Kad neko pravi eksplozive, onda očekuje i da bi mogli da eksplodiraju pre vremena. Zato se takve fabrike tako i prave, pa je zahvaljujući tome u ponedeljak u Bariču stradalo manje ljudi nego što je moglo
U 13.30, u trenutku – srećom! – kada je prva smena već otišla, a druga još nije nastupila, u pogonu za proizvodnju eksploziva Namenske industrije Prve iskre iz Bariča došlo je do eksplozije. Reč je o pogonu posebno, od početka, građenom za proizvodnju visokobrizantnih vojnih eksploziva (onih sa velikim brzinama detoniranja). Zgrada je ukopana u zemlju, a oko nje su podignuti zemljani bedemi, upravo da bi se razorno dejstvo moguće eksplozije ublažilo. Tako je i bilo: od snažne eksplozije koja je tresla prozore kilometrima ukrug (a neke i porazbijala) poginula su tri radnika Prve iskre, dok su trojica ranjena sekundarnim materijalom koji je eksplozivni talas podigao sa tla. Krov zgrade se srušio na unutrašnji, ukopani deo, a radovi na otkopavanju i rasvetljavanju uzroka te nesreće potrajaće danima.
U Bariču i Obrenovcu eksplozija je izazvala ozbiljno uznemirenje – sa dobrim razlogom. Nešto dalje od Namenske proizvodnje, dakle eksploziva, nalaze se pogoni Bazne hemije sa raznim materijama za koje ne bi bilo zgodno da se prošire u atmosferu. Stanovnici tog kraja dobro znaju šta to znači (Prva iskra bila je bombardovana tri puta za vreme rata 1999) i smesta su zatvorene škole, vrtići i radnje. U prvih sat vremena postojala je opasnost od toga da se vatra izazvana prvom eksplozijom proširi i na okolne pogone i skladišta Namenske, pa da dođe do još većih eksplozija. Vatrogasci su, srećom i uz veliki lični rizik i požrtvovanje, intervenisali smesta (trebalo im je šest minuta!) i lokalizovali požar, pa su i ekipe hitne pomoći mogle da uđu u ugroženu zonu. Našle su tri lakša ranjenika, dok za trojicu radnika nije bilo spasa: poginuli su odmah.
Šta je eksplodiralo? U tom pogonu, kako kažu poznavaoci, proizvodili su heksogen, oktogen i pentrit, tri najčešće korišćena vojna eksploziva (uz TNT ili trotil). Po zvaničnim priručnicima bivše JNA, njihove su osobine sledeće:
Heksogen je najčešće korišćen zbog svoje visoke stabilnosti i brizantnosti (brzina detonacije je 8300 metara u sekundi). U čistom obliku koristi se za punjenje detonatorskih kapisli za upaljače; pomešan sa 40-80 procenata trotila koristi se za punjenje kumulativnih zrna i protivavionskih granata. Oktogen je sličan po svojstvima. Pentrit je, međutim, manje stabilan, osetljiv na udar i takođe brz (8100 m/s). U čistom obliku se ne koristi nikada – upravo zbog nestabilnosti i osetljivosti. Nezamenljiv je, međutim, kao sekundarno punjenje detonatorskih kapisli za upaljače; flegmatizuje se (usporava) parafinom, a pomešan sa 30-70 odsto trotila koristi se za punjenje kumulativnih (protivoklopnih) projektila.
Svi pomenuti eksplozivi su u svojoj finalnoj verziji (na izlazu iz fabrike) veoma stabilni, dakle sigurni za transport i rukovanje. Problem je u procesu proizvodnje, u tehnološkom sledu raznih faza izrade: neke od njih veoma su opasne, jer jedinjenja o kojima je reč prolaze kroz faze visoke nestabilnosti i osetljivosti na udar, varnicu, temperaturu itd. Zato se fabrike kakva je Namenska Prve iskre i grade od samog početka sa tom idejom na umu. Pojedine faze lanca proizvodnje fizički su odvojene; ceo objekat smešten je tako da ne ugrozi okolinu; proces proizvodnje često je automatizovan i zasnovan na daljinskoj kontroli i komandovanju; mere i procedure za bezbednost veoma su striktne i detaljne; obuka radnika je temeljita, provere česte i disciplina izuzetno visoka. Ako se oprema pažljivo održava, ako se osoblje pridržava svih bezbednosnih procedura i propisanog tehnološkog procesa – do nesreće ne može da dođe, barem ne iz razloga unutrašnjih. Udar groma, akcident sa strujom ili bilo koji spoljašnji faktor su drugo. Slične fabrike decenijama su radile u staroj Jugoslaviji bez ijednog akcidenta. Kada se nešto i desilo (videti okvir), rasvetljeni uzroci nesreća ukazali su na prekršaje procedure, kvar na opremi ili nepoštovanje tehnološkog procesa. Namenska Prve iskre imala je jedan takav slučaj 1996. kada su poginula dva radnika.
