

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Minulih dana vođeni su javni i tajni razgovori, a u svemu tome, kako se otkriva, dominantan je bio šum novca, kojim se navodno pokušao sklopiti politički pazar
Sudeći prema izjavi potpredsjednika DPS-a Filipa Vujanovića, novu vladu Crne Gore formiraće DPS i SDP, članice koalicije Pobjeda je Crne Gore koja je na vanrednim parlamentarnim izborima održanim prije mjesec dana osvojila najviše glasova. Vujanović je obznanio stavove Predsjedništva DPS-a, koje je razmatralo stav Liberalnog saveza da podrži manjinsku vladu koalicije Pobjeda je Crne Gore. „Uvažavajući saopšteni stav Liberalnog saveza o podršci manjinskoj vladi, DPS prihvata obavezu i odgovornost da sa SDP-om realizuje projekat obnove crnogorske državnosti uz obezbjeđenje dalje stabilnosti i razvoja Crne Gore. DPS ostaje otvoren za koalicionu saradnju sa Liberalnim savezom na javno usaglašenim osnovama, vjerujući da će liberali i u podršci manjinskoj vladi doprinositi ostvarenju projekta koji je suština programa, za koji se odlučno i dosljedno zalagao od svog osnivanja“, rekao je Vujanović.


Minulih dana vođeni su javni i tajni razgovori, a u svemu tome, kako se otkriva, dominantan je bio šum novca, kojim se navodno pokušao sklopiti politički pazar.
Svi su nakon izbora očekivali da će Liberalni savez bez ikakvih problema sačiniti koaliciju sa koalicijom Pobjeda je Crne Gore, jer je ta mogućnost najavljena od lidera DPS-a i prije izbora, a liberali su se u nekoliko navrata nudili da budu partneri u završnim poslovima obnove crnogorske državnosti. U prvi mah šokantno su djelovali uslovi liberala za ulazak u pomenutu koaliciju, ali onda se, nemajući kuda, oglasio Đukanović i rekao da su ti uslovi prihvatljivi do detalja, odnosno da se DPS pomirio s tim da liberalima prepusti neke od glavnih poluga vlasti – od policije do državnog tužioca. Očekivalo se da još prošlog ponedjeljka bude potpisan koalicioni ugovor koji je trebalo da uradi Liberalni savez. Oni, međutim, nisu ispoštovali rok i zatražili su pregovore sa koalicijom Zajedno za Jugoslaviju. Odlaganjem predaje koalicionog sporazuma liberali su očigledno dobijali u vremenu za okončanje pregovora sa liderima pomenute koalicije i kada su, napokon, predali obećani dokument u njemu su dopisali da uz sve prethodne uslove od koalicije Pobjeda je Crne Gore traže i da im ovi ustupe pet poslaničkih mandata, što je DPS odbio tvrdnjom da je taj zahtjev neustavan. Konfuzna javnost je očekivala neke pregovore, odnosno odustajanje liberala od najnovijeg uslova, a kao grom iz vedra neba stigla je izjava predsjednika liberala Miroslava Vickovića, koji je javno okriviljujući Dragana Šoća, lidera Narodne stranke, za propadanje sporazuma sa koalicijom Zajedno za Jugoslaviju objelodanio da su vođeni pregovori sa „jugoslovenskim blokom“ stranaka. U izjavi za „Vreme“ predsjednik SNP-a Predrag Bulatović kaže da su liberali kontaktirali sa Šoćem, postigli čak i neke dogovore, a onda je Šoć otputovao u Grčku na tamošnju inauguraciju jugoslovenskog ambasadora Batakovića. Predrag Bulatović kaže da su oni sa liberalima pokušali da postignu neki dogovor o demontaži vlasti Mila Đukanovića uz uslov organizovanja poštenog referenduma o državnopravnom statusu Crne Gore čiji bi rezultati bili obavezni za sve strane. Skoro isti dan razgovore s nama tražili su i predstavnici DPS-a, tvrdi Bulatović, koji smatra da je jedini izlaz za podijeljenu Crnu Goru u koncentrovanoj vladi koju bi činile koalicije Pobjeda je Crne Gore i Zajedno za Jugoslaviju.
I dok se prošlog vikenda činilo da svako može formirati vladu, odnosno da će se pobjednička koalicija Pobjeda je Crne Gore možda preseliti u opoziciju, jer navodno je već bio postignut dogovor liberala sa koalicijom Zajedno za Jugoslaviju, oglasio se Slavko Perović, lider liberala, izjavom da oni neće više ni sa kim pregovarati, odnosno da će podržati manjinsku vladu koalicije Pobjeda je Crne Gore. Počele su da se šire priče o sukobu u Liberalnom savezu.


Tek predstoji da se otkrije šta se događa unutar Liberalnog saveza, ali je ogledno da će u svemu tome ključnu ulogu odigrati članstvo Liberalnog saveza koje je, inači, izvršilo veliki pritisak na rukovodstvo da se okane bilo kakvih razgovora sa projugoslovenskim strankama. Da je bilo pritisaka potvrđuje i Slavko Perović koji za to, kao i uvijek, optužuje prije svega crnogorsku policiju. Javno se oglasilo i nekoliko uticajnih i uglednih članova liberala, a telefoni članova rukovodstva su se usijali zbog silnih poziva i prijetnji članstva koje je poručivalo da se ne smije dozvoliti da liberali izdaju Crnu Goru. Po drugima, prste su umiješali i neki strani diplomati koji su, kako se priča, priželjkivali da propadne dogovor Đukanovićeve koalicije i liberala i ostvari se velika koalicija dvije međusobno suprotstavljene opcije, čime bi se usporio ili potpuno osporio put Crne Gore ka nezavisnosti.
Šta je od svega toga istina ostaje da se vidi, a u samom Liberalnom savezu da se razjasni koliko je svemu kumovala mržnja nekih lidera te partije prema vrhu DPS-a i zvanične Crne Gore.
Već su lansirane priče i o enormnim svotama novca koje su se navodno nudile ili tražile za potpisivanje koalicionih ugovora. Već poslije prvog susreta lidera liberala i koalicije Pobjeda je Crne Gore krenula je priča kako jedan liberal insistira na aneksu koalicionog ugovora koji bi sadržao specifikaciju uplata na račune u inostranstvu i slično. Nedugo potom poslanik Liberalnog saveza Dejan Vučinić je, odgovarajući na pitanje da li je od Đukanovića tražen novac, rekao da im je Đukanović nudio 20 miliona maraka, ali da je to malo, jer je poltička i tržišna cijena liberala mnogo viša. „Tražili smo 120 miliona maraka, a te pare su nam trebale za stabilizaciju i razvoj stranke“, izjavio je Vučinić. Ta izjava je prenesena u svim medijima; neki su je shvatili ozbiljno, drugi ubjeđivali da je riječ o nezgrapnoj šali.
Na drugoj strani, iz tzv. dobro obaviještenih krugova išla su uvjeravanja da se Peroviću i Živkoviću nudi oko 25 miliona maraka za potpisivanje sporazuma sa koalicijom Zajedno za Jugoslaviju. Pričalo se kako iza svega stoji neko ko je navodno Vojinu Lazareviću, iz rukovodstva Narodne stranke, dao ekskluzivno pravo za uvoz nafte za Srbiju, te da je od para od tog posla trebalo isplatiti svakoga ko je spreman da odbrani Jugoslaviju, odnosno sruši Đukanovića. Sličnih priča je sve više, kao i građana koji misle da se u sveopštoj postizbornoj mućkalici izgubio interes Crne Gore. Sigurno je, poslije svega, da DPS i SDP sa mnogo opterećenja kreću u konstituisanje nove vlasti i formiranje manjinske vlade. To će biti izvor novih nestabilnosti, pa bi se mogli očekivati novi izbori u Crnoj Gori.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve