U Srbiji ima oko 3.600 kladionica, što je skoro duplo više od broja osnovnih i srednjih škola. U manjim gradovima su, pored pekara i apoteka, uglavnom jedini objekti. Ali fizičke kladionice danas čak više nisu ni potrebne da bi se razvila zavisnost od kocke jer se sve više mladih kocka onlajn. Šta (ne) donose nova zakonska rešenja
Nedavno je završena javna rasprava o Izmenama i dopunama Zakona o oglašavanju. Zakonodavac je, u ovom slučaju, Ministarstvo unutrašnje i spoljne trgovine, a prijedlog izmjena i dopuna zakona trebalo bi uskoro da se nađe na dnevnom redu skupštinskog zasedanja.
Iako su se među predloženim izmjenama našle i stavke koje se tiču igara na sreću, prilično su ostale u sijenci državnog oglašavanja, kao i raspravi oko duvanskih i alkoholnih oglašivača. Međutim, klađenje je i dalje veliki problem u Srbiji; štaviše, čini se da sve više raste i kao pošast napada onu grupu u društvu koja je najpodložnija – mlade.
Za to vrijeme, Srbija se zajedno sa Bosnom i Hercegovinom bori za prvo mjesto u Evropi po broju kladionica po glavi stanovnika. Izmjene i dopune Zakona o oglašavanju donijele su određena poboljšanja u domenu prevencije, ali i dalje ne obuhvataju cjelokupan problem kockanja.
ŠTA SE MJENJA?
Zakon o igrama na sreću prepoznaje dvije vrste igara na sreću. Klasične predstavljaju igre poput državne lutrije (loto), srećke ili pak sportskih prognoza. Sa druge strane, pod posebne potpadaju igre u igračnicama, na automatima i klađenje. Izmjene i dopune Zakona o oglašavanju predlažu nekoliko novih odredbi vezanih za igre na sreću. Međutim, više se bave posebnim igrama, koje i vode ka neuporedivo većoj zavisnosti od onih klasičnih. Posebne igre na sreću su, uostalom, i tema ovog teksta.
Ako izmjene i dopune ovog zakona budu usvojene, biće zabranjeno oglašavanje posebnih igara na sreću na otvorenim površinama uključujući autobuse i taksi vozila, putem bilborda, plakata, displeja, svetlećih reklama i sličnog. Izuzeci su sportski tereni tokom sportskih događaja kada je sponzor (u bilo kom vidu) priređivač igara na sreću, prostorije u kojima se odvijaju (ali sa ograničenjem da reklama spolja može da se nalazi na 25 odsto površine zida), kao i službena vozila priređivača. Svetleća sredstva za oglašavanje su zabranjena osim na igračnicama. Snaga interesa i moć posebnih priređivača igara na sreću usko su povezani sa prvim izuzetkom. Dva vodeća sportska kluba u Srbiji, Crvena zvezda i Partizan, u svom imenu sadrže i imena glavnih sponzora – kladionica. Njihove reklame ostaće vidljive.
Dalje, izmjene zakona nalažu zabranu reklamiranja posebnih igara na sreću na svim televizijama sem za vrijeme prenosa sportskih događaja (uz određena pravila). Zabrana se odnosi i na internet portale, radio i štampane medije sem u slučajevima kada se isti isključivo bave sportskim sadržajem ili tokom sportskog prenosa. Dodatno, izuzetak su društvene mreže priređivača igara na sreću. U filmovima, serijama, spotovima i predstavama neće se moći reklamirati.
Promovisanje je zabranjeno i javnim ličnostima, prvenstveno zbog autoriteta koji posjeduju. U ovu grupu spadaju i influenseri koji nerijetko reklamiraju kladionice, kao brz način zarade. Međutim, i ovdje postoji izuzetak koji priređivačima omogućava izbjegavanje zabrane. Pod javnim ličnostima se ne računaju sportisti koji igraju u klubovima gdje su priređivači igara na sreću sponzori. Takvih klubova u Srbiji ima na pretek.
Među izmjenama o oglašavanju priređivača igara na sreću našle su se i odredbe koje se tiču reklamiranja i promovisanja bonusa. “Vreme” je ranije pisalo o slučaju jednog patološkog kockara kome na adresu elektronske pošte (dok se nalazi u zatvoru zbog djela proisteklog iz zavisnosti za kockom) neprestano stižu bonusi kako bi se vratio i nastavio da igra. Prema izmjenama, bonusi će nastaviti da se promovišu elektronskim porukama igračima koji imaju aktivne naloge ako su se sa tim ranije saglasili (uglavnom svi); priređivači će takođe moći da ih reklamiraju na svojim internet stranicama, društvenim mrežama, na portalima koji su namjenjeni sportskom sadržaju, kao i stranicama sportskih klubova i udruženja koje sponzorišu priređivači.
Ono što članovi radne grupe koja je radila na izradi izmjena i dopuna Zakona o oglašavanju sa kojima je “Vreme” razgovaralo vide kao posebno sporno jeste dodavanje člana 56a. Prema članu 56a, pod oglašavanjem se ne smatra sprovođenje društveno odgovornih akcija priređivača na sreću, kao ni izvještavanje o njima putem medija ili drugih kanala.
Profesorka na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i članica radne grupe koja je učestvovala u radu na izmjenama i dopunama Zakona o oglašavanju Galjina Ognjanov kaže za “Vreme” da je ovaj posljednji član klasičan green washing, odnosno “pranje brendova” kroz navodnu društvenu odgovornost, te da im je na taj način zakonodavac omogućio da “više budu prisutni u javnosti”.
Smatra da su igre na sreću uređenije nego što su bile, pogotovo ove posebne, za koje su, kako kaže, uvedene “snažnije restrikcije”. Ipak, sagovornica dodaje da se najveća rasprava u radnoj grupi vodila oko reklamiranja alkoholnih i duvanskih proizvoda, za čije oglašavanje su ograničenja relaksirana, a ne kladionica, odnosno igara na sreću.
BOLEST, A NE BEZOBRAZLUK
Pomenute izmjene i dopune Zakon o oglašavanju imaju uticaja na prevenciju, ali ne riješavaju problem postojećih kockara. Sa ovim stavom slaže se i direktorka SOS centra za lečenje i odvikavanje od kockanja Jelena Manojlović. Za “Vreme” kaže da predložene izmjene mogu “samo da imaju efekat na smanjenje broja novih kockara”, ali da ne utiču na one trenutne, koje “ne interesuje ko je na bilbordu” reklame za kladionicu.
Na pitanje koliko u Srbiji ima patoloških kockara, Jelena Manojlović kaže da ne postoje precizni podaci. Dodaje da Institut za javno zdravlje “Batut” raspolaže brojem onih koji se liječe u toj ustanovi, ali da to ne obuhvata kockare koji su se obratili privatnim savjetovalištima, kao ni one neliječene. Dodaje da u Srbiji ima oko 3.600 kladionica, što je skoro duplo više od broja osnovnih i srednjih škola.
Međutim, fizičke kladionice danas nisu potrebne da bi se razvila zavisnost od kocke. Patoloških kockara koji sve rade onlajn sve je više. Dovoljan je samo pametni telefon. Bonusi i spinovi dolaze sami, pogotovo uoči većih sportskih događaja poput svjetskih ili evropskih prvenstava. Direktorka SOS centra dodaje da je u kladionicama “stara garda”, dok su mladi sve više onlajn. Kako kaže, 90 odsto njenih klijenata se kocka isključivo putem interneta. Adrenalin danas ne razlikuje rulet uživo od onog virtuelnog.
Veliki problem u privlačenju mlađe publike, smatra sagovornica, predstavljaju influenseri, koji su do sada mogli nesmetano da reklamiraju kockanje. Jedan od njih bio je i poznati jutjuber Baka Prase. Pored klasičnog reklamiranja poznatih influensera, postoji i veliki broj manje poznatih koji promovišu takozvane dojave, tipove ili navodne “formule” za klađenje. Oni obećavaju brzu i laku zaradu na bazi vjerovatnoće, koja se uglavnom ne završi dobro za one koji koriste njihove usluge. Ovakav razvoj događaja još je jedan vid da se mlađa populacija navuče na kocku, na početku ni ne sumnjajući u kom pravcu će je to odvesti.
Na pitanje kako funkcioniše liječenje patoloških kockara, Jelena Manojlović odgovara da se uglavnom koriste poligrafska testiranja kako bi se saznalo pravo stanje jer se, kako kaže, kocka zasniva na “izgovorima”. Dodaje da su glavni “dosada i dugovi”. Objašnjava da se liječenje zasniva na tome da se uklone izgovori, da se pokaže da ih svi imaju, te da oni ne mogu da budu okidač. Kaže kako je podrška porodice neophodna, ali da je i svako liječenje individualno. Sa druge strane, sagovornica pojašnjava da porodice često prave greške na početku kada vraćaju dugove, jer se kocka i dalje posmatra kao “bezobrazluk”, a ne kao “bolest”.
EPILOG
Kladionice i kockarnice nalaze se na svakom ćošku širom Srbije. Ovo je još vidljivije u manjim gradovima, gdje su pored pekara i apoteka, uglavnom jedini objekti. Zakon o igrama na sreću iz 2020. godine uveo je određene restrikcije, pa je tako posebnim priređivačima igara na sreću zabranjeno da otvaraju objekte u krugu od 200 metara od školskih ustanova. Međutim, ako se uzme u obzir činjenica da se mladi sve više klade onlajn, ova restrikcija ih svakako neće sprečiti.
Izmjene i dopune Zakona o oglašavanju korak su u pravcu smanjenja vidljivosti posebnih priređivača igara na sreću. Bilo bi nezahvalno govoriti da su izmjene isključivo kozmetičke prirode, ali one svakako neće sprečiti pojavljivanje novih mladih kockara, a pogotovo ne mogu značajnije uticati na smanjenje broja postojećih.
Priređivači posebnih igara na sreću izborili su se kroz niz izuzetaka da budu sasvim dovoljno prisutni u javnosti i na taj način još jednom pokazali da su jači od države.
Kako su studenti prozreli i prezreli naprednjački režim? Zašto umesto naivnosti pokazuju zrelost? Šta Vučić nikada neće moći da razume? Kolika je visina njegove autoritarne temperature? I zbog čega sve više liči na svoj lik sa Koraksovih i Petričićevih karikatura
Kako se osećaju i šta danas misle roditelji i braća i sestre mladića pobijenih 14. decembra 1998. godine u Peći? Zbog čega je Aleksandr Vučić 2013. izjavio da ima saznanja da ovaj zločin nisu izvršile osobe albanske, već srpske nacionalnosti? Zašto nikad nije htio da primi porodice žrtava i, uprkos više puta ponovljenim obećanjima, podeli s njima informacije za koje je tvrdio da ih poseduje? I dokle je stigla istraga o ovom zločinu
Srednje ocene (pa i ocene uopšte) više skoro ništa ne znače jer SNS armija ocenjuje slično kao što i glasa. Dakle, “Aci pet, njima svima jedan (ili nula, ako može, obavezno nula)”. A naročito onima koji se u nekom trenutku izdvajaju kao akutno ili potencijalno opasni po režim. Što znači da se lavina negativnih ocena dobijena od strane režimskih glasača može tretirati maltene i kao svojevrsni opozicioni orden. Hoću reći da je u ocenjivanju sve manje nijansi, a upravo su nijanse ovde nekad bile važne
Tragedija od 1. novembra na stanici u Novom Sadu ogolila je čitav sistem i pokazala pravu sliku ovog režima. Nova pobuna bila je neminovna. Protesti zbog državnog nemara i propusta sistema započeti u maju 2023. godine ponovili su se i u jesen. Ovog puta režim nije mogao da kaže – nije do nas. Krv prolivenu ispred Železničke stanice u Novom Sadu ne može da opere
Učimo studente da je teži put – put znanja i poštenja – jedini ispravan. A onda oni vide bezbrojne afere u visokom školstvu i kako se lako prečicom dolazi do diploma i posla. Jasno im je šta se dešava i to je jedan deo ovog fenomena, gde nam poručuju da više ne žele da uče
Kako su naša deca koju su naprednjaci stavljali u svoje izborne slogane proglašena za najveći subverzivni element u državi? I zbog čega je, posle istupa šefa države u Briselu, mnogim građanima došlo da kleknu poput onog novosadskog direktora
Predsednik se uvišestručuje po televizijama proglašavajući iznošenje političkih zahteva nasiljem, a nasilje koje vrše on i njegovi politikom. U čemu je razlika?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
“Imaćemo povlašćene okrivljene. To će biti oni koje tužilac odluči prve da sasluša. Prvi okrivljeni će se saslušavati bez prisustva ostalih okrivljenih i njihovih branilaca. Kod drugog okrivljenog po redu saslušavanja, tokom davanja iskaza, moći će da prisustvuje samo prvi koji je saslušan sa svojim advokatom. Dakle, kada poslednji dođe na davanje iskaza kod tužioca, svi već saslušani sa svojim braniocima moći će da prate njegovo izlaganje i postavljaju mu pitanja, a on nije imao prava da ta pitanja postavlja njima. Kako će tužilac određivati i po kojim kriterijumima kog okrivljenog će prvog da sasluša, a koga kao drugog ili trećeg ili poslednjeg, nije propisano”
