Dok je u nedelju saopštavao detalje velike pobede Srpske napredne stranke na "beloruskim izborima", Aleksandar Vučić nije mogao a da se slavodobitno ne osvrne na događanja u Demokratskoj stranci. Po svemu sudeći, on se i dalje pomno interesuje za unutrašnje turbulencije kod demokrata, čak i sada kada ima apsolutnu vlast i kada je sve političke protivnike, ali i saučesnike, bacio na kolena
Da li naprednjaci dele mišljenje sa pojedinim političkim analitičarima koji kažu da se njima zapravo jedino DS, ako se ikada konsoliduje, može suprotstaviti, odnosno da jedino DS ima snagu da bude stub promena? Da li oni tu mogućnost hoće unapred da ubiju, pa imaju nekakvog učešća u pomenutim turbulencijama koje prete da prilično izranjavanu stranku, udaranu sa svih strana, potpuno unište? Bilo kako bilo, dok je naprednjačka izborno-kriminalna mašinerija u nedelju uništavala demokratiju i obesmišljavala višestranački sistem, dotle su oni koji stoje iza događaja oko Madlenianuma i u njemu rasturali Demokratsku stranku, svejedno kakve su pobude imali. Još jednom je javnosti poslata poruka o strašnim svađama, pa čak i nasilnim obračunima u DS-u, a to je, možda, i bio cilj cele akcije. Mediji bliski Vučiću su to jedva dočekali.
No, nezavisno od toga da li je i u kojoj meri Vučićeva vlast ima udela u unutrašnjim sukobima u DS-u, ne možemo zaobići činjenicu da su nedeljni događaji u Zemunu imali nekakav naprednjački pečat. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što su glavni junaci ovih zbivanja ćelavi i nabildovani momci u bodi-majicama. A čim se takvi spomenu, prva asocijacija je SNS i njegove (izborne) falange.
DALJE NEĆETE MOĆI
Elem, nekolicina „žestokih momaka sa vrelog beogradskog asfalta“ od ranog jutra je stajala ispred vrata Madlenianuma i zabranjivala organizatorima, članovima verifikacione komisije i funkcionerima DS-a da uđu u tu zgradu, u kojoj je, sa početkom u 12 sati, trebalo da se održi sednica Glavnog odbora demokrata. Ne zna se kada su ćelavci zauzeli položaje, ali kada su tehnička lica koja je trebalo da pripreme salu za održavanje sednice stigli pred Madlenianum, oko osam časova ujutro, oni su već bili tu. Kako je vreme prolazilo, i kako su na sednicu pristizali funkcioneri i članovi DS-a, a ćelavci stajali postojano kano klisurine zabranjujući ulaz u zgradu, atmosfera ispred zemunskog pozorišta se usijavala. Ubrzo je došlo do niza incidenata, verbalnih obračuna i fizičkih koškanja, čiji snimci su preplavili društvene mreže i portale raznoraznih medija. Sukobili su se oni koji podržavaju predsednika DS Zorana Lutovca, a koji po svemu sudeći imaju ogromnu većinu u stranci, sa onima koji bi da ga smene i koji su u manjini, bez obzira na to što među njima ima mnogo poznatih imena.
foto: marija janković / za uvećanu sliku desni klik pa »view image«TEŽAK PERIOD: Lider DS-a Zoran Lutovac i „pobunjenici“ na bini
Kada su se iz nekog razloga „žestoki momci“ smilovali i pustili stranačke funkcionere da uđu u zgradu, atmosfera nasilja sa ulice prenela se u salu. Sednica je počela sa dva sata zakašnjenja. Stranački „pobunjenici“ su, očigledno, imali nameru da onemoguće održavanje sednice, pa su počeli da viču, potom su izašli na binu, okupirali govornicu i pokušali da preuzmu rukovođenje skupom. Sednica je prekinuta. Na njoj je, ipak, svedoci kažu ogromnom većinom od oko 190 članova Glavnog odbora, usvojen izveštaj o radu lidera stranke Zorana Lutovca, u kojem se, između ostalog, našlo i obećanje da će se nastaviti sa reformom DS-a. Dok su „pobunjenici“ urlali: „Ostavke, ostavke!“, ostatak prisutnih je uzvikivao: „Pobeda, pobeda!“ Usvajanje izveštaja o radu znak je, kako su rekli potonji, da Lutovac ima podršku stranke i članstva. Nakon prekida sednice, grupa „pobunjenika“ (njih, kako kažu svedoci, pedesetak) održala je u hodniku sednicu kojom je predsedavao potpredsednik stranke Dragoslav Šumarac. Na njoj je, kako su izvestili režimski mediji, „izabrano novo rukovodstvo stranke“. Tačnije, izabran je nekakav organizacioni odbor koji bi trebalo da pripremi izbornu skupštinu, na čijem se čelu nalazi dramska spisateljica Vida Ognjenović.
ČIJE OBEZBEĐENJE
U prepodnevnim satima, dok su „žestoki momci“ još stajali ante portas, „Kurir“ je obavestio javnost da je njih angažovao predsednik Demokratske stranke Zoran Lutovac kako bi sprečio svoje protivnike da uđu na sednicu Glavnog odbora. Prisutni su, međutim, odmah primetili nelogičnost te vesti, iz prostog razloga što „telohranitelji“ nisu puštali unutra one koji pripadaju Lutovčevoj struji, a istovremeno su neki od „pobunjenika“ bez ikakvog problema ulazili u Madlenianum i izlazili iz njega. Pritom su imali i dobar „tač“ sa „gorilama“.
Lutovac je demantovao da je on angažovao obezbeđenje i rekao da su „ti ljudi dovedeni da prave incidente i spreče održavanje sednice Glavnog odbora koje je sazvalo Predsedništvo stranke“. Društvenim mrežama su ubrzo prostrujali klipovi koji potvrđuju da je Lutovac, po svemu sudeći, govorio istinu i da su „žestoke momke“ angažovali „pobunjenici“. Naime, uvek rečiti glumac Branislav Lečić, jedan od glasnogovornika ove grupacije, konstatovao je, otprilike, da je obezbeđenje angažovano kako bi se zaštitio DS i da je to jedini jezik koji pristalice Lutovca razumeju. U prilog tome govori još jedna činjenica: posle sednice grupa „pobunjenika“, među kojima su i suspendovana tehnička lica stranke, zauzela je centralu DS-a u Nušićevoj ulici, a na fotografiji objavljenoj na društvenim mrežama vidi se bar jedan od žestokih momaka koji su stajali ispred zemunskog pozorišta kako se baškari u stranačkim prostorijama.
KO SA KIM
Sve ovo što se dešavalo u nedelju vrhunac je dugotrajnog, u medijima dobro praćenog sukoba u Demokratskoj stranci između onih koji, kako stvari stoje, čine većinu i koji podržavaju predsednika Lutovca, i manjine koja je protiv njega i koja je prilično glasna i uticajna. U „pobunjeničkoj“ grupaciji nalaze se i neka poznata imena iz našeg političkog života, poput pomenutog glumca Branislava Lečića, potpredsednika stranke Dragoslava Šumarca i potpredsednice Aleksandre Jerkov, potom bivših narodnih poslanika Balše Božovića i Nataše Vučković, kao i nekadašnjeg predsednika Dragana Šutanovca i njegovog bliskog saradnika Radoslava Milojičića Kene. U ovoj grupi je bila i Gordana Čomić, koja je na prethodnim izborima učestvovala na listi Ujedinjene demokratske Srbije, čime je, kako Statut DS-a nalaže, automatski prestala da bude članica ove stranke.
„Pobunjenici“ već dugo javno iskazuju nezadovoljstvo načinom na koji Lutovac vodi stranku, a veliki broj njih je bio protivnik bojkota izbora koji su održani u nedelju. Iako među njima, kako kažu poznavaoci prilika, ima raznih struja i interesa, Lutovcu najčešće zameraju navodnu preteranu bliskost sa Draganom Đilasom, te to što je stranku, po njihovom mišljenju, utopio u Savez za Srbiju. Zameraju mu i zbog saradnje sa ultranacionalističkim Dverima. Sa druge strane, Lutovac i njegovi saradnici odgovaraju da ova grupacija želi da ruinira Demokratsku stranku i spreči reforme u njoj. Oni smatraju da bar deo „pobunjenika“ sve to radi uz podršku naprednjačke vlasti.
„Antilutovci“ su pre nekog vremena pokušali sami da sazovu sednicu Glavnog odbora stranke i organizovali su veoma široku kampanju među članstvom, sa namerom da se na toj sednici Lutovac smeni tako što neće biti usvojen njegov izveštaj o radu. Potom su odustali od toga, navodno, jer nisu mogli da obezbede kvorum. Jedna od tačaka razlaza između njih i organa stranke je i to ko je zapravo član GO. Naime, kako pravnici kažu, zbog nejasnog Statuta stranke koji je podesan za razna tumačenja, među članovima Glavnog odbora nalaze se, bar tako tvrde „pobunjenici“, čak i oni koji već dugo nastupaju na drugim izbornim listama, kao i oni koji neprikriveno sarađuju sa SNS-om. Zbog toga što su sazvali sednicu GO protivno nalogu Predsedništva stranke i na nju pozvali ljude koji praktično nisu demokrate, Lutovac je na 15 dana suspendovao sekretara stranke i drugo tehničko osoblje, koje sada ponovo radi pod pokroviteljstvom Vide Ognjenović i „pobunjenika“.
NEPOPRAVLJIVA ŠTETA
Mnogo bi prostora u novinama bilo potrebno da se nabroje svi aspekti i detalji sukoba unutar Demokratske stranke, ali čini se da će poznavaoci prilika sa punim pravom kritikovati stranačku manjinu zbog toga što je odlučila da unutrašnje partijske razmirice učini javnim, pritom se ne ustručavajući da za potrebe tog sukoba koristi i ordinarne režimske medije. Posebno je neprihvatljivo to što su u tom sukobu otišli i korak dalje, i počeli da se služe klasičnim političkim nasiljem, kao što je unajmljivanje „gorila“ ispred Madlenianuma. Svojim potezima „pobunjenici“ nanose ogromnu, možda i nepopravljivu štetu Demokratskoj stranci, nezavisno od toga da li je u pitanju aktivizam koji se sprovodi u koordinaciji sa naprednjacima ili nekim njima bliskim centrima moći, ili je u pitanju samo povređena sujeta, ili nešto treće. U pitanju su stari politički lisci, koji vrlo dobro znaju da ovo što rade ništa dobro neće doneti DS-u, pa je teško poverovati kako su njihova pregnuća plod čistog idealizma i borbe za bolju stranku.
Politički analitičar Boban Stojanović kaže da najnoviji događaji imaju izuzetno loše posledice po Demokratsku stranku. On ne može, kako veli, da razume zašto jedan „očigledno manjinski deo“ radi ovo svojoj stranci, i to ne samo u nedelju, nego „kontinuirano prethodnih godinu dana“. „Više puta su poraženi u glasanju na glavnim odborima, ključne odluke je DS donela ogromnom većinom. Dešavanja od nedelje su samo potez očajnika i rušitelja. Mogli su ili da izađu iz stranke, ili da poštuju odluke. Ukoliko niste saglasni sa njima, poslednje što radite je da to iznosite u medije, a to su oni radili sve vreme. Ne znam da li vladajuća stranka ima direktno veze sa ovim događajima, ali previše je sada sumnji na to. Znam samo da ne rade u interesu DS-a“, kaže Stojanović u razgovoru za „Vreme“.
On smatra da je Demokratska stranka i dalje veoma važna, i da se mora oporaviti i nastaviti dalje, jer je „veliki broj ljudi njen deo“. „Početak sa novim predsednikom koji nema balast prošlosti je mogao da bude dobar novi početak, ali prvo mora da se razreši situacija unutar same stranke. Ovo sve je moralo da ostane unutar prostorija DS-a“, kaže
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Manje od dva dana blokade – toliko je vremena bilo potrebno da se uvidi koliko je javni medijski servis slab i nemoćan, kako spolja tako i iznutra. U trenutku pisanja ovog teksta, osmi je dan blokade, a šesti kako RTS ne emituje svoj program. Izgleda i da se suočavaju sa štrajkom unutar kuće. A suština blokade RTS-a nije u onome što objavljuje, nego u onome što prećutkuje
U mesecima nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu plamen pobune proširio se po celoj Srbiji. Prvi protesti krenuli su u Novom Sadu odmah nakon tragedije. Vlast je odgovorila hapšenjima, kordonima policije i zastrašivanjem, ali umesto smirivanja demonstranata usledili su novi protesti
Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić mesecima je na meti najviših državnih funkcionera i režimskih tabloida, koji ga označavaju kao podmuklog podstrekivača studentskih protesta, oportunistu, “lice zla” i “vođu zločinačke hobotnice”. Kako i zbog čega je jedan rektor postao “državni neprijatelj broj jedan”
“Stojim u kordonu, a moja ćerka mi viče ‘av, av, ubice’. Kako da postupim? Da mi narede – bacio bih pendrek i pancir i stao na stranu svog deteta”, kaže za “Vreme” policajac sa juga Srbije koji po potrebi radi u Policijskoj brigadi Beograd
Nedavno formiranje vlade Đure Macuta jeste deo režimske osvete i cinizma. Najviše se to vidi po “crnoj trojci” novih ministara postavljenih da se obračunaju sa delovima društva koji su predvodnici i simboli velikog višemesečnog bunta, čiji je povod bio pad nadstrešnice u Novom Sadu koji je odneo 16 ljudskih života. Treba rasturiti prosvetu, univerzitete, nepoćudne medije i delove pravosuđa koji odbijaju da slušaju naredbe, što javno, saopštenjima, što krijući se iza zakonskih procedura. Za to su izabrani oni koji neće imati problem da urade sve što im se kaže, pa i da pojačaju naredbe svojim invencijama
Srpski studenti su sto puta ponovili da je ovo maraton. Slično kao Adam Mihnjik osamdesetih u Poljskoj, kada je govorio o „dugom maršu“. Vlast u Srbiji je na putu kraja – samo treba imati strpljenja
Sa inkluzivnošću stvorenoj na plenumima, studenti bi trebalo da nastave i prilikom izbornog angažmana. Svaki glas je važan, svaki postotak dragocen. I niko tu nije suvišan, uključujući u nekom koraku i opoziciju – kakva god bila
Ko to pominje vanredne izbore kad rejting stranke na vlasti pada, a po svim istraživanjima Vučić nije najvažniji politički faktor u zemlji, već su to studenti?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!