese nova radna mesta, pretvorio letos u „kasicu-prasicu“ iz koje je svaki ministar uzimao koliko je mislio da mu treba za predizbornu kampanju po sistemu „nema se, može se“. I na kraju, u oktobru kad je vladajuća koalicija poražena na predsedničkim i lokalnim izborima, Vlada se odlučila da smanji državne troškove i da za samo osam meseci od razvojnog napravi socijalni budžet i time dokaže da se ne snalazi u upravljanju javnim finansijama.
Misija MMF-a krajem septembra nezadovoljna je napustila Beograd posle neuspešnih pregovora sa predstavnicima Vlade i Centralne banke, koji su po već ustaljenom običaju pokušali i taj incident da predstave kao još jednu „našu pobedu“. Vlastima u Beogradu ostavljena je samo jedna mogućnost – da prekinu sa finansiranjem populizma iz zajedničke (državne) kase koju pune svi poreski obveznici i da taj novac Vlada najzad usmeri u razvoj i investicije kako bi bilo više radnih mesta i posla za građane Srbije.
I ekspertima MMF-a jasno je da je ova godina izgubljena za Srbiju i da od budžeta koji bi podsticao razvoj nema ništa. Tvrdi stav koji Misija MMF-a zastupa u pregovorima manje je pokušaj da se Vlada Srbije zaustavi u rasipničkoj nameri da sve, pa i nepostojeće, pare potroši za kupovinu socijalnog mira i lagodnog opstanka na vlasti, a mnogo više nagoveštaj tvrdih zahteva za iduću godinu. To što je Misija MMF-a na septembarskim pregovorima u Beogradu najavila da neće priznati ništa drugo osim deset milijardi dinara budžetskog deficita za 2005. godinu, pokazuje da svetski monetarci znaju da, srpski rečeno, u Beogradu imaju posla s raspikućama. I sve je postalo potpuno jasno kad su srpski pregovarači na ponudu MMF-a od deset milijardi dozvoljenog budžetskog deficita za iduću godinu odlučno rekli „njet“. Bio je to samo još jedan signal da će dogodine biti vanrednih parlamentarnih izbora.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!