Da su u našem fudbalu “kursisti pobedili stručnjake” nije nikakva novost, ali je udarna vest kada to izjavi donedavni generalni sekretar Fudbalskog saveza Srbije, glavni operativac u poslednjih osam godina, čovek iz sistema koji je pet godina u FSS opsluživao jednog od najpoznatijih (i danas najbogatijih) naprednjačkih kursadžija – Slavišu Kokezu
Jovan Šurbatović je najavio odlazak sa funkcije u Fudbalskom savezu Srbije krajem juna, po povratku sa Evropskog prvenstva u Nemačkoj, ali je dočekao da ga Izvršni odbor fudbalske organizacije smeni prošle nedelje, a potom po ubrzanom postupku za naslednika izabere Branka Radujka, do pre neki dan direktora Uprave carina. Šurbatović je očigledno drugačije zamišljao svoj odlazak, naročito zbog zaštite koju uživa kod predsednika Srbije Aleksandra Vučića, a da mu nije pravo svedoče nastupi i izjave nakon smene. Nije mnogo novog otkrio, ali je odjeknulo pošto je anomalije i sistemske bolesti u srpskom fudbalu pobrojao donedavni generalni sekretar FSS, koji je tokom osam godina na funkciji opsluživao više predsednika – formalnih, neformalnih i u v.d. stanju, aminovanih od već pomenutog najvažnijeg predsednika.
PROBUĐENI GLASNIK
Ukratko, Šurbatović je konstatovao da su kursisti pobedili stručnjake, da su naši treneri u većini nestručni za rad sa decom i omladinom, da nijedan od naših 300 trenera sa PRO licencom ne radi u nekom značajnom evropskom klubu, one iz lige “petice” da i ne pominjemo, da su vodeći klubovi sve manje konkurentni u evropskim takmičenjima, da više nema velikih škola Partizana, Zvezde, Vojvodine, da nas UEFA neprestano opominje zbog nameštenih utakmica, da je selektor Dragan Stojković dve godine bio neformalni predsednik, a potom je neko vreme “vladao” donedavni potpredsednik, naprednjak Branislav Nedimović. Otkrio je donedavni gensek i da je broj zaposlenih u FSS došao nadomak 100, pošto je svaki predsednik zapošljavao svoje ljude i tako su od uprave Saveza napravili dom za nesnađene. Na kraju se Šurbatović zapitao kuda ide naš fudbal kada izbacujemo sve manje kvalitetnih igrača, kada su nam treneri nekvalifikovani, a sportski radnici pretežno funkcionalno nepismeni.
Sve pobrojano je bilo manje-više poznato svakom ko malo ozbiljnije prati domaći fudbal, o tome već dugo pišu slobodni novinari i javno govore Mirko Poledica, Nemanja Vidić i drugi, i sve je logična posledica višedecenijske negativne selekcije i upliva kriminala, što je kulminiralo nakon dolaska Srpske napredne stranke na vlast. Naprednjaci su iz godine u godinu preuzimali fudbalsku organizaciju, od lokalnih i regionalnih saveza do nacionalnog, kao i uprave i stručne štabove u klubovima, od “betonaša” do Crvene zvezde i Partizana, i to su ti kursisti i funkcionalno nepismeni koje u negativnom kontekstu pominje Šurbatović, mada su mu do juče služili kao glasačka mašina u Skupštini kada je trebalo izabrati nekog po Vučićevoj volji, ili pak nekog drugog, poput, na primer, Vidića, opstruisati i eliminisati. A i Šurbatović je došao u FSS 2016. godine, u paketu sa jednim od najvećih naprednjačkih “kursadžija”, paradigmatičnim primerkom nove klase iznikle iz bliskog Vučićevog okruženja – Slavišom Kokezom, predsednikom Saveza do 2021. godine, a od tada u “tihovanju” u Majamiju.
foto: marko đoković / tanjug…J. Šurbatović;…
PRELETAČI I FUDBALSKA MAŠINERIJA
Donedavni generalni sekretar svoje nameštenje je dugovao dugom poznanstvu sa Vučićem, još s kraja osamdesetih i početka devedesetih, kada je Šurbatović bio jedan od vođa Zvezdine navijačke grupe Ultras. Tokom devedesetih se obrazovao i bio jedan od aktivnijih u Demohrišćanskoj stranci, kod svog Obrenovčanina Vladana Batića, a nakon pobede DOS dugi niz godina obavljao je javne funkcije u upravi i preduzećima, od člana beogradske vlade do finansijskog direktora “Srbijaautoputa”. Jedan je od onih “dosovaca” koji su svoje znanje i iskustvo ponudili novoj naprednjačkoj vlasti i otud je zadržao mesto genseka FS Beograda, a potom napredovao do iste funkcije u FSS. U međuvremenu je Vučić upisao školu za košarkaške trenere na Visokoj sportskoj i zdravstvenoj školi, gde je Šurbatović suvlasnik i predavač.
Biće da ga je ta bliskost sa moćnim predsednikom spasla ranije smene, koju su tražili i direktor Zvezde Zvezdan Terzić, i selektor i neformalni predsednik Stojković. Iako zvezdaš, Šurbatović očigledno nije pripadao krugu oko moćnog Zvezdinog direktora i, osim zaštite sa Andrićevog venca, u prilog mu je išlo dvovlašće i trovlašće nakon odlaska Kokeze pre tri i po godine. Ali tome je došao kraj i čini se da je Terzićeva ekipa imenovanjem Branka Radujka za generalnog sekretara skoro zaokružila prevlast u FSS. Ostao je još zabran selektora Stojkovića, i dalje pod zaštitom predsednika države.
Novi generalni sekretar takođe je preko Zvezde razvio poznanstvo sa Vučićem, a i on je kao visoki stručni kadar DOS, konkretno Demokratske stranke, preživeo promene 2012. godine. Jeste bio smenjen sa moćne pozicije generalnog direktora Telekoma, ali je prešao u Naftnu industriju Srbije i ubrzo postao predstavnik ove kompanije u upravi Zvezde. A od 2020. i zvanično je postao Vučićev kadar, kada je imenovan za direktora Uprave carina.
I bivši i novi generalni sekretar naglašavaju da je fudbal postao moćna industrija, značajna za bruto domaći proizvod i ekonomiju svake zemlje. Tako da, uprkos svim sistemskim greškama i lošim kadrovima koji unazađuju srpski fudbal, i kod nas se u ovom sportu obrće ogroman novac. A njime upravljaju i troše ga naprednjački kursisti i kontroverzni biznismeni, i sasvim je očekivano da se troši uludo i nenamenski, a i preliva u privatne džepove.
foto: fonet / fss…B. Radujko i D. Džajić
STAVKA U CV – KRIVIČNA OPTUŽBA
Ko je upravljao i još uvek upravlja našim fudbalom možda dobro ilustruje činjenica da su od petorice predsednika FSS od samostalnosti 2006. godine naovamo trojica bila pod ozbiljnim krivičnim optužbama – Terzić je 2008. godine sa funkcije pobegao u izgnanstvo, da bi se po poternici predao srpskim vlastima 2010. i potom sedam meseci proveo u pritvoru, aktuelni predsednik Dragan Džajić uhapšen je početkom 2008. i dva meseca je proveo iza rešetaka, a Kokeza je 2021. bio priveden na informativni razgovor, dok su ga naprednjački mediji razapinjali za pljačku 600 miliona evra i pripremu atentata na Vučića. Terzićevi slučajevi su zastareli, Džajića je abolirao Tomislav Nikolić, a Kokeza je u tišini nestao iz javnosti bez krivičnog gonjenja.
Počev od Kokezinog mandata, naprednjaci su u potpunosti preuzeli FSS i skoro sve klubove i od tada je trenerska struka još više propala, sudijska takođe, igrači su postali jeftina potrošna roba, mlađe reprezentativne selekcije nižu loše rezultate i nisu ni blizu uspeha generacije pre deset i više godina, navijačke grupe dva velika kluba pretvorene su u kriminalne organizacije ili su uvučene u legalne državne poslove (i jedni i drugi su u službi partije na vlasti kada je potrebna gola sila), utakmice Superlige Srbije malo ko gleda uživo, jedan klub dominira i košta koliko svi ostali zajedno, a niže lige opterećuju nameštene utakmice i druge prevare. Sliku je popravljala seniorska reprezentacija predvođena selektorom Stojkovićem tokom 2021. i 2022. godine, ali od neuspeha u Kataru sve se vratilo u osrednju kolotečinu.
Što se UEFA tiče, ona nas opominje zbog brojnih neregularnosti ali istovremeno i podstiče, naviknuta na kontroverzne likove i komične partijske kadrove iz retkih živopisnih evropskih država poput naše, pa prilagodivši se tome ulaže i privlači veliki novac. I država preko svih nivoa vlasti finansira većinu klubova i pomaže saveze, a gradi i stadione i igrališta, ali uprkos stranim i domaćim parama pravih rezultata nema, odnosno dešava nam se mnogo toga lošeg, maločas pobrojanog.
Čovek koji upravlja našim životima, pa i fudbalom, letos je, posle neuspeha na Evropskom prvenstvu, najavio promene u organizaciji, koje su se do sada svele na smenu generalnog sekretara. A da bi se istinski promenila situacija u domaćem fudbalu potrebno je potpuno rekonstruisati Fudbalski savez, od lokala do globala, kao i pročistiti uprave klubove i uspostaviti novi stručni i pravedni sistem, koji ne treba izmišljati već jednostavno prepisati od uspešnih evropskih fudbalskih nacija i primeniti. Ali za takvu akciju potrebno je udaljiti sve kursiste iz saveza i klubova i sve sumnjive likove iz uprava, a kako su oni uglavnom produkt istog tog Vučića, od tog ozbiljnog posla po svemu sudeći neće biti ništa.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Na dan istorijskog protesta 15. marta, tačno u 19:11, nešto je nagnalo ljude u beg u Ulici kralja Milana. Od tada se nižu teorije, a konačnog dokaza nema. “Vreme” je utvrdilo brojne detalje o jezovitom zvuku koji je u sekundi razdvojio građane u prepunoj ulici, kao i onome što se dešavalo pre i posle
Ne može medijska blokada baš sve da blokira. Gnev je rastao, stvar je pukla, a studenti su hrabrošću probudili hrabrost i kod drugih. Naprednjacima se sveti i činjenica da su ukinuli politiku i javnu debatu, ubili opoziciju i vodili isključivo monolog, samopouzdani verovali da će njihova do zore goreti. A pretis-lonac se sve više zagrevao
“Predsednik Republike je govorio da ima mnogo milionera u njegovoj stranci. Onda ne znam šta bi značilo da je ovo pobuna bogatih. Ne mogu studente da tretiram kao tajkune i bogataše, to bi bilo smešno”, kaže Ružić za “Vreme”. “Samosvesni ljudi osećaju šta u društvu nije dobro. A sada situacija stvarno nije fenomenalna ili možda ja samo nemam ružičaste naočare”
Sporadične akcije opozicije sve manje interesuju javnost. Narod kreće u samoorganizovanje u nedostatku vere da sadašnje političke stranke mogu bilo šta suštinski da promene. S druge strane, režim je uzdrman, ali dok tužilac i policija ne krenu da hapse sami zbog korupcije, a ne po nalogu, mora se tražiti političko rešenje za ono što se dešava u Srbiji
Na mestu susreta privida i stvarnosti nalazi se nož u rukama građanke koja je skoknula do prodavnice po konzervu graška, pa onda tu konzervu, onako u mimohodu, hitnula na omraženi lik
Psihički labilna žena u Nišu nije napala slučajnog prolaznika, nego je napala ciljano. A ko je to mesecima crtao metu na čelu Natalije Jovanović i mnogih drugih?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!