
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Predsednik na televizor pokazo šta je to dijalog, Studenti svaki dan krše Ustav i zakon, vrše teror, i to je pokušaj njegovog svrgavanja. Onda je za mandatara izvuko svog eksperta, koji je mogo biti Đura Čvorović, ovaj se zove Đuro i bolji je od njihovih 10 puta

Treba li reći, Predsednik Srbije nastavlja da se ponaša u skladu sa ovlašćenjima. Još jednom, ovaj put iz Sofije, obratio se javnosti i još jednom pokazao da je predsednik Ćacilenda, a ne svih građana. Obuko majicu sa natpisom “I ja sam Ćaci” zato što im se divi, i čestito praznik svim studentima.
Pošto je pitanje “šta da se radi”, da se podsetimo Černiševskog, koji je napisao: Ne smetajte deci da postanu pametni i pošteni ljudi! Dakle, Predsednik nastavlja da jedno priča a drugo radi, ali sve više radi ono što priča. Iako ga u inozemstvu, Bela kuća, stavljaju na hoklicu, uspeo je da završi priču o Kosovu, Trampovoj familiji je obećan hotel na mestu Generalštaba, Makronu se milijardama evra plaćaju “rafali”, Kinezi dobili Bor i sve infrastrukturne poslove, Nemcima obećan litijum, žena Tamara uz ples pomaže Keniji, kralju Esvatinija uručene pilule za lilule…
I na domaćem terenu kamioni i avioni, borba protiv korupcije napreduje, uhapšen predsednik Lovačkog društva “Golub” iz Velikog Gradišta, uhapšen i neki SNS predsednik opštine jerbo je sam sebi dodeljivo sredstava iz Fonda za socijalnu pomoć.
Ideje samo pršte, sve što urade studenti, to se replicira, pod prozorima predsednika osnovan je Ćacilend, na ulici je sve više štandova Srpske napredne stranke kojima je jedini cilj da isprovociraju sukobe, ako na to ne nasednu građani, “nasešće” plaćeni huligani; sa Kosova su peške, na miting Pokreta za narod i državu, koji će trajati tri dana u jednom danu, krenuli Srbi koji će autobusima, uz pešačke puš pauze za TV snimanje, do Beograda putovati tri dana…
Kad su studenti krenuli biciklima za Strazbur, opet se prešlo na prepisivanje – iz Ćacilenda pisali Sudu za ljudska prava u Strazburu “jer im blokade fakulteta krše pravo na obrazovanje”… Završni obračun Vučića sa obojenom revolucijom desiće se u Beogradu, kako najavljeno, trajaće tri dana. Ta tri dana su se svela na subotu 12. april, članstvu i zaposlenima u javnom sektoru se šalje ucenjivački poziv: Ovo nije samo poziv na miting, ovo je poziv da svako od nas pokaže odlučnost učestvujući u odbrani vrednosti koje je naša država branila 1000 godina!
Iluzorno je govoriti da su studenti junaci našeg doba, da su njihovi zahtevi za pravom i pravnom državom digli Srbiju na noge; po podacima “Crte”, samo prošle nedelje održana su 452 protesta u raznim gradovima i mestima Srbije, pride je bilo 112 zborova građana. Na zboru u Valjevu gimnazijalci i građani su izglasali da se “Informer” Vučićeviću, zbog laži i obmana, zabranjuje prolazak kroz grad, a Aleksandar Vučić je proglašen personom non grata. Isto bilo i u Čačku, i tu Nenadležni Nepomenik nepoželjan, u Novom Pazaru traže da se Vučiću oduzme titula počasnog građanina…
Studenti u blokadi su od početka “alergični” na politiku, naročito na stranke, i to se mora razumeti, time se štite njihovo jedinstvo i solidarnost, jer i među njima ima “ovih”, i “onih”, i među njima ima vernika i ateista, evropejaca, rusofila i evroskeptika, partizana i četnika, “zvezdaša” i “partizanovaca”… Zbog svega toga, ponajpre prirode režima, studenti nemaju vođe, odlučuje se na plenumima, direktnom demokratijom, jer u ovom pohodu ne sme biti podela. Evidentno je da su studenti najjača politička snaga i mnogi od njih očekuju da radikalizuju proteste i zahteve, ali oni se drže svojih zahteva, traže da institucije rade svoj posao. A onda je stigao peti zahtev, traži se detaljna istraga i odgovornost za incident na protestu 15. marta. Peti se nije ohladio, stigo šesti zahtev: “Dokle ćete ugrožavati naše živote” (radi se o propagandnoj poseti Predsednika i kamarile pacijentima iz Makedonije na intenzivnoj nezi). U žargonu igre “Zagonetna ličnost”, reklo bi se – vruće!
Dok se sedmi zahtev krčka, na televizor je izašao lično predsednik Ćacilenda. Po običaju, odma’ uzeo mlati praznu slamu: situacija u regionu veoma teška, izloženi smo otvorenim napadima, teror na Kosovu se nastavlja, sutra će biti na Jelisejskim poljima, za mesec dana sa Trampom, da pokaže koliko je izolovan… A onda je prešao na dijalog, u Srbiji zbog nasilnih demonstracija vlada bezakonje i teror manjine nad većinom, svakog dana se krše Ustav i zakoni, to je pokušaj obojene revolucije i njegovog obaranja… Nastavio da se danima laže o zvučnom topu, i znaju da lažu, nijedan od onih na ulici se nije uhvatio za uši, a ljudi i prostorije SNS-a su napadnuti 1100 puta…
Onda je potegao adut, na licu mesta potpis’o, i za novog mandatara Vlade predložio eksperta, koji je 10 puta bolji od njihovih, prof. dr Đuru Macuta, koji je endokrinolog, najpoznatiji od Beča do Istambula, divan, trpeljiv i hrabar čovek. Zaboravio da kaže da je prof. Đuro, kao nestranačka ličnost, u belom mantilu učestvovo na SNS mitingu u Jagodini, te imao zapaženo predavanje u Ćacilendu. Reklo bi se rimejk Balkanskog špijuna, novi Ilija Čvorović je dobio svog Đuru, koji se u ovoj podeli zove Đuro.
Da se vratim na pitanje “šta da se radi”, citiram policajku Katarinu Petrović, kojoj MUP, iako je suspendovana zbog medijskih nastupa, piše disciplinske prijave: “Nema nazad, nazad je Ćacilend!”

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve