Pred ove izbore kapitalni ministar Veljo, kapitalno asfaltir’o i nasip’o, lično doveo i voz u Valjevo, i dobio tri predsednika u Valjevskom kraju, malo li je za takav trud
Velja Ilić
Valjevo je vazda, može i uvek, ta istorija to pokazuje, prednjačilo, iskoračavalo, bilo vesnik. Da ostavimo istoriju, i te uspehe, da akcentiramo političko prednjačenje od pojave višestranačja u Srbiji. Kao što se zna, u Valjevu je osnovana Nova demokratija, potonji Liberali Srbije, u Valjevu se firmir’o Dušan Mihajlović, početkom devedesetih Vuk Drašković Valjevo proglasio svojom prestonicom, što je rezultiralo time da se Milomir Minić, i ini Dragani Markovići, upnu – prema Loznici su još putokazi za nepostojeće železničke stanice – da Valjevo bude prestonica socijalista. Sve do 2000, kad se desilo da demokrate uzmu čelne gradske funkcije. Poslednje četiri godine demokrate su formalno vladale, u vlasti participiralo nekoliko partija, pa i Nova Srbija, opštinski čelnici su isterali mandat i bez partijske podrške svojih demokratskih drugova, jerbo je demokratska baza demokratski obučena da se okrene drugim lokalnim liderima.
NAJUBEDljIVIJAPOBEDA: Onda su došli ovi lokalni izbori, u opštinski parlament ušlo devet partija, za predsednika opštine bilo preko deset kandidata, u drugi krug, zahvaljujući nizu entuzijazista, ušao kandidat Nove Srbije dr Jovan Tomić, koji je imao više nego duplo glasova od Nebojše Andrića, koga su demokrate predstavile kao demokratskog kandidata. Tomić obećao da će, sve što može, uraditi da bude bolje. Ovaj drugi, koga su predstavili kao demokratskog kandidata, pa i slikali sa Tadićem, obeć’o sve isto, a naročito rešavanje svih problema, koji će biti rešeni poduslovomdapobedidemokratskaopcija. I bilo glasanje. Kad je izbrojano, pokazalo se da je dr Tomić, kao kandidat Nove Srbije, dobio 81 zarez nešto glasova, moguće najubedljivija pobeda u Srbiji. Iznenađenje, s obzirom na ponudu, jok, mada partijske analize mogu da daju i drugu istinu.
A sve je moglo da bude drukčije: naime, pred izbore je bio postignut dogovor da SPO i NS idu zajedno, kao za republičke izbore, ali su se, po rečima poslanika SPO-a Milana Ninića, oviizNoveSrbijenapiliiodustalioddogovora. Tako je Valjevo jopet udarilo crtu, jopet iskoračilo, maltene postalo Veljovo, jerbo je dr Tomić povukao i partijsku listu, NS, sa DS, ima najviše, devet odbornika. Kako će novi predsednik obezbediti skupštinsku većinu, kaže li se, pokazaće vreme, kombinacija ima.
DRUŽENjEDRUŽINE: Inače, dr Jovan Tomić nije od juče. Rano se počeo opoziciono ispoljavati. Kao ugledan hirurg, u pravom smislu reči, pošten čovek, još 1990. je, kao kandidat SPO-a, postao republički poslanik, vele da u biografiji ima pet poslaničkih mandata. Rano se odvojio i od Vuka, onda i sa onih desetak poslanika, i priključio Sabornoj narodnoj stranci Slobodana Rakitića. U Valjevu mu je društvo pravilo nekoliko SPO-ovaca koji su mu se priključili. Delovanje se svodilo na druženje. Pošto je Rakitić davao punu slobodu delovanja, druženje je potrajalo. Sve dok se Tomić nije priključio Velji Iliću, pod čijim znakom je družina dr Tomića nastavila da se druži. Onda su 2000. stali na listu DOS-a i družina je dobila šest odborničkih mesta. Počelo i da se direktoruje, družina ojačala, druženje nastavljeno u bivšoj kafani „Drina“, koju je družina imenovala za sedište stranke. Stvar postaje ozbiljna, posle republičkih izbora u parlament ulazi profesor istorije, neformalni lider Milorad Belić, koji je predsednik Okružnog odbora NS-a. Družina načisto jača, profesor Belić, kao čovek od najvećeg poverenja Velje Ilića, udara ministarski šiš, do pola glave do glave. Stvar se, malo je reći, načisto razvija.
Čim je post’o ministar Veljo doš’o u svoje dragoValjevo, pravo u stranku, pravo rek’o da će da asfaltira sve do Šapca, i sve do Loznice. Onda ministar opet doš’o, opet kao ministar, ali vozom. Produžio trasu Beovoza do Valjeva, cena karte 75 dinara u jednom pravcu, 400 dinara mesečna. Velja u vozu objasnio, Evovoza, anateraćemoiput, kako, Daonalogdaseotvorilinijaietolinije, kako još, Akonekotrebadaplati, platićeMinistarstvo, anarodsamonekasevozi. Tako bilo. Pred lokalne izbore iz Nove Srbije obećali, ako dobiju podršku građana, biće još dve linije.
Pred izbore Veljo doš’o i u Mionicu, Osečinu, ‘de nije doš’o da podrži svoje kandidate. Do Mionice udaren asfalt, baš deb’o, pobedio Veljin kandidat Milan Matić Šljapa, poznati kafedžija, u Velje pomoćnik direktora Republičke direkcije za puteve. Svratio Veljo i do manastira Lelić, sutradan počelo asfaltiranje, pred izbore očo i u Osečinu, i kad je video kakva je ulica, asfalt udaren dan pred izbore, Veljin kandidat, prezimena Simić, post’o predsednik opštine. Iz opštine, ali kasno, pitali kako udariše asfalt za dan, kad su oni pisali Ministarstvu, i da im je odgovoreno da će to biti rešeno u okviru projekta Svetske banke za putnu privredu. Bivši osečinski čelnici dalje negoduju, opet kasno, da je asfalt udaren, a da nije rešen problem kanalizacije, PTT-a i električnih vodova. Novi predsednik opštine, prezimena Simić, na vreme, odgovara da kanalizacija ne mora da ide ispod udarenog asfalta, može i ispod trotoara, može okolo… ‘De nije svratio Veljo, svratili njegovi ljudi, to se udaralo u nasipanje seoskih i prigradskih puteva. Materijala bilo kol’ko oćeš, samo okrenu i eto rizle sa barske pruge koja je u rekonstrukciji, ništa lakše, u železnici upravlja onaj Veljin kafedžija iz Vrnjačke Banje. Dobro, nekad se u tolikom poslu i mašilo, u selu Đurđevac put nasut ilovačom, pa kad je pala kiša, ali namere dobre, i efikasne brate, nema u novosrbijanaca praznih obećanja…
Tako nekadašnja družina, koja je ojačala, koja ne stiže da popiše nove članove, uzela čelne funkcije u tri od šest opština Kolubarskog okruga. Od tri Veljova najvažnije Valjevo. Na čelu, to će svako reći, pošteni i ugledni hirurg u penziji Jovan Tomić. Nesporno, ali šta će sa družinom koju je uspeh, svakako, „opio“, kojoj su narasli apetiti? Ima onih koji će reći, neka bude šta bude, svaki eksperiment se plaća, ali bar će asfalta da bude, bar dok je Velje, bar dok je funkcije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ćacilend nije samo bizarnost, kažu sagovornici „Vremena“, već ima razne funkcije. Držanje tog rugla u centru grada košta vlast, ali bi je još više koštalo da je sada ukloni i prizna svojevrsni poraz
Ruglo u centru Beograda klasičan je paramilitarni kamp koji “čuva” prostor za proteste protiv vlasti i koji je spreman za upotrebu sile nad kritičarima režima, kao što se i dešava. Dalje – to je i neka vrsta odbrambenog garnizona jer se režim zaista plaši demonstranta. Reč je i o mestu sa kog se građani kontinuirano provociraju. U svakom slučaju, u pitanju je zatvorena, organizovana i militarizovana struktura koja ima komandni štab, jasnu hijerarhiju, obezbeđenje, kontrolu prostora, ulaza i izlaza, uz prisustvo uniformisanih i poluuniformisanih ljudi pod zaštitom policije
“Ako kritikujete, optuže vas da rušite državu; ako se samožrtvujete – ćute. Štrajk glađu bi trebalo da ukaže društvu na to u kakvoj se poziciji čovek našao kada mu ništa drugo ne preostaje”, kaže za “Vreme” profesor Oliver Tošković. “Postupak Hrke i reakcija onih koji su je podržali pokazuju da postoji spremnost i istrajnost u borbi iako je ta borba dugotrajnija nego što bismo želeli”, zaključuje u našem nedeljniku profesorica Tamara Džamonja Ignjatović
“Kroz istraživanja koje pratimo ne vidimo da se dešava ništa što pokazuje da su građani razočarani i da apstinenti žele da se vrate u apstinenciju. Ljudi su i te kako rešeni da kada god dođu izbori, izađu i glasaju protiv SNS. A to vam pokazuju i trenuci velikih mobilizacija u društvu”
Donald Tramp konačno je do pucanja zavrnuo ruku Aleksandru Vučiću, pa naprednjački režim pred rusofilskim biračkim telom pravi sebi alibi da izbaci Ruse iz NIS-a – ako ne može milom, onda silom
Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!