Najveći protest protiv kopanja litijuma, prema oceni Arhiva javnih skupova, održan je u Kniću, gde se okupilo oko 300 građana, što bi bilo kao 191.000 u Beogradu. Ipak, najveće iznenađenje bio je skup u Rači, mestu u kome su na decembarskim izborima učestvovale samo dve liste – Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije – i u kome opozicije nema ni u tragovima. Tamo se protiv litijuma okupilo oko 400 ljudi
U danu kada je u Kragujevcu održavan protest protiv kopanja litijuma u Srbiji (sreda, 7. avgust), organizator koncerta Slobodana Trkulje & Balkanopolisa – kragujevački Dom omladine – četiri puta je menjao termin događaja. I uredno četiri puta slao obaveštenje medijima i javnosti.
Pred sam protest u Kragujevcu u “Novostima” je objavljen tekst u kome se kaže da lideri Zajedno za Šumadiju Veroljub Stevanović i Kragujevačke inicijative Slađan Rakić “planiraju da zloupotrebe predstojeći skup”.
Tog dana je i gradonačelnik Kragujevca Nikola Dašić na lokalnoj – jedinoj neprivatizovanoj televiziji u Srbiji, koja iz gradskog budžeta kroz subvencije godišnje inkasira preko 60 miliona dinara – govorio o prednostima otvaranja rudnika litijuma, “destabilizaciji države”, sa sve rečima izvučenim iz kutije režimskih tabloida. Na momente je delovalo kao da on, ali i ostali gradski funkcioneri SNS, promućkaju kutiju pa izvuku prvo što im padne pod ruku – “nasilni pokušaj dolaska na vlast”, “lažni ekolozi”, “strani finansijeri i nalogodavci”…
ODBORNICI U REDARSKIM PRSLUCIMA
Ništa im nije vredelo. Kragujevčani su 7. avgusta uveče delili fotografije praznog Đačkog trga na koji je postavljena bina za Trkuljin koncert i u poslednje 24 godine nikad masovnijeg skupa na platou ispred nekadašnje Robne kuće, naspram zgrade Skupštine grada.
Skup u Kragujevcu, u dogovoru sa ekološkim organizacijama, prijavili su opozicioni odbornici, a jedan deo njih je obukao i redarske prsluke. Govorili su Ljiljana Bralović iz udruženja Suvoborska greda i Ivan Milosavljević Buki iz “Mlavske vojske”.
Bila je jedna ruska zastava i bilo je upadljivo da pokušava da se nametne kamerama, ali je delovalo da je niko od okupljenih ne primećuje; najviše je bilo mladih bračnih parova sa malom decom, neke mlade majke su plakale dok su govorili Buki i Bralović; primećeno je i neuobičajeno mnogo mladih ljudi koji bi mogli biti srednjoškolci ili studenti. A najburnije reakcije izazivalo je pominjanje imena predsednika države.
Ovo je, pored masovnosti, karakteristika i drugih skupova u šumadijskim opštinama koji su prethodili kragujevačkom: Aranđelovcu, Topoli, Rači, Rekovcu, Kniću…
foto: jovanka nikolić / glas šumadijePROCENTUALNO, NAJVEĆI SKUP PROTIV PROJEKTA JADAR: Knić
JABUKE I LUBENICA UMESTO LITIJUMA
Najveći protest, prema oceni Arhiva javnih skupova, održan je u Kniću, na kome se okupilo oko 300 građana, što bi bilo kao 191000 u Beogradu.
U Rekovcu, kraju poznatom po vinogradima, vinarijama, jabukama i hladnjačama u kojima se skladišti voće, gde udruženje Eko već tri godine vodi borbu da se zaustave istražne radnje za kopanje litijuma na potezu između tog mesta i Jagodine, aktivisti su okupljenima delili jabuke i kriške lubenica.
Možda je najveće iznenađenje ipak bio skup u Rači, mestu u kome su na decembarskim izborima učestvovale samo dve liste – Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije – i u kome opozicije nema ni u tragovima. U maloj Rači na skupu protiv rudarenja litijuma okupilo se oko 400 ljudi.
Član Izvršnog odbora Zajedno za Šumadiju Bojan Stojadinović smatra da je to pokazatelj da će promene u Srbiji krenuti sa lokalnog nivoa, jer je tu vlast Srpske napredne stranke najogoljenija: “Bez obzira na to što opozicione partije i pokreti nisu bili organizatori protesta, na skupu u Kragujevcu mogla se videti simbioza zajedničkog interesa opozicionih aktivista i građana, kao i da im je protivnik zajednički – vlast predvođena Aleksandrom Vučićem koja je postala glavni promoter Rio Tinta i iskopavanja litijuma”.
Stojadinović prognozira da će delovanje opozicionih odbornika u skupštinama Kragujevca, Topole, Čačka i drugih, uz pritisak građana na ulicama dovesti do “oslobađanja gradova”, što će “biti početni korak u smeni vlasti na nivou države”.
Prema rečima ovog iskusnog lokalnog političara, taj proces će ići daleko brže nego u periodu od 1996. do 2000, jer su sada “afere vlasti na lokalu u mnogo većoj meri u vezi sa samim vrhom države”.
CRNI EKRANI
Najveći broj lokalnih medija, tamo gde ih ima, u vezi je sa vrhom Srpske napredne stranke. Tako je lokalna TV Rača odbila da najavi i prenosi protest protiv litijuma u tom mestu.
Medijska blokada ipak je probijena. Građani su objave delili po društvenim mrežama, a organizatori protesta u šumadijskim opštinama sve informacije su slali portalima u Kragujevcu, od kojih su pojedini važan izvor informisanja i za ljude u tim mestima.
Kragujevac je, doduše, i po tome izuzetak, jer u gradu i okolini svako ko želi može da ima “paket” iz mreže SBB, a u gradu postoji nekoliko uticajnih portala koji, u zavisnosti od kapaciteta koje imaju, objektivno prenose informacije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uključio sam radio, neku hrvatsku stanicu – Franjo Tuđman je upravo slao poruku Srbima da ostanu u svojim kućama, jer je počela akcija “Oluja”. U tom trenutku, a bilo je 5:02, 4. avgusta, započela je kanonada i nestalo struje, tako da Tuđmanovu poruku nisam saslušao do kraja. Jaka eksplozija odjeknula je u blizini – ležeći na podu, video sam kroz prozor da je pogođena zgrada u komšiluku poznata kao S-13, najviša u Kninu. Nigde u blizini nije bilo ni jednog jedinog vojnog objekta
Moji roditelji nikada nisu dozvolili da odlazak u Knin i Hrvatsku preraste u nedostižnu nostalgiju – na čemu sam im ja izrazito zahvalan – već se zadržavao u granicama posjete onima koji su se vratili. O ratu nikada nisu i ne pričaju mnogo, već su se uvijek vodili sjećanjima na predratni period života. Samo na moje veliko insistiranje počeo sam da kroz godine dobijam svjedočenja iz ratnih godina
Osim što su zaduženi da usmeravaju i legitimišu Vučićevu samovolju, to su ljudi kojima građani dolaze pod prozore da im zvižde. Po zemlji u kojoj se ministri kreću u tajnosti, poput razbojnika, sastaju sa lokalnim jatacima, pa brzo beže natrag. U Knjaževcu ih je čuvala Žandarmerija kada su obeležavali sto dana rada. Zato – poslednja Vučićeva vlada. Teško da će naći još voljnih da ih on ponižava, a građani preziru
U Srbiji su legalizovani lažni izbori, ona po tome nije izuzetak, ali ako je ikada postojala živa volja u narodu za promenom, taj moment se upravo događa. Ljudi kao da osećaju da ako to ne bude sada, predaja je potpisana i ostatku Srbije sledi ono što se dogodilo Srbima na KiM: sporo ali sigurno odumiranje zajednice koja nema nikakvu budućnost
Geopolitička retorika o “istočnom putu” sve je glasnija i potencijalno opasnija. Briks se u Srbiji promoviše kao svojevrsna alternativa Evropskoj uniji, ali bez jasnog objašnjenja šta on zapravo podrazumeva i da li uopšte išta konkretno nudi. Za razliku od EU, Briks nije ni savez ni sistem. To je klub za deklarativno svrstavanje, ne za suštinski razvoj
Višeminutno izlivanje predsednikovog gneva na građane Novog Pazara nije ništa drugo, do poslednji trzaj jedne poražene politike čoveka koji misli da je država, a zapravo je ćacilend
Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Politika Aleksandra Vučića i on sam našli su se u žestokoj manjini uprkos danonoćnim propagandnim aktivnostima. Sam je sebe uvukao u riotintovsku klopku, zavadio se sa rođenim biračkim telom, pa čak ni neki njegovi stranački dužnosnici nikako nisu srećni zbog rudnika litijuma. Govore to novinarima off the record. Praktično je uspeo da okrene protiv sebe i šumskog čoveka Emira Kusturicu, a za to se baš valjalo potruditi
U ponedeljak se obeležavao Svetski dan mladih. U tom trenutku, Ivan Bijelić, Nikola Ristić i Jevđenije Dimitrijević su u zatvoru “Padinska skela”; nekoliko dana ranije, premijer Vučević je napao studentkinju Milu Pajić, koja je govorila na protestu u Novom Sadu, iznevši niz uvreda na njen račun
Odmeravanje na ulici ima smisla samo ako si na ulici jači, ili barem ravnopravan. Ne mora biti u pitanju gola fizička snaga. Može biti odlučnost, ozbiljnost, građanska i politička svest
Volja građana je sasvim jasna i nedvosmislena kada se radi o bar dva aktuelna politička pitanja u Srbiji: građanima Republike stalo je do očuvanja njene teritorijalne celovitosti i građani Republike ne žele da Rio Tinto rudari litijum u Srbiji. Prvo nije stvar nacionalizma, drugo nije stvar ekološkog aktivizma, a ni jedno ni drugo ne sme da bude stvar političkog oportunizma
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!