Najveći protest protiv kopanja litijuma, prema oceni Arhiva javnih skupova, održan je u Kniću, gde se okupilo oko 300 građana, što bi bilo kao 191.000 u Beogradu. Ipak, najveće iznenađenje bio je skup u Rači, mestu u kome su na decembarskim izborima učestvovale samo dve liste – Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije – i u kome opozicije nema ni u tragovima. Tamo se protiv litijuma okupilo oko 400 ljudi
U danu kada je u Kragujevcu održavan protest protiv kopanja litijuma u Srbiji (sreda, 7. avgust), organizator koncerta Slobodana Trkulje & Balkanopolisa – kragujevački Dom omladine – četiri puta je menjao termin događaja. I uredno četiri puta slao obaveštenje medijima i javnosti.
Pred sam protest u Kragujevcu u “Novostima” je objavljen tekst u kome se kaže da lideri Zajedno za Šumadiju Veroljub Stevanović i Kragujevačke inicijative Slađan Rakić “planiraju da zloupotrebe predstojeći skup”.
Tog dana je i gradonačelnik Kragujevca Nikola Dašić na lokalnoj – jedinoj neprivatizovanoj televiziji u Srbiji, koja iz gradskog budžeta kroz subvencije godišnje inkasira preko 60 miliona dinara – govorio o prednostima otvaranja rudnika litijuma, “destabilizaciji države”, sa sve rečima izvučenim iz kutije režimskih tabloida. Na momente je delovalo kao da on, ali i ostali gradski funkcioneri SNS, promućkaju kutiju pa izvuku prvo što im padne pod ruku – “nasilni pokušaj dolaska na vlast”, “lažni ekolozi”, “strani finansijeri i nalogodavci”…
ODBORNICI U REDARSKIM PRSLUCIMA
Ništa im nije vredelo. Kragujevčani su 7. avgusta uveče delili fotografije praznog Đačkog trga na koji je postavljena bina za Trkuljin koncert i u poslednje 24 godine nikad masovnijeg skupa na platou ispred nekadašnje Robne kuće, naspram zgrade Skupštine grada.
Skup u Kragujevcu, u dogovoru sa ekološkim organizacijama, prijavili su opozicioni odbornici, a jedan deo njih je obukao i redarske prsluke. Govorili su Ljiljana Bralović iz udruženja Suvoborska greda i Ivan Milosavljević Buki iz “Mlavske vojske”.
Bila je jedna ruska zastava i bilo je upadljivo da pokušava da se nametne kamerama, ali je delovalo da je niko od okupljenih ne primećuje; najviše je bilo mladih bračnih parova sa malom decom, neke mlade majke su plakale dok su govorili Buki i Bralović; primećeno je i neuobičajeno mnogo mladih ljudi koji bi mogli biti srednjoškolci ili studenti. A najburnije reakcije izazivalo je pominjanje imena predsednika države.
Ovo je, pored masovnosti, karakteristika i drugih skupova u šumadijskim opštinama koji su prethodili kragujevačkom: Aranđelovcu, Topoli, Rači, Rekovcu, Kniću…
foto: jovanka nikolić / glas šumadijePROCENTUALNO, NAJVEĆI SKUP PROTIV PROJEKTA JADAR: Knić
JABUKE I LUBENICA UMESTO LITIJUMA
Najveći protest, prema oceni Arhiva javnih skupova, održan je u Kniću, na kome se okupilo oko 300 građana, što bi bilo kao 191000 u Beogradu.
U Rekovcu, kraju poznatom po vinogradima, vinarijama, jabukama i hladnjačama u kojima se skladišti voće, gde udruženje Eko već tri godine vodi borbu da se zaustave istražne radnje za kopanje litijuma na potezu između tog mesta i Jagodine, aktivisti su okupljenima delili jabuke i kriške lubenica.
Možda je najveće iznenađenje ipak bio skup u Rači, mestu u kome su na decembarskim izborima učestvovale samo dve liste – Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije – i u kome opozicije nema ni u tragovima. U maloj Rači na skupu protiv rudarenja litijuma okupilo se oko 400 ljudi.
Član Izvršnog odbora Zajedno za Šumadiju Bojan Stojadinović smatra da je to pokazatelj da će promene u Srbiji krenuti sa lokalnog nivoa, jer je tu vlast Srpske napredne stranke najogoljenija: “Bez obzira na to što opozicione partije i pokreti nisu bili organizatori protesta, na skupu u Kragujevcu mogla se videti simbioza zajedničkog interesa opozicionih aktivista i građana, kao i da im je protivnik zajednički – vlast predvođena Aleksandrom Vučićem koja je postala glavni promoter Rio Tinta i iskopavanja litijuma”.
Stojadinović prognozira da će delovanje opozicionih odbornika u skupštinama Kragujevca, Topole, Čačka i drugih, uz pritisak građana na ulicama dovesti do “oslobađanja gradova”, što će “biti početni korak u smeni vlasti na nivou države”.
Prema rečima ovog iskusnog lokalnog političara, taj proces će ići daleko brže nego u periodu od 1996. do 2000, jer su sada “afere vlasti na lokalu u mnogo većoj meri u vezi sa samim vrhom države”.
CRNI EKRANI
Najveći broj lokalnih medija, tamo gde ih ima, u vezi je sa vrhom Srpske napredne stranke. Tako je lokalna TV Rača odbila da najavi i prenosi protest protiv litijuma u tom mestu.
Medijska blokada ipak je probijena. Građani su objave delili po društvenim mrežama, a organizatori protesta u šumadijskim opštinama sve informacije su slali portalima u Kragujevcu, od kojih su pojedini važan izvor informisanja i za ljude u tim mestima.
Kragujevac je, doduše, i po tome izuzetak, jer u gradu i okolini svako ko želi može da ima “paket” iz mreže SBB, a u gradu postoji nekoliko uticajnih portala koji, u zavisnosti od kapaciteta koje imaju, objektivno prenose informacije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Ljubavi smo naučili vatru, da zemlja nam više ne gori”. To je stih Vaska Pope, jednog od naših najvećih pesnika koji je rođen u selu Grebenac, na obodu Deliblatske peščare, u jednom od naselja koja su direktno bila ugrožena vatrom. Uprkos nadljudskim naporima vatrogasaca, dobrovoljaca i meštana, uprkos pomoći koju studenti i građani šalju nemajući šta drugo da čine, uprkos apelima da se ranije zatraži strana pomoć, šumski požar u Pesku se ovog leta sasvim oteo kontroli i nastala je šteta koja će se sanirati decenijama. Neko bi mogao da zaključi kako je Pesak u plamenu parabola današnje Srbije solidarnih građana i studenata kojima vlada zloćudni režim koji nije dostojan da štiti ekosisteme kakva je Peščara, da čuva naša prirodna blaga, našu zemlju
Uprkos tome što nema jasnog diskontinuiteta u radu Sektora za vanredne situacije, opšti utisak stručne javnosti je da reakcija na požar u Deliblatskoj peščari nije bila adekvatna. Na retkim snimcima videlo se da vatrogasaca nema dovoljno, da su u pomoć priticala lokalna dobrovoljna vatrogasna društva i da je prisustvo tehnike neprimereno veličini požara. Komentatorima su u oči upadale najčešće dve činjenice – da su u Peščari korišćeni kamioni cisterne FAP i TAM, koji se ne proizvode 40 i više godina
Velike nejednakosti među decom, preobimni programi, loš položaj nastavnika, nedostatak kadra i sve veća centralizacija, neke su od neuralgičnih tačaka naših osmogodšnjih škola, kaže za “Vreme” profesor Aleksandar Baucal. Kakvo nas onda sutra čeka? Zašto svi đaci osmog razreda iz Srbije u proseku zaostaju za vršnjacima iz Evropske unije i kako to promeniti? Kako u tom duhu učitelj Predrag Starčević, čovek kome je njegov posao misija, uči decu pravim vrednostima
Kultura sećanja: 26 godina od ubistva bivšeg predsednika Predsedništva Srbije
Otmica Ivana Stambolića usred dana u Košutnjaku bila je i poruka svima koji su se suprotstavljali režimu. Ako vlast odluči da nestaneš, neće biti ni svedoka, ni tragova, ni istrage. Neće biti čak ni vesti da te nema. O tome koliko je država bila pretvorena u sredstvo privatnog opstanka na vlasti govori i zaključak suda: pripadnici JSO i čelnici Resora državne bezbednosti nisu delovali kao samostalna kriminalna grupa, već su državni aparat sile upotrebili za očuvanje političke vlasti jednog čoveka
Za samo dve godine, od početka rata u Gazi oktobra 2023, izvoz srpske municije za Izrael povećao se 42 puta i tokom 2025. i početkom ove godine dostigao 133 miliona dolara. Sve to uprkos izjavi predsednika Aleksandra Vučića juna prošle godine da Srbija obustavlja sav vojni izvoz. Samo u prva dva meseca 2026. organizovano je 14 kargo letova za Izrael, u poređenju sa 32 tokom čitave 2025. Vojne veze nisu jednosmerne. Izraelski “Elbit Systems” je krajem 2024. Srbiji prodao savremene artiljerijske sisteme, dronove i opremu u vrednosti od 335 miliona dolara. Opremu je vlast u Beogradu upotrebila za masovno praćenje svojih protivnika
Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim
Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda
Petnaest godina ove vlasti se ogledaju u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Politika Aleksandra Vučića i on sam našli su se u žestokoj manjini uprkos danonoćnim propagandnim aktivnostima. Sam je sebe uvukao u riotintovsku klopku, zavadio se sa rođenim biračkim telom, pa čak ni neki njegovi stranački dužnosnici nikako nisu srećni zbog rudnika litijuma. Govore to novinarima off the record. Praktično je uspeo da okrene protiv sebe i šumskog čoveka Emira Kusturicu, a za to se baš valjalo potruditi
U ponedeljak se obeležavao Svetski dan mladih. U tom trenutku, Ivan Bijelić, Nikola Ristić i Jevđenije Dimitrijević su u zatvoru “Padinska skela”; nekoliko dana ranije, premijer Vučević je napao studentkinju Milu Pajić, koja je govorila na protestu u Novom Sadu, iznevši niz uvreda na njen račun
Odmeravanje na ulici ima smisla samo ako si na ulici jači, ili barem ravnopravan. Ne mora biti u pitanju gola fizička snaga. Može biti odlučnost, ozbiljnost, građanska i politička svest
Volja građana je sasvim jasna i nedvosmislena kada se radi o bar dva aktuelna politička pitanja u Srbiji: građanima Republike stalo je do očuvanja njene teritorijalne celovitosti i građani Republike ne žele da Rio Tinto rudari litijum u Srbiji. Prvo nije stvar nacionalizma, drugo nije stvar ekološkog aktivizma, a ni jedno ni drugo ne sme da bude stvar političkog oportunizma