

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Najveći protest protiv kopanja litijuma, prema oceni Arhiva javnih skupova, održan je u Kniću, gde se okupilo oko 300 građana, što bi bilo kao 191.000 u Beogradu. Ipak, najveće iznenađenje bio je skup u Rači, mestu u kome su na decembarskim izborima učestvovale samo dve liste – Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije – i u kome opozicije nema ni u tragovima. Tamo se protiv litijuma okupilo oko 400 ljudi
U danu kada je u Kragujevcu održavan protest protiv kopanja litijuma u Srbiji (sreda, 7. avgust), organizator koncerta Slobodana Trkulje & Balkanopolisa – kragujevački Dom omladine – četiri puta je menjao termin događaja. I uredno četiri puta slao obaveštenje medijima i javnosti.
Pred sam protest u Kragujevcu u “Novostima” je objavljen tekst u kome se kaže da lideri Zajedno za Šumadiju Veroljub Stevanović i Kragujevačke inicijative Slađan Rakić “planiraju da zloupotrebe predstojeći skup”.
Tog dana je i gradonačelnik Kragujevca Nikola Dašić na lokalnoj – jedinoj neprivatizovanoj televiziji u Srbiji, koja iz gradskog budžeta kroz subvencije godišnje inkasira preko 60 miliona dinara – govorio o prednostima otvaranja rudnika litijuma, “destabilizaciji države”, sa sve rečima izvučenim iz kutije režimskih tabloida. Na momente je delovalo kao da on, ali i ostali gradski funkcioneri SNS, promućkaju kutiju pa izvuku prvo što im padne pod ruku – “nasilni pokušaj dolaska na vlast”, “lažni ekolozi”, “strani finansijeri i nalogodavci”…
ODBORNICI U REDARSKIM PRSLUCIMA
Ništa im nije vredelo. Kragujevčani su 7. avgusta uveče delili fotografije praznog Đačkog trga na koji je postavljena bina za Trkuljin koncert i u poslednje 24 godine nikad masovnijeg skupa na platou ispred nekadašnje Robne kuće, naspram zgrade Skupštine grada.
Skup u Kragujevcu, u dogovoru sa ekološkim organizacijama, prijavili su opozicioni odbornici, a jedan deo njih je obukao i redarske prsluke. Govorili su Ljiljana Bralović iz udruženja Suvoborska greda i Ivan Milosavljević Buki iz “Mlavske vojske”.
Bila je jedna ruska zastava i bilo je upadljivo da pokušava da se nametne kamerama, ali je delovalo da je niko od okupljenih ne primećuje; najviše je bilo mladih bračnih parova sa malom decom, neke mlade majke su plakale dok su govorili Buki i Bralović; primećeno je i neuobičajeno mnogo mladih ljudi koji bi mogli biti srednjoškolci ili studenti. A najburnije reakcije izazivalo je pominjanje imena predsednika države.
Ovo je, pored masovnosti, karakteristika i drugih skupova u šumadijskim opštinama koji su prethodili kragujevačkom: Aranđelovcu, Topoli, Rači, Rekovcu, Kniću…


JABUKE I LUBENICA UMESTO LITIJUMA
Najveći protest, prema oceni Arhiva javnih skupova, održan je u Kniću, na kome se okupilo oko 300 građana, što bi bilo kao 191000 u Beogradu.
U Rekovcu, kraju poznatom po vinogradima, vinarijama, jabukama i hladnjačama u kojima se skladišti voće, gde udruženje Eko već tri godine vodi borbu da se zaustave istražne radnje za kopanje litijuma na potezu između tog mesta i Jagodine, aktivisti su okupljenima delili jabuke i kriške lubenica.
Možda je najveće iznenađenje ipak bio skup u Rači, mestu u kome su na decembarskim izborima učestvovale samo dve liste – Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije – i u kome opozicije nema ni u tragovima. U maloj Rači na skupu protiv rudarenja litijuma okupilo se oko 400 ljudi.
Član Izvršnog odbora Zajedno za Šumadiju Bojan Stojadinović smatra da je to pokazatelj da će promene u Srbiji krenuti sa lokalnog nivoa, jer je tu vlast Srpske napredne stranke najogoljenija: “Bez obzira na to što opozicione partije i pokreti nisu bili organizatori protesta, na skupu u Kragujevcu mogla se videti simbioza zajedničkog interesa opozicionih aktivista i građana, kao i da im je protivnik zajednički – vlast predvođena Aleksandrom Vučićem koja je postala glavni promoter Rio Tinta i iskopavanja litijuma”.
Stojadinović prognozira da će delovanje opozicionih odbornika u skupštinama Kragujevca, Topole, Čačka i drugih, uz pritisak građana na ulicama dovesti do “oslobađanja gradova”, što će “biti početni korak u smeni vlasti na nivou države”.
Prema rečima ovog iskusnog lokalnog političara, taj proces će ići daleko brže nego u periodu od 1996. do 2000, jer su sada “afere vlasti na lokalu u mnogo većoj meri u vezi sa samim vrhom države”.
CRNI EKRANI
Najveći broj lokalnih medija, tamo gde ih ima, u vezi je sa vrhom Srpske napredne stranke. Tako je lokalna TV Rača odbila da najavi i prenosi protest protiv litijuma u tom mestu.
Medijska blokada ipak je probijena. Građani su objave delili po društvenim mrežama, a organizatori protesta u šumadijskim opštinama sve informacije su slali portalima u Kragujevcu, od kojih su pojedini važan izvor informisanja i za ljude u tim mestima.
Kragujevac je, doduše, i po tome izuzetak, jer u gradu i okolini svako ko želi može da ima “paket” iz mreže SBB, a u gradu postoji nekoliko uticajnih portala koji, u zavisnosti od kapaciteta koje imaju, objektivno prenose informacije.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve