Pred ove izbore kapitalni ministar Veljo, kapitalno asfaltir’o i nasip’o, lično doveo i voz u Valjevo, i dobio tri predsednika u Valjevskom kraju, malo li je za takav trud
Velja Ilić
Valjevo je vazda, može i uvek, ta istorija to pokazuje, prednjačilo, iskoračavalo, bilo vesnik. Da ostavimo istoriju, i te uspehe, da akcentiramo političko prednjačenje od pojave višestranačja u Srbiji. Kao što se zna, u Valjevu je osnovana Nova demokratija, potonji Liberali Srbije, u Valjevu se firmir’o Dušan Mihajlović, početkom devedesetih Vuk Drašković Valjevo proglasio svojom prestonicom, što je rezultiralo time da se Milomir Minić, i ini Dragani Markovići, upnu – prema Loznici su još putokazi za nepostojeće železničke stanice – da Valjevo bude prestonica socijalista. Sve do 2000, kad se desilo da demokrate uzmu čelne gradske funkcije. Poslednje četiri godine demokrate su formalno vladale, u vlasti participiralo nekoliko partija, pa i Nova Srbija, opštinski čelnici su isterali mandat i bez partijske podrške svojih demokratskih drugova, jerbo je demokratska baza demokratski obučena da se okrene drugim lokalnim liderima.
NAJUBEDljIVIJAPOBEDA: Onda su došli ovi lokalni izbori, u opštinski parlament ušlo devet partija, za predsednika opštine bilo preko deset kandidata, u drugi krug, zahvaljujući nizu entuzijazista, ušao kandidat Nove Srbije dr Jovan Tomić, koji je imao više nego duplo glasova od Nebojše Andrića, koga su demokrate predstavile kao demokratskog kandidata. Tomić obećao da će, sve što može, uraditi da bude bolje. Ovaj drugi, koga su predstavili kao demokratskog kandidata, pa i slikali sa Tadićem, obeć’o sve isto, a naročito rešavanje svih problema, koji će biti rešeni poduslovomdapobedidemokratskaopcija. I bilo glasanje. Kad je izbrojano, pokazalo se da je dr Tomić, kao kandidat Nove Srbije, dobio 81 zarez nešto glasova, moguće najubedljivija pobeda u Srbiji. Iznenađenje, s obzirom na ponudu, jok, mada partijske analize mogu da daju i drugu istinu.
A sve je moglo da bude drukčije: naime, pred izbore je bio postignut dogovor da SPO i NS idu zajedno, kao za republičke izbore, ali su se, po rečima poslanika SPO-a Milana Ninića, oviizNoveSrbijenapiliiodustalioddogovora. Tako je Valjevo jopet udarilo crtu, jopet iskoračilo, maltene postalo Veljovo, jerbo je dr Tomić povukao i partijsku listu, NS, sa DS, ima najviše, devet odbornika. Kako će novi predsednik obezbediti skupštinsku većinu, kaže li se, pokazaće vreme, kombinacija ima.
DRUŽENjEDRUŽINE: Inače, dr Jovan Tomić nije od juče. Rano se počeo opoziciono ispoljavati. Kao ugledan hirurg, u pravom smislu reči, pošten čovek, još 1990. je, kao kandidat SPO-a, postao republički poslanik, vele da u biografiji ima pet poslaničkih mandata. Rano se odvojio i od Vuka, onda i sa onih desetak poslanika, i priključio Sabornoj narodnoj stranci Slobodana Rakitića. U Valjevu mu je društvo pravilo nekoliko SPO-ovaca koji su mu se priključili. Delovanje se svodilo na druženje. Pošto je Rakitić davao punu slobodu delovanja, druženje je potrajalo. Sve dok se Tomić nije priključio Velji Iliću, pod čijim znakom je družina dr Tomića nastavila da se druži. Onda su 2000. stali na listu DOS-a i družina je dobila šest odborničkih mesta. Počelo i da se direktoruje, družina ojačala, druženje nastavljeno u bivšoj kafani „Drina“, koju je družina imenovala za sedište stranke. Stvar postaje ozbiljna, posle republičkih izbora u parlament ulazi profesor istorije, neformalni lider Milorad Belić, koji je predsednik Okružnog odbora NS-a. Družina načisto jača, profesor Belić, kao čovek od najvećeg poverenja Velje Ilića, udara ministarski šiš, do pola glave do glave. Stvar se, malo je reći, načisto razvija.
Čim je post’o ministar Veljo doš’o u svoje dragoValjevo, pravo u stranku, pravo rek’o da će da asfaltira sve do Šapca, i sve do Loznice. Onda ministar opet doš’o, opet kao ministar, ali vozom. Produžio trasu Beovoza do Valjeva, cena karte 75 dinara u jednom pravcu, 400 dinara mesečna. Velja u vozu objasnio, Evovoza, anateraćemoiput, kako, Daonalogdaseotvorilinijaietolinije, kako još, Akonekotrebadaplati, platićeMinistarstvo, anarodsamonekasevozi. Tako bilo. Pred lokalne izbore iz Nove Srbije obećali, ako dobiju podršku građana, biće još dve linije.
Pred izbore Veljo doš’o i u Mionicu, Osečinu, ‘de nije doš’o da podrži svoje kandidate. Do Mionice udaren asfalt, baš deb’o, pobedio Veljin kandidat Milan Matić Šljapa, poznati kafedžija, u Velje pomoćnik direktora Republičke direkcije za puteve. Svratio Veljo i do manastira Lelić, sutradan počelo asfaltiranje, pred izbore očo i u Osečinu, i kad je video kakva je ulica, asfalt udaren dan pred izbore, Veljin kandidat, prezimena Simić, post’o predsednik opštine. Iz opštine, ali kasno, pitali kako udariše asfalt za dan, kad su oni pisali Ministarstvu, i da im je odgovoreno da će to biti rešeno u okviru projekta Svetske banke za putnu privredu. Bivši osečinski čelnici dalje negoduju, opet kasno, da je asfalt udaren, a da nije rešen problem kanalizacije, PTT-a i električnih vodova. Novi predsednik opštine, prezimena Simić, na vreme, odgovara da kanalizacija ne mora da ide ispod udarenog asfalta, može i ispod trotoara, može okolo… ‘De nije svratio Veljo, svratili njegovi ljudi, to se udaralo u nasipanje seoskih i prigradskih puteva. Materijala bilo kol’ko oćeš, samo okrenu i eto rizle sa barske pruge koja je u rekonstrukciji, ništa lakše, u železnici upravlja onaj Veljin kafedžija iz Vrnjačke Banje. Dobro, nekad se u tolikom poslu i mašilo, u selu Đurđevac put nasut ilovačom, pa kad je pala kiša, ali namere dobre, i efikasne brate, nema u novosrbijanaca praznih obećanja…
Tako nekadašnja družina, koja je ojačala, koja ne stiže da popiše nove članove, uzela čelne funkcije u tri od šest opština Kolubarskog okruga. Od tri Veljova najvažnije Valjevo. Na čelu, to će svako reći, pošteni i ugledni hirurg u penziji Jovan Tomić. Nesporno, ali šta će sa družinom koju je uspeh, svakako, „opio“, kojoj su narasli apetiti? Ima onih koji će reći, neka bude šta bude, svaki eksperiment se plaća, ali bar će asfalta da bude, bar dok je Velje, bar dok je funkcije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!