Drugi je slučaj ako neko pokuša da proizvede eksplozivnu materiju u opasnom tehnološkom procesu na amaterski način, sa nestručnim osobljem, u neodgovarajućem objektu: jednom reči, slučaj Grmeč iz 1996. kada je 12 ljudi poginulo jer je Državnoj bezbednosti palo na pamet da po svaku cenu pravi raketna goriva, a niko nije smeo da im se usprotivi.
Istraga koja je u toku moraće da uporedi nominalni tok tehnološkog procesa (onakav kakav bi morao da bude ako se sve procedure i pravila poštuju) sa tokom procesa i događajima u 13.30 u ponedeljak. To, naravno, neće biti lako s obzirom na snagu eksplozije, ali ne treba potcenjivati modernu kriminalističku tehniku. Kako „Vreme“ saznaje od poznavalaca tehnološkog procesa, u trenutku eksplozije na datom mestu nije moglo biti više od 120 kilograma pentrita, jer je proces proizvodnje takav i tako fizički podeljen između uzastopnih faza. S obzirom na brzinu detonacije pentrita i njegovu nestabilnost u čistom obliku, efekat ne iznenađuje.
Hronologija eksplozija
Dvaradnika, Neđo Štinja i Dragan Luković, poginula su 21. juna 1996. kada se dogodila eksplozija u pogonu namenske proizvodnje Prva iskra Barič.
Desetradnika je poginulo, a još toliko povređeno kada se dogodila eksplozija u fabrici „Grmeč“ u Beogradu 23. juna 1995. godine.
Triradnika su poginula, a sedam teško povređeno u požaru koji je 3. decembra 1997. godine izbio posle eksplozije u objektu za pakovanje lovačkog baruta u preduzeću „Milan Blagojević“ u Lučanima.
Petradnika kruševačkog Trajala povređeno je u Kruševcu 25. decembra 2001. godine prilikom pakovanja protivgradne rakete.
U pogonu pirotehnike i namenske proizvodnje korporacije Trajal u Kruševcu 25. jula 2002. godine dogodila se eksplozija u kojoj niko nije povređen.
Dveradnice, Ljiljana Marković i Radovanka Bojović, teže su povređene u eksploziji koja se dogodila 22. januara 2003. godine u Fabrici specijalnih proizvoda kompanije Sloboda u Čačku.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Objavljivanjem audio snimka razgovora između Stena Milera i Vladimira Lučića, istina je konačno izašla na videlo, kaže direktorka Junajted medije Aleksandra Subotić
Da bi uopšte imao pravo da pozove na dijalog, Vučić mora da odgovori na pitanje zašto je dosad gušio i onemogućavao dijalog, piše „Vreme“ u novom broju
Da bi uopšte imao pravo da pozove na dijalog, Vučić mora da odgovori na pitanje zašto je dosad gušio i onemogućavao dijalog. Zašto je jedan deo medijske scene, onaj koji nazivamo nezavisnim, izložio satanizaciji, a onaj drugi podjarmio i od njega napravio oružje za zastrašivanje? Zašto je svaki parlament, od republičkog do opštinskog, danas poprište za verbalne i fizičke obračune
“U državi za koju njen predsednik uporno tvrdi da je država blagostanja penzioneri, naročito oni s nižim penzijama, pretvoreni su u grupu pogodnih glasača”, kaže antropolog Miloš Matić. “Ta (zlo)upotreba se zasniva na redovnosti primanja penzija kao insigniji sigurne egzistencije, iako ta egzistencija zapravo podrazumeva nizak nivo kvaliteta života. A sigurnost je ono što je ljudima uvek potrebno. Sa starošću potreba za sigurnošću preovladava”
“Zemlje koje vodi Evropska narodna partija često zažmure kada je reč o njihovom partijskom prijatelju Vučiću. Pored toga, Evropska unija ima ekonomske interese u Srbiji, koje mnogi evropski lideri ne žele da ugroze”, kaže Andreas Šider, dodajući da nije optimističan da će ta briselska zavesa ćutanja o autokratizaciji Srbije uskoro pasti
Nezamislivo je da građani i studenti priznaju pobedu izvojevanu krađom. A sasvim je izvesno da će da krade. S druge strane da li iko veruje da bi Vučić, ukoliko izgubi izbore, priznao izbore? Naravno da ne bi, ali ovoga puta ne pita se on
Jednog dana, koji nije daleko, Vučić je moći još samo da piše odjeke i reagovanja, u nadi da će ih neko objaviti. Jedino bitno pitanje za društvo u Srbiji jeste: odakle će ih pisati
Vučićev predizborni plan: uterati strahu u kosti policijskim brutalnošću, rasturiti N1 i Novu S, odglumiti za strance spremnost za dijalog, demagoški stvoriti privid bogatijeg života... No, izuzev stvaranja afera, ništa mu ne ide od ruke
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!