
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Šta bi se dogodilo sa epidemijom novog gripa ako bismo se potpuno oglušili o savete Radne grupe za praćenje pandemije?
Tokom prethodne nedelje videli smo novi, nešto brži trend širenja virusa tipa (A)H1N1 u Srbiji, što je u naletu medijskih priloga, saopštenja i izveštaja počelo da izaziva priličnu dramu, stvarajući sa jedne strane paničan utisak da se suočavamo sa virusom koji je dosad neviđeni serijski ubica, a sa druge da se stvar samo ekstremno naduvava i da treba da se oglušimo o sve to.
Ako se pak pogledaju i proanaliziraju brojevi koje epidemiolozi svakodnevno objavljuju, vidimo da zaista, kao što kažu, nema razloga za paniku, ali da pretnja nije ni potpuno bezazlena i da u iščekivanju vakcine treba ozbiljno shvatiti i primenjivati higijenske mere koje se građanstvu preporučuju.
Polazeći od ranije procene Radne grupe za praćenje pandemije da bi broj zaraženih u Srbiji mogao dostići dva miliona, donji histogram poredi mogući broj smrtnih ishoda, na osnovu skorašnjih podataka Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“, sa stanjem na početku novembra u Evropi i svetu, ali i sa smrtnošću običnog, sezonskog gripa i najpoznatijom pandemijom gripa u istoriji, onom iz 1918. godine.
Zapravo, ispostavlja se da uopšte nije moguće iole precizno proceniti kolika je smrtnost ove zaraze samo na osnovu svakodnevnih informacija o registrovanom broju zaraženih i broju preminulih. Ako ste to pokušali, bez razloga ste podlegli panici. I to ne samo zbog male statistike, koja je uvek više nego nepouzdan prijatelj.

Prostim deljenjem broja smrtnih slučajeva sa brojem trenutno zaraženih dobija se sasvim neprecizan podatak (prvi stubac na ovom histogramu), pošto je, kako kažu u Radnoj grupi, broj zaista obolelih bar desetostruko veći od broja koji je registrovao Institut za imunologiju i virusologiju Torlak, što u suštini znači da umire mnogo manji procenat obolelih (drugi stubac).
Tako, trenutna smrtnost novog gripa nije 2,8 odsto, već je izvesno manja od 0,3 odsto, iz čega vidimo da grip u Srbiji nije ništa više ubitačan nego u ostatku Evrope ili sveta. Na osnovu podataka World health organization (WHO), novi virus se do sada proširio na 199 zemalja, zarazio oko 482.300 ljudi i ubio više od 6000 obolelih. U Evropi je, po podacima WHO Regional Office for Europe, zarazio oko 78.000 ljudi od čega je usmrtio oko 300. Srbija je sa 258 zaraženih i sedam tragičnih ishoda (vidi tabelu) zapravo i dalje ispod proseka.
Poredeći, čisto radi ilustracije kao na grafiku iznad naslova, u vrhu teksta, smrtnost od novog gripa sa smrtnošću od epidemija drugih virusa, kao što je danas istrebljena variola vera ili virus ebole, vidimo da je grip daleko od najgorih ubica među virusima. Međutim, neće valjati ako se proširi. U najgorem scenariju sa dva miliona zaraženih, novi grip bi čak i da ima smrtnost samo kao sezonski (oko 0,01 odsto) odneo 200 žrtava.
No, šta bi bila najcrnja procena? Sa pomenutom smrtnošću od 0,3 odsto, prost račun pokazuje da bi novi grip mogao usmrtiti i do 5600 ljudi, samo nešto manje nego što ih je stradalo u Srebrenici.
Međutim, kako su nam ukazali matematičari koje smo konsultovali, ova procena se odnosi samo na smrtnost sa početka epidemije, a ona se s vremenom može i menjati. Broj zaraženih će naravno rasti (verovatno eksponencijalno), ali broj preminulih ne mora pratiti istovetan, jednako brz rast.
U to se, pak, mogu uključiti i skokovi smrtnosti pri pojavi rezistencije na antiviralne lekove, ali je najverovatnija mogućnost da će smrtnost, u krajnjem ishodu, biti sve manja. Epidemiološka situacija već se menja sa merama koje se zarad obuzdavanja virusa neprekidno preduzimaju, a menjaće se još.
Za sada bar možemo grubo da procenimo da nam gornji najgori ishod neće biti veći od 5600 (mada će verovatno biti mnogo, mnogo manji). Verovatnoća da će biti toliko stradalih na kraju zavisi pre svega od nas samih, budući da će se taj broj drastično smanjiti sa vakcinacijom, ali i sa poštovanjem higijenskih mera svakog od nas.
Bez obzira na to kako je procenjujemo i šta mislimo o veličini opasnosti, ako samo malo pooštrimo svoje navike, ako redovno peremo ruke i neprekidno čuvamo sebe i druge od virusa, ta opasnost će biti mnogo, mnogo manja.
Proglašenje epidemije gripa u Srbiji moglo bi skupo da košta domaće poslodavce. U Udruženju poslodavaca Srbije (UPS) procenjuju da bi do kraja aprila sledeće godine od novog gripa moglo da oboli između 90.000 i 150.000 zaposlenih.
Prosečan izostanak s posla za muškarce biće osam, a za žene 12 dana, prvenstveno zbog nege bolesne dece.
U slučaju da se proglasi mera zatvaranja obdaništa, mnogi roditelji će morati da uzmu bolovanje i da odsustvuju sa posla, a prema važećim propisima, troškove prvih 30 dana bolovanja radnika plaća – poslodavac.
UPS procenjuje da će na mesečnom nivou poslodavac za deset dana bolovanja isplaćivati 6786 dinara po radniku. Ako se razboli 150.000 zaposlenih i taj broj se pomnoži sa troškom od 6786 dinara po odsutnom radniku, dobija se ukupan trošak od oko 1,1 milijarde dinara.


Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve