
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Ponuda građanima ne sme da nam se svede na to da treba glasati za nas zato što su drugi lošiji, a mi manje zlo. Umesto toga, nudim tim i plan za stranku u kojoj su članovi ravnopravni, odbori slobodni da odlučuju o stvarima koje se njih tiču, a odluke se donose na stranačkim organima na kojima svako slobodno može da iznese svoje mišljenje, u kome omladina ima mesto koje zaslužuje
U zemlji sa najnižim životnim standardom, sa smanjenim penzijama i platama, povećanim svim porezima, gde vlast čine „idioti“ koji sa čarapom na glavi bespravno ruše delove grada, a premijer građane naziva „ološem“ samo zato što su se usudili da kritikuju režim, potrebna je mobilizacija demokrata i jaka Demokratska stranka kao garant vraćanja na put evropskih vrednosti i jačanja pravne države.

Građani od nas očekuju konkretne poteze i rešenja za probleme u kojima se nalaze. I potpuno su u pravu. Obaveza Demokratske stranke prema građanima, Srbiji, društvu, deci, svima koji su se zajedno sa nama borili za bolju Srbiju svih ovih godina je da se menja jer nije dovoljna samo kritika vlasti. Znam da Demokratska stranka ponovo, ko zna koji put, mora da bude snaga za pokretanje uspavane lokomotive na sporednom koloseku. Opozicija je danas upravo to. Uspavana. I na sporednom koloseku. Tamo gde ne sme da bude. Građani očekuju i zaslužuju više od toga.
Danas je više nego jasno – samo Demokratska stranka može da bude nosilac promena u Srbiji. Samo mi možemo da stanemo na put lažnim obećanjima, lažnim statistikama, lažnim reformama, lažnim diplomama, privatnim poslovima i tajnim ugovorima. U tom poslu, građani su naši saveznici.
Da bismo mogli da menjamo Srbiju, moramo da povratimo izgubljeno poverenje i promenimo ono što nije bilo dobro u stranci. To znaju sve demokrate koje žele da Demokratska stranka izađe iz kontinuiteta propadanja, iz unutrašnjih sukoba i loših odluka, zato je vreme za promene u DS-u.
Nikada više ne smemo dovesti birače u situaciju da nas pitaju gde smo i zbog čega ćutimo, nikada više borba za funkcije ne sme da bude važnija od borbe za bolji život, nikada politika ne sme da se svede na kritiku bez rešenja i nadu da smo mi „manje zlo“. Demokratska stranka ima viziju, znamo koja nam je misija, a to mora da se pretoči u konkretnu politiku koja će rezultirati boljitkom za svakog građanina. Demokrate su bile najhrabrije kada je bilo najteže, najuspešnije kada su izlazile sa najmodernijim idejama i najpoštovanije kada su brinule o građanima. U tome danas moraju da učestvuju svi naši članovi, jer imamo vredne, pametne, obrazovane i ugledne ljude širom Srbije. To za mene znači „zajedno“.
Baš kao što ni ponuda građanima ne sme da nam se svede na to da treba glasati za nas zato što su drugi lošiji, a mi manje zlo.
Umesto toga, nudim tim i plan za stranku u kojoj su članovi ravnopravni, odbori slobodni da odlučuju o stvarima koje se njih tiču, a odluke se donose na stranačkim organima na kojima svako slobodno može da iznese svoje mišljenje, u kome omladina ima mesto koje zaslužuje. Kao menadžer kampanja Demokratske stranke u vreme kada je ona ostvarivala najbolje rezultate, kao neko ko je uradio uspešnu reformu najsloženijeg sistema, sada znam i nudim plan kako da reformišemo stranku i ponovo pobeđujemo. Za ostvarenje tog plana neophodan je tim ljudi koji još nisu imali prilike da zauzmu ključna mesta u Demokratskoj stranci i koji imaju vere, snage i znanja kako da stranku i Srbiju učinimo boljima.
Promena koju nudimo, biće suštinska. Nije dovoljno da kažemo da smo se promenili. Drugi moraju to da vide. Da osete. Da opet u Demokratskoj stranci vide snagu koja će pošteno, odgovorno i sa velikom obavezom graditi pravednije društvo, demokratsku zemlju i bolji život. Drugi posao osim toga nemamo.
I zaista, zajedno možemo i moramo bolje, to je naša obaveza.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve