Dinkić je, posle promena nakon 5. oktobra 2000. godine, u vreme Đinđićeve i Živkovićeve vlade, bio guverner Narodne banke Jugoslavije, odnosno Narodne banke Srbije; ministar finansija u prvoj vladi Vojislava Koštunice; ministar ekonomije i regionalnog razvoja u drugoj Koštuničinoj vladi; potpredsednik vlade i ministar ekonomije i regionalnog razvoja u vladi Mirka Cvetkovića; ministar finansija i privrede u vladi Ivice Dačića. Sada, posle 13 godina vlasti Dinkić je odvojen od državne kase, a posle njegove smene dobija najveća priznanja i to od onih koji su ga smenili. Naime, oni potragom za njegovim naslednikom među stranim ekspertima poručuju da je Dinkić najbolji i da u Srbiji nema boljeg, a možda se može naći među strancima.
Mlađan Dinkić je rođen 20. decembra 1964. u Beogradu. „Tu sam završio i sve škole, uključujući i šest godina klavira u nižoj muzičkoj školi ‘Josif Marinković’.“ Njegovi roditelji, otac Dušan i majka Mirosinka, su ekonomisti. „Moj otac je krajem sedamdesetih bio i naš predstavnik u OECD-u, pa sam između svoje četvrte i šeste godine živeo u Parizu. On je u ekipi premijera Ante Markovića bio direktor Saveznog zavoda za plan.“
Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1988), s prosečnom ocenom 9,20, na kom je 1993. godine odbranio titulu magistra.
Od januara 1990. do 2000. godine asistent je kod profesora Ljubomira Madžara na Katedri za privredni razvoj na predmetu Teorija i planiranje privrednog razvoja na Ekonomskom fakultetu.
POLITIČAR I OSNIVAČ PARTIJA (G17 I URS): Knjiga Ekonomija destrukcije (1994) nastala je iz feljtona o piramidalnim bankama, o poslovanju Jezde i Dafine, koji je Dinkić objavljivao u „Borbi“ 1993. Ova knjiga je bila put koji ga je odveo ka Demokratskoj stranci: „Kad je izašao taj moj feljton, zapazio me je kolega Ivan Vujačić, pa me je odveo u marketinšku agenciju Spektra, koja je radila na promociji Demokratske stranke za izbore krajem 1993. godine. To je ona kampanja za koju je Tijanić smislio slogan ‘Pošteno!’, a u tom timu bio je i Srđan Šaper. I tada sam upoznao Zorana Đinđića, koji mi je ponudio angažovanje u stranci. To nisam prihvatio, ali sam kasnije, 1995. godine, prihvatio da budem Đinđićev tajni ekonomski savetnik, sve dok nisam otišao na polugodišnje usavršavanje u Italiju.“
Tokom građanskih protesta ‘96–97. Dinkić je bio mišljenja da tadašnji opozicioni blok nema jasnu viziju ekonomskih reformi za vreme posle Miloševića. „Tada se rodila ideja da se okupi jedna grupa ekonomista koja bi za narod pripremila program koji bi tačno naveo šta bi demokratske promene donele Srbiji. Tu ideju sam najpre izneo svom profesoru Madžaru, zatim smo u Podgorici to izneli Vesi Vukotiću – pa smo zajedničkim snagama okupili grupu od 17 ekonomista za izradu programa. Novinari su nas zbog toga nazvali Grupa G17.“ U periodu od 1997. do 1999. godine osnivač je i koordinator G17.
Od 1999. do 2000. godine radi kao izvršni direktor G17 plus. Od 2002. do 2006. godine, kada je ta nevladina organizacija prerasla u stranku, Dinkić je postao njen potpredsednik, a od 2006. i predsednik stranke G17 plus.
„Stalno me pitaju zašto je G17 plus postao politička stranka. Zašto smo ušli direktno u političku borbu? To je, rekao bih, iznuđena odluka. Kad sam postao guverner, nisam razmišljao da će G17 plus postati politička partija. Da su kolege iz vlade i drugih državnih institucija obavile posao isto onako kako smo ga mi obavili na funkcijama koje smo obavljali, ne bismo ni razmišljali o tome da osnujemo stranku.“
OSNIVAČ URS–a: Politički savez nacionalnih, regionalnih i lokalnih stranaka, udruženja građana i pojedinaca pod nazivom Ujedinjeni regioni Srbije (URS) osniva 16. maja 2010. godine i registruje kao nevladinu organizaciju (NVO), i tek su 2013 godine prerasli u političku stranku. Osnivačka skupština URS-a održana je 21. aprila 2013. u hali Šumadija sajma u Kragujevcu. Upisana je u registar partija 10 juna 2013.
GUVERNER I MINISTAR: DOS je formiran uoči prevremenih izbora koje je Milošević zakazao 24. septembra 2000. godine. Dinkić kaže „prvi sam na konferenciji za štampu predložio da kandidat DOS-a za predsednika SRJ bude Vojislav Koštunica. Bilo je gunđanja…“
Posle pobede na izborima postao je guverner Narodne banke Jugoslavije/Narodne banke Srbije od 28. novembra 2000. do 22. jula 2003. godine.
Smenila ga je vlada Zorana Živkovića, a potom je Dinkić srušio nju otvarajući afere Bodrum i Janjušević–Kolesar.
Često se čuje da je srušio bar tri vlade u kojima je, do sada, bio ministar. Na takve tvrdnje Dinkić je odgovorio: „Urbana je legenda da sam ja srušio tri vlade, ali istina je da sam oborio samo jednu, vladu Zorana Živkovića, i to kada sam bio u opoziciji.“
Za ministra finansija u prvoj vladi Vojislava Koštunice izabran je 3. marta 2004. godine da bi, dve godine kasnije (oktobra 2006), podneo ostavku zbog zastoja Srbije na putu ka Evropskoj uniji.
Na vanrednim parlamentarnim izborima 21. januara 2007. G17 plus je prešao cenzus i postao deo nove vlade. Za ministra ekonomije i regionalnog razvoja u drugoj vladi Vojislava Koštunice izabran je 15. maja 2007.
Ostao je ministar i kada je 15. maja 2008. formirana vlada Mirka Cvetkovića – i u njoj dobija funkciju potpredsednika i ministra.
Posle sukoba sa državnim sekretarom Ministarstva finansija Slobodanom Ilićem oko subvencija za fabriku Gorenje i javnih kritika rada vlade, a posebno energije i autoriteta premijera, Cvetković pokreće postupak za njegovu smenu.
Dinkić podnosi ostavku, napušta vladu 22. februara 2011. godine da ne bi bio „rekonstruisan“ i postaje poslanik u Skupštini Srbije, a u vladi ostaju njegovi ministri iz G17 plus. Marta 2011, Dinkić postaje šef poslaničke grupe Ujedinjenih regiona Srbije u Skupštini Srbije.
Na izborima 2012. godine Ujedinjeni regioni Srbije sa 5,5 odsto glasova prelaze cenzus, i sada njihova poslanička grupa u Skupštini Srbije ima 16 poslanika. U vladi Ivice Dačića (od 27. jula 2012), Dinkić je vodio resor finansija i privrede. Sada je ministar u ostavci nakon što je Dačić odlučio da „vlada može i bez ministara iz Ujedinjenih regiona“. On kaže da je planirao da podnese ostavku na mesto ministra i pre formalne smene, već 1. avgusta, ali da ga je vicepremijer Aleksandar Vučić zamolio da to ne čini do izbora novih ministara.
Odlazeći ministar Dinkić u intervjuu za „Blic“ (1. avgust 2013) optužio je premijera Dačića da ga je žrtvovao kako bi sačuvao svoju premijersku funkciju. Dinkić je objavio da će nastaviti da radi u opoziciji i da će se vratiti u Skupštinu Srbije kao poslanik u kojoj je bio šef poslaničke grupe URS-a pre izbora na funkciju ministra. Optimistički je poručio da će se vratiti u vladu nakon sledećih izbora.
PISAC KNJIGA: Objavio je: Ekonomija destrukcije (1994), Merenje ekonomske efikasnosti upotrebe resursa (1994). Grupa autora: Završni račun: Ekonomske posledice NATO bombardovanja – Procena štete i finansiranja za ekonomsku rekonstrukciju SRJ (1999).
PRIZNANJA: Nedeljnik „Vreme“ je Mlađana Dinkića proglasio za ličnost godine 2002. zbog zasluga na mestu guvernera NBJ, a prema obrazloženju redakcije „pre svega zato što je u protekloj godini uspeo da od Narodne banke Jugoslavije stvori stabilnu i efikasnu instituciju, koja je uspela da stabilizuje dinar kao nacionalnu valutu i da mu obezbedi priznanje konvertibilnosti; koja je postigla dragocene aranžmane s Međunarodnim monetarnim fondom i Svetskom bankom, što joj je omogućilo da rapidno uveća državne devizne rezerve; koja je vratila poverenje u bankarski sistem Srbije.“
Dobitnik je i priznanja Najevropljanin 2006. u oblasti ekonomije koje dodeljuju Evropski pokret i Prva evropska kuća.
Iste godine Mlađanu Dinkiću je dodeljena i Svetosavska nagrada.
U oktobru 2007. godine u Vašingtonu mu je uručena nagrada za najboljeg ministra finansija u svetu za 2006. godinu u izboru časopisa „Euromoney“.
Glasovima posetilaca EMportala u izboru za EMG awards 2008. godine proglašen je za ličnost koja je najviše doprinela reformama u Srbiji od 2000. godine.
Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj (NALED) dodelila mu je nagradu Reformator godine 2009, zbog doprinosa stvaranju povoljnijeg okvira za poslovanje u Srbiji.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju
Izbori 2026: Od studentske pobune do odluke na biralištima
Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom
Intervju: Tihomir Stanić, glumac na Studentskoj listi
Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje
Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
U RS se za izbore u Srbiji prijavilo 19.800 osoba, koji će moći glasati na 28 biračkih mjesta. Ostaje nepoznato koliko će ih 25. oktobra preći Drinu i glasati u Srbiji. U svakom slučaju ne vjerujem da su glasači iz Republike Srpske ti koji će odlučiti pobjednika izbora u Srbiji. Realno, glasači iz Republike Srpske na malo toga mogu uticati, ali izgleda da su simbolički veoma važni i Vučiću i opoziciji
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.