Hapšenje i komentari

Gotovo odmah nakon ubojstva vlasnika zagrebačkog „Nacionala“ Ive Pukanića (u oktobru prošle godine), neki su hrvatski mediji – ponajviše „Nacional“ – veći dio sumnji usmjerili na Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam.

Još u februaru taj je tjednik objavio informaciju da se Jocić naročito uznemirio nakon što su predstavnici hrvatske policije, predvođeni direktorom Vladimirom Faberom, MUP-u Srbije proslijedili neke dokaze i indicije koji upućuju na to da je Jocić umiješan u atentat na Pukanića, te da je Jocić čak u svojim krugovima prijetio da će se – iako nepoznato kako – osvetiti hrvatskoj policiji. U istrazi u Zagrebu, kako su navodili hrvatski mediji, već je „propjevao“ jedan od izvršitelja atentata Robert Matanić. On je, navodno, još prije nekoliko mjeseci istražiteljima otkrio da je Sreten Jocić od Slobodana Đurovića zvanog Kardinal, koji važi kao najbliži Jocićev suradnik i kum (koji je također u pritvoru), mjesecima uoči atentata telefonom dobivao precizne informacije o tome kako napreduju pripreme za atentat na Ivu Pukanića. U to je vrijeme, međutim, Jocić figurirao – uz kuma Đurovića – kao tek „jedan od koordinatora atentata“.

Upravo je „Nacional“ prvi otišao korak dalje, pa je u svoje pisanje o atentatu na svog vlasnika uveo nove likove: nakon što su ustanovili da je Jocić glavni izvršilac, tu su se našli i Stanko Subotić Cane i general Vladimir Zagorec, čije poznanstvo – kako se navodilo – datira još iz vremena rata u bivšoj Jugoslaviji.

CANE I GENERAL: Stanko Subotić se tu našao sasvim očekivano: upravo je on godinama na meti „Nacionala“, koji ga neprekidno optužuje za šverc cigareta (kao i Mila Đukanovića, kojega je taj list također odmah optužio za moguću vezu s atentatom na Pukanića). Tu tezu preuzima i zagrebački „Jutarnji list“: „Ovaj se dvojac prema nekim napisima poznaje još od ratnih devedesetih godina, a Cane je zbog titule kralja ‘duhanske mafije’, kojom su mu tepali, pojedine novinare i novine ‘izvodio’ i na sud. Tamo je govorio da nema veze sa švercom. ‘Nacional’ je tijekom proteklog desetljeća objavio seriju tekstova o Canetovim švercerskim poslovima, koji su obuhvaćali i imena visokih crnogorskih dužnosnika, a sve zajedno jednu od najvećih kriminalnih mreža u ovom dijelu Europe. Kao posljedica tomu, ubijeni Ivo Pukanić svjedočio je pred talijanskim pravosuđem o duhanskoj mafiji, a u razgovoru sa pravosudnim tijelima, Canetovi bivši suradnici kazali su da je Pukanić ovoj grupaciji medijskim eksponiranjem nanio veliku štetu“, pisao je taj dnevnik, ne navodeći pritom da su upravo novinari i šefovi „Nacionala“ izvođeni i na sud prilično mnogo puta, te da su sve procese koje su Subotićevi advokati pokretali protiv njih – izgubili.

No, otkud priča o generalu Zagorcu, onom koji je iz Austrije izručen Hrvatskoj i nedavno osuđen na sedam godina zatvora zbog krađe dragulja i na vraćanje pet milijuna dolara državi? „Nacional“ tvrdi da je Sreten Jocić još u maju prošle godine počeo s planovima za Pukanićevu likvidaciju, kao i sa stvaranjem alibija ako ga netko poveže s time. Tako je, prema tvrdnjama tog tjednika, „preko nekih svojih suradnika u Zagrebu“ mjerodavnim hrvatskim institucijama počeo plasirati informacije da Vladimir Zagorec planira bijeg iz Austrije, te se on ponudio da to spriječi, a kasnije je tražio i susret sa hrvatskim državnim tužiocem Mladenom Bajićem, kako bi – tvrdi list – pomogao u rasvjetljavanju atentata, a sve to nakon što je ranije spomenuti Matanić progovorio u istrazi.

Sve to vrijeme teza hrvatskih medija, koji su spremno prihvatili da je – kao i sve ostalo zlo – i atentat na Pukanića osmišljen u Beogradu, bila je da srpska policija ne želi surađivati; jednako tako, kad je nakon nedavnog svjedočenja još javnosti nepoznatog zaštićenog svjedoka Jocić uhapšen u Miloševića vili, najprije su se svi tresli od navoda tamošnjih medija da bi on mogao biti pušten nakon policijskog ispitivanja, a potom i zato što Jocić neće biti izručen Hrvatskoj, kao da i ona sama nema ustavnu zabranu izručenja vlastitih državljana.

ESTABLIŠMENTI: Hapšenje Sretena Jocića, prema hrvatskim medijima, pripremano je pažljivo, pa je u taj kontekst stavljena i činjenica da se u posljednje vrijeme u Srbiji naveliko govori o oduzimanju imovine kriminalcima, te se time „pripremao politički teren“ za njegovo hapšenje!; to ne treba čuditi, jer ono što do hrvatske javnosti dospijeva uglavnom su površne vijesti, nerijetko preuzete iz tabloida. Tako su se složila dvojica novinara, Dušan Miljuš i Gordan Malić, u svojoj ocjeni neobične važnosti Sretena Jocića u Srbiji, pa Miljuš piše u „Jutarnjem listu“ da bi, „ostane li optužba samo na likvidaciji Ive Pukanića, srbijansko pravosuđe izbjeglo otvaranje Pandorine kutije veza Jocića s političko-obavještajno-policijskim establišmentom“, dok Malić spominje „glasine iz sigurnosnih krugova“ koje kažu da je Jocić u Srbiji „toliko ojačao da je postao prijetnja političkom establišmentu zemlje“. Isti novinar otišao je toliko daleko da je ustvrdio da je hapšenje Jocića „inicirao srpski predsjednik Boris Tadić“, i to nakon sastanka s hrvatskim kolegom Stjepanom Mesićem s kojim je razgovarao na marginama nedavnog energetskog samita u Sofiji. Maliću su to, inače, prijavili relevantni izvori iz političkog i sigurnosnog vrha Hrvatske, valjda isti oni koji su u tom trenutku već dostavili svoja saznanja iz zagrebačke istrage ubojstva Ive Pukanića policiji i pravosuđu u Srbiji.

Zanimljivo je, međutim, da se hrvatski mediji – umjesto što su navalili samo na Stanka Subotića – ne bave, ili to tek sporadično poneko katkad spomene – kontaktima koje je Sreten Jocić navodno imao sa hrvatskim „establišmentom“: advokatom Zvonimirom Hodakom, čija je kćer Ivana ubijena desetak dana prije Pukanića (i koji je jedini demantirao takve tvrdnje), te poznatim javnim ličnostima Ivorom Vucelićem, Tončijem Huljićem, Josipom Gucićem, generalom Vladimirom Zagorcem, Novicom Petračem i njegovim ocem Hrvojem prije nekoliko godina…