Čak i ako bismo ono što se u Zaječaru i Kosjeriću zbilo u nedelju nazvali pobedom režima i porazom opozicije, odnosno studentsko-građanskog pokreta – neophodno bi bilo tim terminima, radi istinitosti i autentičnosti, dodati atribute. Pre svega, u pitanju je katastrofalna pobeda SNS-a, koja označava da “vučićevci” polako ali sigurno odlaze u ropotarnicu istorije i da uveliko trče počasni krug u kojem nikakve počasti nema, niti će je biti. Koje su još poruke ovih izbora? I šta iz njih možemo da naučimo
Rezultati potvrđuju ono što pojedina istraživanja javnog mnjenja – čak i ako nisu odveć obuhvatna i reprezentativna – pokazuju: rejting, odnosno izborni zahvat naprednjaka u slobodnom je padu čak i u manjim sredinama, u kojima vladaju medijske pustinje i u kojima su građani mnogo više ucenjeni i zastrašeni nego u većim centrima. Po facama predsednika i naprednjačkih čauša u izbornoj noći vidi se da je i njima jasno da je u pitanju ireverzibilan proces koji je nemoguće zaustaviti. Stvari se mogu popraviti otprilike onoliko koliko je moguće u prvobitno stanje vratiti baštensku plastičnu stolicu rasturenu na sto delova, pod teretom bahatosti i kleptomanije. Ili, kako bi kazao Zoran Đinđić, od akvarijuma je moguće napraviti riblju čorbu, ali ne možete skuvanu ribu oživeti i od nje napraviti akvarijum.
Foto: Vreme / Tijana StanićIzborna noć u Kosjeriću, 8. jun 2025.
S obzirom na to da je režim sve izbore u Srbiji, pa čak i one za mesne zajednice, na kojima stranke ne smeju učestvovati, pretvorio u glasanje za i protiv Vučića, sasvim je relevantno ovogodišnje lokalne izbore u Zaječaru i Kosjeriću uporediti sa rezultatima parlamentarnih izbora s kraja 2023. godine. Vučić i njegovi abonenti su tada osvojili bezmalo 70 odsto glasova u Kosjeriću i više od 60 odsto u Zaječaru. Dakle, za manje od godinu i po dana, oni su pali za dvadesetak, odnosno petnaestak procentnih poena. Treba reći da je u Kosjeriću i na republičkim izborima izlaznost bila relativno velika – glasalo je nešto više od 68 odsto građana. Na prethodnim lokalnim izborima u Kosjeriću, 2021. godine – koje je veći deo opozicije bojkotovao, ali ipak je bilo antirežimskih lista – stranke vlasti zaprimile su 22 od 27 odbornika, uz izlaznost od 73 odsto.
A CENA GLASA – NIKAD VEĆA
Ovogodišnji rezultati za naprednjake kudikamo su katastrofalniji ako se uzme u obzir veoma vidljiva činjenica da su u njih uložili sve što se uložiti može, iz budžeta ili budžetskih rezervi, koji se nalaze u njihovim stranačko-privatnim sefovima. Za sve su ovi izbori imali snažan simbolički značaj, jer se na njima podvlačila crta ispod efekata višemesečnih studentsko-građanskih protesta širom Srbije. Stoga je i cena glasova koju su naprednjaci plaćali značajno porasla: osim što su “sigurnjaci” isplaćivani većim brojem crvenih nego ranijih godina, u podobna domaćinstva ove dve lokalne samouprave slivala se i razna tehnička roba. Neki su dobijali frižidere, neki šporete, neki mikrotalasne pećnice, a veće i uticajnije porodice navodno čak i traktore. Putevi su asfaltirani u tri smene: prema rečima Nemanje Nenadića iz Transparentnosti, čak dve trećine svih radova Putevi Srbije izvodili su baš u ovim predizbornim opštinama.
Naravno, sve to je kombinovano sa uobičajenim i značajno podebljanim naprednjačkim izbornim folklorom, odnosno neregularnostima i prevarama svih vrsta – od ucenjivanja birača zaposlenih u javnom sektoru i njihovih porodica, bugarskih vozova, do zastrašivanja građana, u čemu su učestvovali združeni odredi policije i glavatih kriminalnih grupacija. Tu je naravno i funkcionerska kampanja, svaka režimska šuša bila je u Zaječaru i Kosjeriću u izbornom periodu. I jezivo medijsko nasilje, koje je imalo za cilj da izbore prikaže kao borbu za opstanak Srbije, u kojoj su studenti i građani, odnosno oponenti – neprijatelji društva, ustaše, kriminalci, nasilnici, delovi vatikansko-kominternovske zavere, masovne ubice i šta sve ne.
Upravo na simboličnom nivou ovo je, elem, za režim veliki poraz. Jer njima je bio potreban komotan trijumf, to je jedino što ih je vadilo u ovom trenutku. A to se nije desilo. Jako je vlast zabrinuta za poruke koje ovi rezultati šalju njenom interesnom krugu. Poznato je, veliki broj ljudi oko njih mesecima već traga za raznim odstupnicama, a sada će se taj proces ojačati i ubrzati. Mnogi, ali baš mnogi nisu raspoloženi da potonu zajedno sa naprednjacima, sada kada je režim dodatno ranjen, a voda uleće u brod kroz bezbrojne pukotine.
foto: nebojša jovanović / fonetČUVARI MUTNIH TIPOVA: Kordon ispred “Akvalajnsa”
PORUKE SU JASNE
Čak i ključni koalicioni partner SPS moraće dobro da razmisli šta mu je činiti ako neće da nestane sa političke scene, ako neće svukud da ostane ispod cenzusa kao u Zaječaru ili se zauvek istopi u SNS. Velike turbulencije u ovoj stranci, koje već odavno postoje, samo će se povećati. A veliki problem će imati i prorežimske stranke nacionalnih manjina: kako objasniti svom glasačkom telu da treba da budu saradnici potpuno pomahnitalog predsednika i njegove stranke, koji su u potpunosti obnovili ultranacionalistički, ksenofobni i totalitarni narativ iz devedesetih. Nedavni izbori u slovačkoj nacionalnoj zajednici, u kojima su režimski predstavnici potučeni do kolena – jasno pokazuju u kom pravcu se stvari kreću. Da ne govorimo o onima koji su zaradili grdne pare i koji razmišljaju kako to bogatstvo zaštititi. Vučić je svedočio, sedeo je u loži i gledao kako su se onomad tajkuni koje je Milošević stvorio – okrenuli protiv svog gospodara.
Još jedna stvar je tu bitna. Međunarodni činioci, kojima Vučić odavno ide na ganglije – jer im je postao i izvesna politička smetnja uprkos tome što im Srbiju nudi kao polutku u mesari – već više od decenije govore kako ne vide ozbiljnu alternativu hibridnom režimu sa kojom se može razgovarati. Evo, sada je imaju, ovi mali izbori su to pokazali. Doduše, još nije jasno sa kim tačno iz te alternative razgovarati, ali i to će se vremenom iskristalisati.
Da je u pitanju katastrofalna pobeda režima, slikovito govori i “dirljiva” scena sa predsedničke terase. Bolje od nas, Vučić zna kakvi bi tek po njega loši rezultati u Zaječaru i Kosjeriću bili da nije bilo izbornih “nepravilnosti” i da u njih nije uložio sve dostupne državne resurse. Zna, takođe, kakvi mogu biti rezultati parlamentarnih izbora koje će biti neuporedivo lakše “menadžerisati” nego ove lokalne. Sve sa trešnjama i jagodama u grlu, on sa terase poziva na dijalog “one koji različito misle”. U pitanju je, je li, tzv. široka javna debata koju je on ukinuo, ubio ko zeca, odavno već.
Izgleda da je predsednik odlučio da nam oprosti što nas je tukao, gazio, uništavao nam živote i karijere, pljačkao nas i raspamećivao svih ovih godina. Zakasnio je, međutim, desetak godina minimum. Pametni vladari čuvaju institucije, opoziciju i javnu debatu, ne uništavaju ih hidrogenskim bombama jer one mogu na neki način sačuvati njih kada za to dođe vreme.
On bi hteo, ali je zakasnio i da bude novi Lukašenko. Hteo je i jare i pare.
foto: nebojša jovanović / fonetI POLICIJA I GRAĐANI NA ULICAMA: Zaječar, dan posle izbora
PORAZ KOJI MNOGO OBEĆAVA
Koliko je pobeda u Zaječaru i Kosjeriću bila za režim katastrofalna, toliko je poraz studentsko-građansko-opozicionog bloka – obećavajući. Paradoksalno, ali on pokazuje da je režim moguće pobediti uprkos neregularnostima, uprkos neravnopravnoj borbi. Fudbalski rečeno, igrali su bosi protiv tima u opremi vrednoj desetine miliona evra. Bogatuni su na svojoj strani imali sudije, tukli su oponente kopačkama u cevanicu, mediji su ih gađali kamenjem, a ovi su izvukli nerešeno. Nije malo, nikako!
Dobro, svakako bi pobeda na ovim izborima imala jači domet, bila je potrebna građanima, videlo se to po velikom slavlju na ulicama. Možda je opoziciji trebalo proglašenje pobede u izbornoj noći, a možda i nije. Ima i boljih načina komunikacije sa građanima, pogotovo kada možeš da budeš ponosan na rezultat uprkos porazu. To naravno ne znači da ne treba insistirati na neregularnostima, sprečavati ih, tražiti ponavljanje izbora tamo gde je to moguće i smisleno. Na kraju, svi Vučićevi izbori su neregularni i pre nego što se raspišu. “Crta”, koja je u izbornoj noći izašla sa rezultatima i doživela “toplog zeca” na društvenim mrežama – jer je prekinula slavlje – izašla je sa detaljnom analizom izbornog procesa, koja je zastrašujuća. Valjda u žestokoj konkurenciji Vučićevih izbora ovo predstavlja najveći domet režimskog besramlja.
Dakle, nema prostora za razočaranje, naprotiv. Ovo se mora iskomunicirati kao pobeda, ona to zaista i jeste. Ali naravno da nema prostora ni za trijumfalizam. Valja ovaj teret od nekoliko tona zbaciti sa pleća. Hana Arent je često ponavljala: ovo se nije smelo desiti (mislila je na Holokaust). Vučić se Srbiji nije smeo desiti, i svako bi trebalo da se preispita koliko je u tome saučestvovao, ili koliko je svojim činjenjem i nečinjenjem pomogao betoniranju njegove moći. Ali sada smo tu gde jesmo i treba učiniti sve da se “ovo” zaustavi i da nam se nikada više ne desi. A u kakvom smo čabru videće se tek kada zaista i dođe do promene vlasti, te se napravi proračun političke, društvene i ekonomske realnosti.
Kako za “Vreme” kaže Miloš Bošković, niški politički aktivista: “Ovi izbori su jasan indikator da borba studenata i građana protiv režima daje rezultate, ali istovremeno i da će potrajati. Režim će upotrebiti apsolutno sve kako bi zadržao vlast. Za njih nema povlačenja, guraće do kraja, nesputano. Moraćemo da budemo spremni na to. Vidi se i smer, na pravom smo putu, i svetlo na kraju tunela. Pobeda je izvesna, ali biće potrebno truda i vremena.”
A SAD, POLAKO, STATI NA LOPTU!
A smer o kojem je reč jeste – objedinjavanje svih snaga, od studenata, aktivista, kulturnih poslenika, javnih ličnosti, do opozicije. Na čelu, naravno i neupitno, treba da budu studenti. Potrebna je dakako kontrola izbornog procesa, koliko god je moguće, bar u onoj meri u kojoj je to viđeno u Kosjeriću i Zaječaru. Svim legitimnim snagama sprečiti deo krađe, ukazivati na nju. Potom, ohrabrivati građane, slati im pozitivne poruke, a ne isključivo negativne.
Neki vole reći da se ovo u Srbiji pretvorilo u svojevrsnu manihejsku bitku, borbu između dobra i zla. Kako bilo, ovde su se građani zaista podelili na one koji zaprimaju benefite od režima, plus one koji su raspamećeni i zastrašeni – i, s druge strane, one koji imaju nadu. Nada je najveći neprijatelj Vučićevog režima, a pritom svakako ne mislimo na istoimenu političku koaliciju, već na mlade ljude koji su vratili ovom društvu nadu da je moguće postojati civilizovano i normalno.
Politika je i zanat. Možda najkompleksniji, svakako najstariji. Potrebni su oni koji imaju ozbiljna znanja i iskustva, treba praviti dugoročne strategije i planove aktivnosti. Studenti su se, kako rekosmo, izborili da budu na čelu pokreta, ali glupo bi bilo da pomisle da su najpametniji na svetu. Potrebno je intenzivirati i širiti već dosta dobar kontakt sa građanima, te pametno širiti front. A pucaće režim i sdesna i sleva na njih, kao što je i do sada pucao na svoje oponente. Tu smo, na kraju puta, ne smeju se dozvoliti bespotrebna proklizavanja.
Ukoliko budu raspisani parlamentarni izbori, svakako bi trebalo razmisliti o jednoj izbornoj listi, predvođenoj studentima, kao u slučaju Kosjerića. Sinergetski efekat je važan, upozoravaju mnogi. Ali i ovo je područje nauke i istraživanja, pa treba odustati od unapred donesenih dogmatskih odluka: možda se ispostavi, kako tvrde drugi, i da dve liste mogu ostvariti bolji rezultat.
TREND KAŽE – NAPREDNJACIMA LOŠE IDE
Politikolog Milorad Đurić u razgovoru za “Vreme” takođe tvrdi da je naprednjačka pobeda “Pirova”, a da studentsko-građanski blok nema niti jedan razlog da bude nezadovoljan.
“Retke su ovakve situacije, u kojima tzv. pobednici nemaju nijedan razlog za slavlje i u kojima ‘gubitnici’ nemaju nijedan razlog da budu nezadovoljni. Dakle, moglo bi se zaista reći da se radi o pobedi ‘poraženih’ i porazu ‘pobednika’. Paradoks ove situacije samo je prividan, jer je u politici mnogo važniji trend od trenutnog stanja stvari. U tom smislu, izborni rezultati Srpske napredne stranke u Kosjeriću i Zaječaru otkrivaju za njih vrlo neprijatnu činjenicu koja pokazuje da vladajuća stranka upotrebljava sve više ‘resursa’, a postiže sve lošije rezultate”, kaže Đurić.
On upozorava da je upadljivo odsustvo bilo kakvog optimizma u izbornom štabu Srpske napredne stranke upravo posledica činjenice da je stranka prepoznala nezaustavljiv i nesumnjivo opadajući trend. S druge strane, studentsko-građansko-opozicioni konglomerat bez “resursa” kojima raspolaže režim postiže sve bolje rezultate.
“To je bilo očigledno u organizovanju masovnih protesta proteklih meseci, a sada je taj potencijal testiran i u okolnostima lokalnih izbora. Ishod tog testiranja je još značajniji kada se ima u vidu da se radilo o izolovanim izborima, što je vladajućem režimu omogućilo da u predizbornoj kampanji koncentriše sva zamisliva (kao i nezamisliva) sredstva kako bi pobedio na ovim izborima”, kaže Đurić.
On kaže da ove izbore treba sagledavati u što širem kontekstu i izvući zaključke.
“Prvo, duh oslobađanja od dugogodišnje političke hipnoze, duh koji mesecima pronose studenti, nesumnjivo je zahvatio i manja mesta, ne samo urbane centre. To je veoma važna činjenica i u skladu s tim trebalo bi intenzivirati studentske posete u što je moguće većem broju, pre svega, seoskih sredina. Blokade fakulteta i saobraćajnica u ovom trenutku postaju sekundarne. Efekat ‘raščinjavanja’ koji proizvode studenti fenomen je na koji vladajući režim nema adekvatan odgovor. A ne može ga ni imati, jer se radi o potpuno drugačijoj političkoj, ali i svakoj drugoj kulturi, kulturi kojom je povučena jasna linija razlikovanja (čak i vizuelnog) u odnosu na pristalice režima. Drugo, postoji imperativ jedne liste. U slučaju Kosjerića to je više nego očigledno. Argumentacija kako više lista omogućava više članova u biračkom odboru manje je ubedljiva u odnosu na sinergijski efekat koji proizvodi jedna, ujedinjena lista. I treće, opozicione stranke bi trebalo pažljivo da procene obim i oblik uključivanja u ove procese. Umesto insistiranja na minulom opozicionom radu mnogo je važniji pragmatičan pristup i procena efekata koji se postižu u biračkom telu. A u skladu s tim, prednost bi jednostavno trebalo dati onima koji su u tome – uspešniji”, zaključuje Đurić.
POTREBAN ŠIROK I KOORDINISAN FRONT
Đorđe Pavićević, profesor na Fakultetu političkih nauka i narodni poslanik Zeleno-levog fronta, kaže da bi u nekim normalnijim i srećnijim političkim okolnostima rezultati opozicionih lista na izborima u Kosjeriću i Zaječaru bili veliki uspeh.
“Srbija, definitivno, nije takvo političko društvo. Izbori u Srbiji nisu samo izbori za privremene i zamenjive predstavnike u institucijama nego su i borba za političko društvo u kome važne stvari u životu građana, uključujući rezultate izbora, ne zavise isključivo od koruptivnih i kriminalnih mreža, nasilja, ucena, podmićivanja, prevara, podvala ili manipulacija. Bez obzira na to, ma kakvi rezultati bili na kraju ovog procesa, ovi rezultati jesu nekakav uspeh”, kaže Pavićević u razgovoru za “Vreme”.
Po njemu, izbori pokazuju da u Srbiji postoje dve gotovo izjednačene političke snage koje se, pod nejednakim uslovima, nadmeću za izbornu većinu.
“Ne radi se samo o tome da li građani misle da je vlast loša nego o mogućnosti da se takva uverenja pretvore u glasove uprkos preprekama i ograničenjima u pogledu resursa, medijske slike i zloupotreba poluga vlasti”, kaže on.
Osim toga, smatra Pavićević, ovi izbori su još jednom pokazali koliko je teško na izborima smeniti autokratsku vlast, odnosno da je za to potreban širok i koordinisan front koji bi imao akciono jedinstvo na terenu, sa jasnim ciljem i bez bespotrebnog rasipanja resursa. To ne znači jedinstvo svih opozicionih aktera nego najbolju strategiju i sinergiju.
“Konačno, po ko zna koji put smo se uverili da je ovu vlast teško pobediti samo pod udarom uličnih pritisaka i ura-politike koja čeka svoj momentum. Oni su neophodni, ali za pobedu na izborima potrebno je razvijati organizacionu strukturu koja je sposobna da deluje na terenu i rešava problem. Ona neće spontano nastati ili pasti s neba, stoga se ne može, za svaki izborni ciklus, stvarati iznova. To je put u još jedan izborni neuspeh”, smatra on.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta studenti u plenumu misle – koji je najveći problem Srbije, šta ih najviše motiviše da istraju u protestu, koji je njihov stav prema političkim strankama, da li su za ulazak u EU ili ne, koliko je snažan njihov osećaj nacionalnog identiteta, da li su više konzervativni ili liberalni, kako se informišu, šta sve to može da nam kaže o budućnosti ovog društva i države… Ovo su samo neka od pitanja na koja odgovara najnovije istraživanje profesora Fakulteta političkih nauka Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića
Šta su razlozi dugovečnosti protesta protiv Vučićevog režima? Na ovo pitanje odgovaraju sagovornici “Vremena” iz različlitih perspektiva, ali se jedan motiv provlači kod svih: uznapredovala nepravda i nepodnošljiva laž
Odbijanjem da raspiše prevremene izbore režim šalje implicitnu poruku svima koji su deo klijentističkog sistema: ako se izbori uporno izbegavaju, to je kao da su već raspisani – i izgubljeni. Što duže ta poruka ostaje neizrečena, ali prisutna, to će klijentistički sistem postajati sve slabiji
Intervju: Dušan Vučićević, vanredni profesor FPN-a
"Broj birača koji tvrde da su nekada verovali Aleksandru Vučiću, a da su sada prestali – sve je veći. Od nekih sedam odsto na ukupnom uzorku u februaru on takođe ima trend povećanja u prethodnim mesecima i sada iznosi već dvanaest odsto"
Egzit je počeo kao glas pobune, a izgleda da se njime i završava. Festival koji je rođen iz studentskih protesta 2000. godine, ove godine će simbolično zatvoriti svoje kapije zauvek – upravo zbog podrške studentima
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
U nedelju 8. juna, u Kosjeriću su se sukobile studentska i naprednjačka lista. Odatle sam izveštavala tokom čitavog izbornog dana. Nekoliko minuta posle ponoći nepoznati ljudi, najverovatnije bliski Srpskoj naprednoj stranci, izbušili su gume na mom automobilu i oštetili mi retrovizore. Zato ovo neće biti klasična reportaža
U trećem obraćanju javnosti Predsednik je seo na terasu, što najviše voli, jer je iznad naroda, a na terasi, kao da je osvojio zlatnu medalju na Olimpijadi
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!