
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Ponuda građanima ne sme da nam se svede na to da treba glasati za nas zato što su drugi lošiji, a mi manje zlo. Umesto toga, nudim tim i plan za stranku u kojoj su članovi ravnopravni, odbori slobodni da odlučuju o stvarima koje se njih tiču, a odluke se donose na stranačkim organima na kojima svako slobodno može da iznese svoje mišljenje, u kome omladina ima mesto koje zaslužuje
U zemlji sa najnižim životnim standardom, sa smanjenim penzijama i platama, povećanim svim porezima, gde vlast čine „idioti“ koji sa čarapom na glavi bespravno ruše delove grada, a premijer građane naziva „ološem“ samo zato što su se usudili da kritikuju režim, potrebna je mobilizacija demokrata i jaka Demokratska stranka kao garant vraćanja na put evropskih vrednosti i jačanja pravne države.
Građani od nas očekuju konkretne poteze i rešenja za probleme u kojima se nalaze. I potpuno su u pravu. Obaveza Demokratske stranke prema građanima, Srbiji, društvu, deci, svima koji su se zajedno sa nama borili za bolju Srbiju svih ovih godina je da se menja jer nije dovoljna samo kritika vlasti. Znam da Demokratska stranka ponovo, ko zna koji put, mora da bude snaga za pokretanje uspavane lokomotive na sporednom koloseku. Opozicija je danas upravo to. Uspavana. I na sporednom koloseku. Tamo gde ne sme da bude. Građani očekuju i zaslužuju više od toga.
Danas je više nego jasno – samo Demokratska stranka može da bude nosilac promena u Srbiji. Samo mi možemo da stanemo na put lažnim obećanjima, lažnim statistikama, lažnim reformama, lažnim diplomama, privatnim poslovima i tajnim ugovorima. U tom poslu, građani su naši saveznici.
Da bismo mogli da menjamo Srbiju, moramo da povratimo izgubljeno poverenje i promenimo ono što nije bilo dobro u stranci. To znaju sve demokrate koje žele da Demokratska stranka izađe iz kontinuiteta propadanja, iz unutrašnjih sukoba i loših odluka, zato je vreme za promene u DS-u.
Nikada više ne smemo dovesti birače u situaciju da nas pitaju gde smo i zbog čega ćutimo, nikada više borba za funkcije ne sme da bude važnija od borbe za bolji život, nikada politika ne sme da se svede na kritiku bez rešenja i nadu da smo mi „manje zlo“. Demokratska stranka ima viziju, znamo koja nam je misija, a to mora da se pretoči u konkretnu politiku koja će rezultirati boljitkom za svakog građanina. Demokrate su bile najhrabrije kada je bilo najteže, najuspešnije kada su izlazile sa najmodernijim idejama i najpoštovanije kada su brinule o građanima. U tome danas moraju da učestvuju svi naši članovi, jer imamo vredne, pametne, obrazovane i ugledne ljude širom Srbije. To za mene znači „zajedno“.
Baš kao što ni ponuda građanima ne sme da nam se svede na to da treba glasati za nas zato što su drugi lošiji, a mi manje zlo.
Umesto toga, nudim tim i plan za stranku u kojoj su članovi ravnopravni, odbori slobodni da odlučuju o stvarima koje se njih tiču, a odluke se donose na stranačkim organima na kojima svako slobodno može da iznese svoje mišljenje, u kome omladina ima mesto koje zaslužuje. Kao menadžer kampanja Demokratske stranke u vreme kada je ona ostvarivala najbolje rezultate, kao neko ko je uradio uspešnu reformu najsloženijeg sistema, sada znam i nudim plan kako da reformišemo stranku i ponovo pobeđujemo. Za ostvarenje tog plana neophodan je tim ljudi koji još nisu imali prilike da zauzmu ključna mesta u Demokratskoj stranci i koji imaju vere, snage i znanja kako da stranku i Srbiju učinimo boljima.
Promena koju nudimo, biće suštinska. Nije dovoljno da kažemo da smo se promenili. Drugi moraju to da vide. Da osete. Da opet u Demokratskoj stranci vide snagu koja će pošteno, odgovorno i sa velikom obavezom graditi pravednije društvo, demokratsku zemlju i bolji život. Drugi posao osim toga nemamo.
I zaista, zajedno možemo i moramo bolje, to je naša obaveza.
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Napadi na lokale, na ljude koji sede u kafanama, upadi u školska dvorišta… Sve je to deo sistemskog zastrašivanja pobunjenog društva. U zemlji u kojoj institucije ne rade u interesu građana, ostaje samo da verujemo jedni drugima i da se međusobno čuvamo
Kada smo razumeli da se situacija znatno smirila, ljudima smo, rasterećeni, rekli da mogu da idu. Izašli su iz zgrade i posle samo par minuta nastao je pravi stampedo. Utrčali su nazad na fakultet, policija ih je jurila. Veterani su bili ispred zgrade i sprečavali ulazak policije. Tada sam izašao i rekao policiji da nije pozvana, da nema potrebe da ulazi, da je situacija pod kontrolom. Sve u svemu, događaji su bili tako dramatični da je vrlo lako moglo doći do mnogo ozbiljnijih posledica
Vučić je u kampanji u kojoj proba različite poruke i pristupe jer se podrška umanjila, a njegov legitimitet je doveden u pitanje. I još gore, polako prestaje njegova kontrola ulice – što je bila sve vreme njegova osnovna prednost u odnosu na političke protivnike i pobunjene građane
Hajka protiv Vulevića krenula je početkom godine preko opskurnih državnih tabloida, a nastavio ju je Aleksandar Vučić. Pozivajući se na pisanje opskurnog lista “Tabloid” – koji javno proziva u svakoj prilici – predsednik Srbije je na televiziji “Prva” rekao da se “ne plaši ni onih generala u policiji koji su likvidirali vođe zemunskog kriminalnog klana Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića, a koji se ‘tajno sastaju’ sa Draganom Bjelogrlićem”. Kakvi su to bili tajni sastanci kada se zna da su Bjelogrlić i Vulević venčani kumovi
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve