
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Državni i paradržavni mediji su na osnovu saopštenja Ministarstva odbrane javili da se oklopno borbeno vozilo za prevoz jedinica M-20 MRAP 6×6 svrstava u rang najboljih svetskih rešenja u toj kategoriji. To što još nije ispitan, nego je tek predstavljen prototip, u predizbornoj kampanji nikoga nije zanimalo
U izbornoj kampanji sve je dozvoljeno, laži i obmane pogotovo. Ali se niko do sada, uključujući Slobodana Miloševića, nije usuđivao da u te svrhe zloupotrebljava vojsku, kao što je to protekle nedelje za račun svog ličnog „vrhovnog komandanta“ (Ustavu Srbije i zakonima o odbrani i vojsci nepoznata kategorija) uradio njegov „posilni“, ministar odbrane Aleksandar Vulin.
Milošević je, za one koji ne pamte, izbegavao svaku samopromociju vezanu za vojsku, njegov naslednik na čelu savezne države Vojislav Koštunica još više. Potonji predsednik Srbije u dva mandata Boris Tadić bio je „naložen“ na „bezbednosne aspekte“, ali nije to koristio u kampanji. Onaj koji ga je nasledio na Andrićevom vencu – Tomislav Nikolić se posle jednog pojavljivanja u uniformi na vežbi na Pasuljanskim livadama „opasuljio“. Zajednički imenitelj svima im je da se tokom izbornih kampanja nisu hvalili vojskom niti pojavljivali u jedinicama.
NI MINE MU NE MOGU NIŠTA
Ali, kako svemu dođe kraj, pa i toj lepoj praksi, u finišu kampanje za protekle izbore se pojavio Vulin ne bi li se dodvorio „drugu vrhovnom“ i dobio ocenu „naročito se ističe“.
U serijalu svakodnevnih obmanjujućih saopštenja i video-snimaka za potrebe sajta Ministarstva odbrane, a koje su potom nekritički prenosili ne samo državni i tabloidno-poltronski mediji, nego i oni normalni mediji, jedna od tih svojevrsnih uvreda za zdrav razum bilo je predstavljanje karakteristika i mogućnosti prototipa „novog oklopnog borbenog vozila M-20 MRAP 6×6“.
Tako su građani (i glasači) u Srbiji dovedeni u zabludu da Vojska dobija „oklopno vozilo kojem ni mine ne mogu ništa“. Ima tu još raznih epiteta, kao poput onih da smo mi najbolji i da sada mogu da nam pljunu pod prozor. Više od režimskih medija u neutemeljenim i nesuvislim pohvalama utrkivali su se pararežimski, koji direktno ili indirektno dobijaju novac od državne firme Jugoimport SDPR.
ZAMAZIVANJE OČIJU
A o čemu se zapravo radi? Vulin je u pratnji načelnika Generalštaba u pogonu preduzeća „Zastava TERVO“ u Kragujevcu, u sklopu Vučićeve izborne kampanje, prisustvovao prikazu karakteristika i mogućnosti novog oklopnog borbenog vozila M-20 MRAP 6×6, koje treba da posluži za bezbedno prevoženje jedinica i navodno poseduje visok nivo balističke i protivminske zaštite. Da se čitaoci ne bi zamarali skraćenicama i objašnjavanjem karakteristika: stepen zaštite MRAP (na nagazne mine i projektile) odavno je prevaziđen, već deset godina svaki proizvođač koji drži do sebe i hoće da proda vozila drugim zemljama ima stepen MRAV.
Kad je reč o nezgrapnom i robusnom modelu M-20 MRAP 6×6, on je zbog svoje visine i gabarita idealna meta za svakog napadača, bez obzira koju vrstu ručnog raketnog bacača taj napadač ima u rukama. Znaju to ljudi iz vojske, znaju i konstruktori, ali oni, jednostavno, u datim uslovima i sa zadatim performansama nisu mogli da naprave ništa bolje na platformi kamiona FAP 2228.
Oznaka 6×6 je, u stvari, zamazivanje očiju neupućenima, ona znači da ima šest točkova sa sopstvenim pogonom, ali ne i nezavisno vešanje. Čak se i Vulinov „vrhovni“ pre neku godinu požalio kako nije zadovoljan što u FAP ne mogu da konstruišu nezavisno vešanje. U prevodu: novo vozilo je praktično kao vojni kamion Jugoslovenske narodne armije „Dajc“, TAM-110, TAM-150 ili FAP 2226, znači na nivou osamdesetih godina prošlog veka. S tim da su ta starija vozila pre nego što su zvanično uvedena u upotrebu godinama prolazila ozbiljne provere na terenu, u svim godišnjim dobima i u raznim situacijama sa mnogim preprekama, kaže za „Vreme“ jedan od penzionisanih tehničkih oficira.
„Kada bi proverio radne knjižice i zapisnike o proveri karakteristika tih vozila u Vojnotehničkom institutu i Opitnom centru, onda bi video kakvi su to zahtevi i naprezanja bili. A ovi danas to sve maltene preskaču, odvedu na dva poligona pred podobnu komisiju i kažu da se usvaja“, objašnjava taj penzionisani oficir.
NAJBOLJI NA SVETU
Državni i paradržavni mediji su na osnovu saopštenja Ministarstva odbrane javili da se M-20 MRAP 6×6 svrstava u rang najboljih svetskih rešenja u toj kategoriji. To što još nije ispitan, nego je tek predstavljen prototip, koga to zanima u predizbornoj medijskoj kampanji, važno je da Vojska Srbije ima nešto „najbolje na svetu“.
I onda se, da lakrdija bude još veća, Vulin našao vlastan da izjavi kako je „srednjoročni cilj naše vojske da se nijedan naš vojnik više ne prevozi u kamionu pod ceradom“. Tipično za onog ko nije služio vojsku i ne zna koji je najefikasniji i najbolji prevoz vojnika – kamion. Čitav vod može da stane u dva kamiona, u ratu i u jedan, a iz kamiona se mnogo lakše izlazi nego iz oklopnog vozila. Jesu vojnici u kamionu ginuli kada nalete na zasedu, ali ni ovaj oklop neće mnogo pomoći ako naleti na minu, pa ga još sa strane dočeka neprijateljska pešadija. Borbeni sastav ne gine od dejstva mine ili protivoklopnog projektila, već samo biva kontuzovan, pa treba postaviti pitanje ikako da u takvoj situaciji ošamućeni iziđu napolje. Naravno, svaka zaštita je dobra i poželjna, to niko ne spori, posebno ona od municije do kalibra 12,7, a to su u ratu u RSK i RS sami borci znali i tako „oklapali“ svoje kamione. Na Kosovu pripadnici MUP-a tako prepravljali i TAM 110 i 150 i na ruske džipove UAZ. To im je spasavalo živote.
PROPAGANDNI PROGRAM
Vulin je, međutim, na predizbornom marketingu mrtav hladan rekao: „Za nas je ogroman iskorak da imamo novo vozilo koje je u stanju da bezbedno, sigurno i brzo preveze naše jedinice i da ih pritom zaštiti od dejstava različitog streljačkog pešadijskog naoružanja, ali i različitih mina. Malo je zemalja u svetu koje su u stanju da naprave ovakvo vozilo, ima ih desetak. Mi smo se danas učlanili u taj klub visoko-tehnološko razvijenih nacija i posebno sam ponosan što je ovo produkt naše pameti, naših inženjera“.
Da bi pokazao lojalnost, morao je da pomene i svog „vrhovnog“: „Ova vojska više, jednostavno, nije ista. Stvari se menjaju, na bolje. Zahvaljujući velikom poverenju i ličnom doprinosu vrhovnog komandanta Aleksandra Vučića.“
Državni sekretar Nenad Miloradović, kao autor svih projekata za vojsku iz „laboratorija“ SDPR-a od kojih su skoro svi ostali na papiru, potom je „ulio poverenje naciji“ poručujući da vozilo M-20 6×6 predstavlja „ključni faktor za obezbeđenje zaštićene mobilnosti pešadije Vojske Srbije, za koji je predviđeno da se ostvari kroz dve familije borbenih oklopnih vozila točkaša domaće proizvodnje“.
U tom navodno svetskom vozilu se prevoze tri vojnika napred i devet pozadi, pa je čudno zašto se za to ne koristi oklopni točkaš „Lazar 3“, koji prima isto toliko ljudstva, već je u upotrebi i ima nezavistan sistem vešanja. Miloradović tvrdi da će novo vozilo biti dosta jeftinije. Koliko jeftinije, i koliko će uopšte koštati, kao i kada je i zašto vojska raspisala konkurs sa taktičko-tehničkim zahtevima za novo vozilo za prevoz pešadije, pitanja su koja će ostati bez odgovora u dogledno vreme. Nova će se nametnuti na nekim sledećim izborima.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve