
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Ambasador SRJ u Vašingtonu

Biografija: Rođen je oktobra 1953. u Istanbulu, u osnovnu školu je pošao na Kipru, a Američku gimnaziju završio u Solunu, gde mu je otac Marko bio generalni konzul. Vujačići su poreklom iz Grahova u Crnoj Gori. Novoimenovani ambasador se izjašnjava kao Srbin. Oženjen je. Supruga Jelica je profesor ekonomije na beogradskom Saobraćajnom fakultetu.
Karijera: Diplomirao je 1975. na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, gde je magistrirao (1979) i doktorirao (1989). Počeo je kao asistent za predmet savremeni privredni sistemi. Predavao je ovaj predmet na fakultetima širom Srbije (Beograd, Kragujevac, Niš, Novi Sad, Užice, Šabac). Bio je Fulbrajtov stipendista na univerzitetu Mičigen u En Arboru, usavršavao se i na Londonskoj školi ekonomije, na Aspenovom institutu, Harvardu…
Politika: Član je Demokratske stranke od 3. februara 1990. Od 2001. član je Predsedništva DS-a. Od 1992.-1996. šef je poslaničke grupe u saveznoj skupštini. U stranci je bio na mnogim funkcijama, od Gradskog odbora i predsednika Odbora DS-a Stari grad do predsednika Ekonomskog, Spoljnopolitičkog i Političkog saveta DS-a… U stranku je učlanio i Miroljuba Labusa.
Najveći uspeh: „Moj najodgovorniji posao bio je na funkciji šefa poslaničke grupe u saveznom parlamentu. To je bio ozbiljan posao. Televizija je prenosila rad Skupštine: mogli smo da utičemo na javno mnjenje.“ Smatra da je značajan uspeh bio i odlazak u Ženevu delegacije u kojoj su bili Vuk Drašković, Vojin Dimitrijević i on (ispred DS-a). Delegacija je uspela da posle velike izborne krađe 1996. u Srbiju u specijalnu misiju dođe Felipe Gonzales. Onda je Milošević doneo famozni Lex specialis.
Po čemu je zapamćen: Njegove poruke Miloševićevom režimu bile su kratke i svima jasne: „Milošević mora da ode! Ne znaju da rade i upropaštavaju narod.“
Kako ocenjuje učinak Vlade: „Puno je urađeno na makroekonomskom planu, sad predstoji težak posao restrtukturiranja, smanjenja deficita i to je teži deo posla. Pitanje je kako će to dalje da ide u ovoj političkoj situaciji.“
Šta kaže na tvrdnje o „rasprodaji Srbije„: „Ako postoje neki dokazi, treba ih javno izneti. Kod nas generalno postoji sindrom: bilo ko da radi nešto, odmah mu se pripisuje lična korist, neki lični interes. Kod nas ne postoji pozitivan odnos prema aktivizmu. To je ono što nije dobro u našem mentalitetu. Mislim da je to loše za našu zemlju.“
Kako vidi DSS: „Od početka razlaza ostao sam u najboljim odnosima sa Koštuničinom strankom. Uvek sam im pomagao. Uvek sam smatrao da su oni naši realni strateški partneri.“
Gde je grešio DOS: „Osnovna greška rukovodstva DOS-a bila je što su na startu stvorena nerealna očekivanja, nije izrečena prava istina o dubini deficita. Trebalo je odmah reći: rupa je mnogo dublja, a merdevine su mnogo kraće! Tek kada smo osvojili vlast, videli smo koliko je zemlja opljačkana i uništena. Trebalo je jasno reći da će biti teško i da sad, kad smo dobili demokratiju, ne može više po starom, da mi budemo umiljato jagnje između dva bloka i da će neko da nam daje pare. To se neće desiti.“
Šta ga čeka: „Moj prvi i najteži posao biće da stvorim drugu predstavu o nama u američkom Senatu i Kongresu. Imidž naše zemlje ozbiljno je oštetio stari režim, ali ni posle promena nije mnogo urađeno da se on popravi. Predstoji dublja rasprava u Kongresu i Senatu, predstavljanje naših zahteva za normalizaciju daljih odnosa…“
Vrline: Među ljudima u politici ima zavidan imidž: ne voli da se gura u prvi plan, pouzdan je, vredan, smiren. Sam kaže da je hladnokrvan pod vatrom.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve