

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“




Šta bi se dogodilo sa epidemijom novog gripa ako bismo se potpuno oglušili o savete Radne grupe za praćenje pandemije?
Tokom prethodne nedelje videli smo novi, nešto brži trend širenja virusa tipa (A)H1N1 u Srbiji, što je u naletu medijskih priloga, saopštenja i izveštaja počelo da izaziva priličnu dramu, stvarajući sa jedne strane paničan utisak da se suočavamo sa virusom koji je dosad neviđeni serijski ubica, a sa druge da se stvar samo ekstremno naduvava i da treba da se oglušimo o sve to.
Ako se pak pogledaju i proanaliziraju brojevi koje epidemiolozi svakodnevno objavljuju, vidimo da zaista, kao što kažu, nema razloga za paniku, ali da pretnja nije ni potpuno bezazlena i da u iščekivanju vakcine treba ozbiljno shvatiti i primenjivati higijenske mere koje se građanstvu preporučuju.
Polazeći od ranije procene Radne grupe za praćenje pandemije da bi broj zaraženih u Srbiji mogao dostići dva miliona, donji histogram poredi mogući broj smrtnih ishoda, na osnovu skorašnjih podataka Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“, sa stanjem na početku novembra u Evropi i svetu, ali i sa smrtnošću običnog, sezonskog gripa i najpoznatijom pandemijom gripa u istoriji, onom iz 1918. godine.
Zapravo, ispostavlja se da uopšte nije moguće iole precizno proceniti kolika je smrtnost ove zaraze samo na osnovu svakodnevnih informacija o registrovanom broju zaraženih i broju preminulih. Ako ste to pokušali, bez razloga ste podlegli panici. I to ne samo zbog male statistike, koja je uvek više nego nepouzdan prijatelj.


Prostim deljenjem broja smrtnih slučajeva sa brojem trenutno zaraženih dobija se sasvim neprecizan podatak (prvi stubac na ovom histogramu), pošto je, kako kažu u Radnoj grupi, broj zaista obolelih bar desetostruko veći od broja koji je registrovao Institut za imunologiju i virusologiju Torlak, što u suštini znači da umire mnogo manji procenat obolelih (drugi stubac).
Tako, trenutna smrtnost novog gripa nije 2,8 odsto, već je izvesno manja od 0,3 odsto, iz čega vidimo da grip u Srbiji nije ništa više ubitačan nego u ostatku Evrope ili sveta. Na osnovu podataka World health organization (WHO), novi virus se do sada proširio na 199 zemalja, zarazio oko 482.300 ljudi i ubio više od 6000 obolelih. U Evropi je, po podacima WHO Regional Office for Europe, zarazio oko 78.000 ljudi od čega je usmrtio oko 300. Srbija je sa 258 zaraženih i sedam tragičnih ishoda (vidi tabelu) zapravo i dalje ispod proseka.
Poredeći, čisto radi ilustracije kao na grafiku iznad naslova, u vrhu teksta, smrtnost od novog gripa sa smrtnošću od epidemija drugih virusa, kao što je danas istrebljena variola vera ili virus ebole, vidimo da je grip daleko od najgorih ubica među virusima. Međutim, neće valjati ako se proširi. U najgorem scenariju sa dva miliona zaraženih, novi grip bi čak i da ima smrtnost samo kao sezonski (oko 0,01 odsto) odneo 200 žrtava.
No, šta bi bila najcrnja procena? Sa pomenutom smrtnošću od 0,3 odsto, prost račun pokazuje da bi novi grip mogao usmrtiti i do 5600 ljudi, samo nešto manje nego što ih je stradalo u Srebrenici.
Međutim, kako su nam ukazali matematičari koje smo konsultovali, ova procena se odnosi samo na smrtnost sa početka epidemije, a ona se s vremenom može i menjati. Broj zaraženih će naravno rasti (verovatno eksponencijalno), ali broj preminulih ne mora pratiti istovetan, jednako brz rast.
U to se, pak, mogu uključiti i skokovi smrtnosti pri pojavi rezistencije na antiviralne lekove, ali je najverovatnija mogućnost da će smrtnost, u krajnjem ishodu, biti sve manja. Epidemiološka situacija već se menja sa merama koje se zarad obuzdavanja virusa neprekidno preduzimaju, a menjaće se još.
Za sada bar možemo grubo da procenimo da nam gornji najgori ishod neće biti veći od 5600 (mada će verovatno biti mnogo, mnogo manji). Verovatnoća da će biti toliko stradalih na kraju zavisi pre svega od nas samih, budući da će se taj broj drastično smanjiti sa vakcinacijom, ali i sa poštovanjem higijenskih mera svakog od nas.
Bez obzira na to kako je procenjujemo i šta mislimo o veličini opasnosti, ako samo malo pooštrimo svoje navike, ako redovno peremo ruke i neprekidno čuvamo sebe i druge od virusa, ta opasnost će biti mnogo, mnogo manja.
Proglašenje epidemije gripa u Srbiji moglo bi skupo da košta domaće poslodavce. U Udruženju poslodavaca Srbije (UPS) procenjuju da bi do kraja aprila sledeće godine od novog gripa moglo da oboli između 90.000 i 150.000 zaposlenih.
Prosečan izostanak s posla za muškarce biće osam, a za žene 12 dana, prvenstveno zbog nege bolesne dece.
U slučaju da se proglasi mera zatvaranja obdaništa, mnogi roditelji će morati da uzmu bolovanje i da odsustvuju sa posla, a prema važećim propisima, troškove prvih 30 dana bolovanja radnika plaća – poslodavac.
UPS procenjuje da će na mesečnom nivou poslodavac za deset dana bolovanja isplaćivati 6786 dinara po radniku. Ako se razboli 150.000 zaposlenih i taj broj se pomnoži sa troškom od 6786 dinara po odsutnom radniku, dobija se ukupan trošak od oko 1,1 milijarde dinara.




U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve