Vladika Lavrentije oduzeo parohiju popu Bogdanu zbog bavljenja građevinskim biznisom, a šta će sa popom koji se bezobrazno ponaša prema ženskom polu
STRADAO ZBOG PREDUZIMLJIVOSTI: Pop Bogdan Simanić
Sredinom prošle nedelje vladika šabačko-valjevski gospodin Lavrentije oduzeo je parohije sveštenicima Bogdanu Simaniću i Tomi Lukiću, jer se bave izgradnjom i prodajom stanova, dok je sveštenik Voja Petrović, koji u neposrednom susedstvu vladičanske zgrade drži kafić „Zvonce“, opomenut. Pop Voja je pošteđen jer je poslušao vladiku koji ga je savetovao da dâ kafić bratu. Mediji su preneli i da je vladika, o kafiću, rekao da u njemu nikad nije bio, ali da, pošto živi u blizini, zna da se u njemu sluša prijatna duhovna muzika.
SELJAČKIFAZONI: Slučaj popa Bogdana postao je tema u Šapcu nakon što je početkom godine, u „Glasu Podrinja“, objavljeno pismo Svetislava Damnjanovića, u kome ovaj kaže da se pop ponaša neprimereno pozivu, zaboravi da dođe na parastos, dolazi da sveti vodicu u pogrešno vreme, upućuje neprijatne poglede ćerkama, suprugama, sestrama… da Bogdan, u najmanju ruku, nije ono što treba da bude.
Damnjanović, sa kojim razgovaramo u Šapcu, kaže da su ljudi razočarani, ali i nemoćni, da je crkva crkva, svi misle da je pop crkva, te da se teško odlučuju da iskažu nezadovoljstvo. Lično bio kod vladike i tražio da mu se promeni sveštenik, jednostavno ne može da podnese da mu se takav čovek maje oko ikone i kandila, pa nije mogao reći vladiki da mu je pop Bogdan pozvao sestru, koja je student medicine, da dođe kod njega da joj pokaže sponu između medicine i teologije.
Pop Bogdan je u Šapcu, u delu grada Donji šor, od ’99, i njegovo ponašanje, kažu, nije od juče. O tome govore razlozi onih koji su stavili svoj potpis na molbu Eparhiji za njegovo izuzeće i raščinjenje. Parohijani su naveli da pop ne dolazi na opela, da zaboravlja da dođe da osveti vodicu, da laže, da je neprijatan, nedolično se ponaša, da se bezobrazno ponaša prema ženskom polu… A kako se bezobrazno ponaša, pa to su, kako kažu oni koji su u svojim domovima videli popa na delu, seljački fazoni u duhovnoj formi, sve on to bogzna kako, sve lepo, sve ljubazno, sve kao u očinskoj formi dok ne počne da se ponaša kao manijak, deli ginekološke savete, zove na duhovnu okrepu, govori i da je on muško ispod mantije, da neverstvo nije greh, tako da je, po mnogima, moguće da su neke žene pale, odnosno da ih je pop okrepio. Pa dešavalo se da žene vrišteći istrčavaju iz kuća kad bi pop, posle komplimenata o lepoti i krasoti, uzimao da ih ljubi i primiče sebi.
Parohijani ni za živu glavu neće da razgovaraju, a tek da se fotografišu, za novine, tako da ćemo posredno, na osnovu video zapisa koji su snimili organizatori peticije, reći o njihovim iskustvima sa popom. Branimir Krstić se još nije oporavio, prošlog leta, kad mu je umro otac, dogovorio sa Bogdanom da dođe u dva po podne da opoja oca, i obavi sve kako red nalaže. Uopšte nije došao, niti se javio. Ukopnici krenuli kući, šta da radi, sveštenika nema, ne voli da se podseća na to, zvao druge sveštenike, niko nije mogao, tek nekako našli popa Peru, prethodno pokojni otac iznet iz kuće k’o nekrst, strašno. Posle otišao u crkvu, prijavio, starešina crkve bio zapanjen, sve zapis’o, rek’o da za drugog sveštenika mora molba vladici. Napis’o i odneo molbu vladici, vladika Lavrentije rek’o da nije upoznat, i da će Bogdan biti kažnjen. Ne razume, isto se ponaša i prema drugim parohijanima, ne razume zašto ljudi ne kažu kakve su neprijatnosti doživljavali, valjda ih sramota njegove sramote, on ne može da oprosti, otac bio vernik tolike godine, slavio, i on da ga ne opoja, i sad taj treba da mu sveti vodicu, to je ispod svake časti…
GLEDANJEZAOVE: Tridesetogodišnja G. B. okrenula leđa kameri, prvi put videla popa Bogdana na sahrani svekrve, i tad joj bio čudan, stalno joj gledao i odmeravao zaovu, njenoj ćerci od šest godina govorio kako ima divnu i lepu mamu, dao zaovi vizitkartu i rek’o da ga obavezno nazove. Potom počeo da dolazi i u njenu kuću, mislila da to radi kao sveštenik, nije ni pomislila da ima grešne misli. Onda počeo da zove telefonom, obavezno kad muž nije kod kuće, prijavila mužu, on joj rek’o da ne fantazira, ‘de pop Bogdan… Onda jedno jutro pozvao, Alo, ja sam, dolazim za petn’est minuta. Bila zatečena, šta će sama, kako da se izvuče, pozove komšinicu, stariju ženu, kojoj je već pričala o Bogdanovim pozivima. Ova joj rekla, nemoj sine tako da razmišljaš, on je svešteno lice, očinska briga, ali pripazi, lepa si žena… Samo što joj je skuvala kafu, eto popa, iznenadi se kad vidi komšinicu, stavi i njemu kafu, on poče da priča sa komšinicom, komšinica kaže ima obaveze, mora da ide, ona joj pokaza očima da ne ide ni za živu glavu, ali ode komšinica. Čim je komšinica izašla, on je uhvati za ruku, poljubi u kosu, kaže kako je prekrasna žena, kako može majci da zahvali na tome, ona zahvali na komplimentu, ali on je prigrli, reče kako treba da se ispira sa rastvorom hipermangana, i da ne spava sa mužem. Kaže mu da žuri kod lekara, ima zakazano, on o ovome neće da priča mužu, da može da joj reši sve probleme, i da dođe kod njega kroz dva dana, posle ispiranja, da se na miru izrazgovaraju, bolje ona kod njega nego on kod nje, šta će reći komšije. Bila u šoku, nije mogla da veruje da joj se to događa, rekla da je udata žena, a on da je i pop čovek ispod mantije, i da je ona divna, lepa i krasna. Kad je došao muž, rekla mu, ako neće da veruje zateći će ga u krevetu, shvatio i pop pa više ne dolazi.
Pop Bogdan, koji pravi višespratnice u centru Šapca, koji je vladici Lavrentiju dao sto baštenskih stolica za manastir Soko, i koji vozi BMW kabriolet registarskih tablica ŠA-7007, na sve ima svoj odgovor, sve je to napad na crkvu, zna on odakle to dolazi, što nisu napisali u peticiji da su mu tražili pare na zajam, nema nameru da komentariše neistine, ali će se, i to svakodnevno, moliti za sve koji su ga oklevetali. Okrenemo popa Bogdana, pa na mobilni, on je, Nemojte više da me zovete… Posle tih reči daje nam čoveka koji hoće nešto da nam kaže, ovaj će, mora da ga znamo, Radovan Šobić, setimo se, krajem devedesetih, kad je bilo vreme, sekretar Omladinskog saveza Srbije, pomoćnik u Onom ministarstvu za sport i omladinu. Šobić kaže da su se skupili i da upravo idu u „Glas Podrinja“ da zaštite Srpsku pravoslavnu crkvu od narko-dilera i ostale mafije koja je udarila na čestitog Bogdana, obavezno da se kasnije čujemo, dogovorimo i zajednički krenemo u akciju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Ispada da opozicija nije pobedila ni u jednom od ova dva mesta. Ali, pre nego što upadnemo u bezdan defetizma, treba primetiti da je sve prošlo najbolje što može u ovom trenutku. I da od sad pa nadalje, može da bude samo bolje
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!