
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najveći protest protiv kopanja litijuma, prema oceni Arhiva javnih skupova, održan je u Kniću, gde se okupilo oko 300 građana, što bi bilo kao 191.000 u Beogradu. Ipak, najveće iznenađenje bio je skup u Rači, mestu u kome su na decembarskim izborima učestvovale samo dve liste – Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije – i u kome opozicije nema ni u tragovima. Tamo se protiv litijuma okupilo oko 400 ljudi
U danu kada je u Kragujevcu održavan protest protiv kopanja litijuma u Srbiji (sreda, 7. avgust), organizator koncerta Slobodana Trkulje & Balkanopolisa – kragujevački Dom omladine – četiri puta je menjao termin događaja. I uredno četiri puta slao obaveštenje medijima i javnosti.
Pred sam protest u Kragujevcu u “Novostima” je objavljen tekst u kome se kaže da lideri Zajedno za Šumadiju Veroljub Stevanović i Kragujevačke inicijative Slađan Rakić “planiraju da zloupotrebe predstojeći skup”.
Tog dana je i gradonačelnik Kragujevca Nikola Dašić na lokalnoj – jedinoj neprivatizovanoj televiziji u Srbiji, koja iz gradskog budžeta kroz subvencije godišnje inkasira preko 60 miliona dinara – govorio o prednostima otvaranja rudnika litijuma, “destabilizaciji države”, sa sve rečima izvučenim iz kutije režimskih tabloida. Na momente je delovalo kao da on, ali i ostali gradski funkcioneri SNS, promućkaju kutiju pa izvuku prvo što im padne pod ruku – “nasilni pokušaj dolaska na vlast”, “lažni ekolozi”, “strani finansijeri i nalogodavci”…
ODBORNICI U REDARSKIM PRSLUCIMA
Ništa im nije vredelo. Kragujevčani su 7. avgusta uveče delili fotografije praznog Đačkog trga na koji je postavljena bina za Trkuljin koncert i u poslednje 24 godine nikad masovnijeg skupa na platou ispred nekadašnje Robne kuće, naspram zgrade Skupštine grada.
Skup u Kragujevcu, u dogovoru sa ekološkim organizacijama, prijavili su opozicioni odbornici, a jedan deo njih je obukao i redarske prsluke. Govorili su Ljiljana Bralović iz udruženja Suvoborska greda i Ivan Milosavljević Buki iz “Mlavske vojske”.
Bila je jedna ruska zastava i bilo je upadljivo da pokušava da se nametne kamerama, ali je delovalo da je niko od okupljenih ne primećuje; najviše je bilo mladih bračnih parova sa malom decom, neke mlade majke su plakale dok su govorili Buki i Bralović; primećeno je i neuobičajeno mnogo mladih ljudi koji bi mogli biti srednjoškolci ili studenti. A najburnije reakcije izazivalo je pominjanje imena predsednika države.
Ovo je, pored masovnosti, karakteristika i drugih skupova u šumadijskim opštinama koji su prethodili kragujevačkom: Aranđelovcu, Topoli, Rači, Rekovcu, Kniću…

JABUKE I LUBENICA UMESTO LITIJUMA
Najveći protest, prema oceni Arhiva javnih skupova, održan je u Kniću, na kome se okupilo oko 300 građana, što bi bilo kao 191000 u Beogradu.
U Rekovcu, kraju poznatom po vinogradima, vinarijama, jabukama i hladnjačama u kojima se skladišti voće, gde udruženje Eko već tri godine vodi borbu da se zaustave istražne radnje za kopanje litijuma na potezu između tog mesta i Jagodine, aktivisti su okupljenima delili jabuke i kriške lubenica.
Možda je najveće iznenađenje ipak bio skup u Rači, mestu u kome su na decembarskim izborima učestvovale samo dve liste – Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije – i u kome opozicije nema ni u tragovima. U maloj Rači na skupu protiv rudarenja litijuma okupilo se oko 400 ljudi.
Član Izvršnog odbora Zajedno za Šumadiju Bojan Stojadinović smatra da je to pokazatelj da će promene u Srbiji krenuti sa lokalnog nivoa, jer je tu vlast Srpske napredne stranke najogoljenija: “Bez obzira na to što opozicione partije i pokreti nisu bili organizatori protesta, na skupu u Kragujevcu mogla se videti simbioza zajedničkog interesa opozicionih aktivista i građana, kao i da im je protivnik zajednički – vlast predvođena Aleksandrom Vučićem koja je postala glavni promoter Rio Tinta i iskopavanja litijuma”.
Stojadinović prognozira da će delovanje opozicionih odbornika u skupštinama Kragujevca, Topole, Čačka i drugih, uz pritisak građana na ulicama dovesti do “oslobađanja gradova”, što će “biti početni korak u smeni vlasti na nivou države”.
Prema rečima ovog iskusnog lokalnog političara, taj proces će ići daleko brže nego u periodu od 1996. do 2000, jer su sada “afere vlasti na lokalu u mnogo većoj meri u vezi sa samim vrhom države”.
CRNI EKRANI
Najveći broj lokalnih medija, tamo gde ih ima, u vezi je sa vrhom Srpske napredne stranke. Tako je lokalna TV Rača odbila da najavi i prenosi protest protiv litijuma u tom mestu.
Medijska blokada ipak je probijena. Građani su objave delili po društvenim mrežama, a organizatori protesta u šumadijskim opštinama sve informacije su slali portalima u Kragujevcu, od kojih su pojedini važan izvor informisanja i za ljude u tim mestima.
Kragujevac je, doduše, i po tome izuzetak, jer u gradu i okolini svako ko želi može da ima “paket” iz mreže SBB, a u gradu postoji nekoliko uticajnih portala koji, u zavisnosti od kapaciteta koje imaju, objektivno prenose informacije.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve