Najveći protest protiv kopanja litijuma, prema oceni Arhiva javnih skupova, održan je u Kniću, gde se okupilo oko 300 građana, što bi bilo kao 191.000 u Beogradu. Ipak, najveće iznenađenje bio je skup u Rači, mestu u kome su na decembarskim izborima učestvovale samo dve liste – Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije – i u kome opozicije nema ni u tragovima. Tamo se protiv litijuma okupilo oko 400 ljudi
U danu kada je u Kragujevcu održavan protest protiv kopanja litijuma u Srbiji (sreda, 7. avgust), organizator koncerta Slobodana Trkulje & Balkanopolisa – kragujevački Dom omladine – četiri puta je menjao termin događaja. I uredno četiri puta slao obaveštenje medijima i javnosti.
Pred sam protest u Kragujevcu u “Novostima” je objavljen tekst u kome se kaže da lideri Zajedno za Šumadiju Veroljub Stevanović i Kragujevačke inicijative Slađan Rakić “planiraju da zloupotrebe predstojeći skup”.
Tog dana je i gradonačelnik Kragujevca Nikola Dašić na lokalnoj – jedinoj neprivatizovanoj televiziji u Srbiji, koja iz gradskog budžeta kroz subvencije godišnje inkasira preko 60 miliona dinara – govorio o prednostima otvaranja rudnika litijuma, “destabilizaciji države”, sa sve rečima izvučenim iz kutije režimskih tabloida. Na momente je delovalo kao da on, ali i ostali gradski funkcioneri SNS, promućkaju kutiju pa izvuku prvo što im padne pod ruku – “nasilni pokušaj dolaska na vlast”, “lažni ekolozi”, “strani finansijeri i nalogodavci”…
ODBORNICI U REDARSKIM PRSLUCIMA
Ništa im nije vredelo. Kragujevčani su 7. avgusta uveče delili fotografije praznog Đačkog trga na koji je postavljena bina za Trkuljin koncert i u poslednje 24 godine nikad masovnijeg skupa na platou ispred nekadašnje Robne kuće, naspram zgrade Skupštine grada.
Skup u Kragujevcu, u dogovoru sa ekološkim organizacijama, prijavili su opozicioni odbornici, a jedan deo njih je obukao i redarske prsluke. Govorili su Ljiljana Bralović iz udruženja Suvoborska greda i Ivan Milosavljević Buki iz “Mlavske vojske”.
Bila je jedna ruska zastava i bilo je upadljivo da pokušava da se nametne kamerama, ali je delovalo da je niko od okupljenih ne primećuje; najviše je bilo mladih bračnih parova sa malom decom, neke mlade majke su plakale dok su govorili Buki i Bralović; primećeno je i neuobičajeno mnogo mladih ljudi koji bi mogli biti srednjoškolci ili studenti. A najburnije reakcije izazivalo je pominjanje imena predsednika države.
Ovo je, pored masovnosti, karakteristika i drugih skupova u šumadijskim opštinama koji su prethodili kragujevačkom: Aranđelovcu, Topoli, Rači, Rekovcu, Kniću…
foto: jovanka nikolić / glas šumadijePROCENTUALNO, NAJVEĆI SKUP PROTIV PROJEKTA JADAR: Knić
JABUKE I LUBENICA UMESTO LITIJUMA
Najveći protest, prema oceni Arhiva javnih skupova, održan je u Kniću, na kome se okupilo oko 300 građana, što bi bilo kao 191000 u Beogradu.
U Rekovcu, kraju poznatom po vinogradima, vinarijama, jabukama i hladnjačama u kojima se skladišti voće, gde udruženje Eko već tri godine vodi borbu da se zaustave istražne radnje za kopanje litijuma na potezu između tog mesta i Jagodine, aktivisti su okupljenima delili jabuke i kriške lubenica.
Možda je najveće iznenađenje ipak bio skup u Rači, mestu u kome su na decembarskim izborima učestvovale samo dve liste – Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije – i u kome opozicije nema ni u tragovima. U maloj Rači na skupu protiv rudarenja litijuma okupilo se oko 400 ljudi.
Član Izvršnog odbora Zajedno za Šumadiju Bojan Stojadinović smatra da je to pokazatelj da će promene u Srbiji krenuti sa lokalnog nivoa, jer je tu vlast Srpske napredne stranke najogoljenija: “Bez obzira na to što opozicione partije i pokreti nisu bili organizatori protesta, na skupu u Kragujevcu mogla se videti simbioza zajedničkog interesa opozicionih aktivista i građana, kao i da im je protivnik zajednički – vlast predvođena Aleksandrom Vučićem koja je postala glavni promoter Rio Tinta i iskopavanja litijuma”.
Stojadinović prognozira da će delovanje opozicionih odbornika u skupštinama Kragujevca, Topole, Čačka i drugih, uz pritisak građana na ulicama dovesti do “oslobađanja gradova”, što će “biti početni korak u smeni vlasti na nivou države”.
Prema rečima ovog iskusnog lokalnog političara, taj proces će ići daleko brže nego u periodu od 1996. do 2000, jer su sada “afere vlasti na lokalu u mnogo većoj meri u vezi sa samim vrhom države”.
CRNI EKRANI
Najveći broj lokalnih medija, tamo gde ih ima, u vezi je sa vrhom Srpske napredne stranke. Tako je lokalna TV Rača odbila da najavi i prenosi protest protiv litijuma u tom mestu.
Medijska blokada ipak je probijena. Građani su objave delili po društvenim mrežama, a organizatori protesta u šumadijskim opštinama sve informacije su slali portalima u Kragujevcu, od kojih su pojedini važan izvor informisanja i za ljude u tim mestima.
Kragujevac je, doduše, i po tome izuzetak, jer u gradu i okolini svako ko želi može da ima “paket” iz mreže SBB, a u gradu postoji nekoliko uticajnih portala koji, u zavisnosti od kapaciteta koje imaju, objektivno prenose informacije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju
Izbori 2026: Od studentske pobune do odluke na biralištima
Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom
Intervju: Tihomir Stanić, glumac na Studentskoj listi
Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje
Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
U RS se za izbore u Srbiji prijavilo 19.800 osoba, koji će moći glasati na 28 biračkih mjesta. Ostaje nepoznato koliko će ih 25. oktobra preći Drinu i glasati u Srbiji. U svakom slučaju ne vjerujem da su glasači iz Republike Srpske ti koji će odlučiti pobjednika izbora u Srbiji. Realno, glasači iz Republike Srpske na malo toga mogu uticati, ali izgleda da su simbolički veoma važni i Vučiću i opoziciji
Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Politika Aleksandra Vučića i on sam našli su se u žestokoj manjini uprkos danonoćnim propagandnim aktivnostima. Sam je sebe uvukao u riotintovsku klopku, zavadio se sa rođenim biračkim telom, pa čak ni neki njegovi stranački dužnosnici nikako nisu srećni zbog rudnika litijuma. Govore to novinarima off the record. Praktično je uspeo da okrene protiv sebe i šumskog čoveka Emira Kusturicu, a za to se baš valjalo potruditi
U ponedeljak se obeležavao Svetski dan mladih. U tom trenutku, Ivan Bijelić, Nikola Ristić i Jevđenije Dimitrijević su u zatvoru “Padinska skela”; nekoliko dana ranije, premijer Vučević je napao studentkinju Milu Pajić, koja je govorila na protestu u Novom Sadu, iznevši niz uvreda na njen račun
Odmeravanje na ulici ima smisla samo ako si na ulici jači, ili barem ravnopravan. Ne mora biti u pitanju gola fizička snaga. Može biti odlučnost, ozbiljnost, građanska i politička svest
Volja građana je sasvim jasna i nedvosmislena kada se radi o bar dva aktuelna politička pitanja u Srbiji: građanima Republike stalo je do očuvanja njene teritorijalne celovitosti i građani Republike ne žele da Rio Tinto rudari litijum u Srbiji. Prvo nije stvar nacionalizma, drugo nije stvar ekološkog aktivizma, a ni jedno ni drugo ne sme da bude stvar političkog oportunizma