

Tabloidi
Zvučni top: Šta sve režimski mediji prećutkuju
„Specijalnu emisiju“ o zvučnom topu izbacili su Pink, Prva, B92 i Informer TV. Šta se u njoj tvrdi, a šta se prećutkuje


Vlast je na primeru "Južnih vesti" primenila do sada neviđenu metodu čiju je nezakonitost nemoguće dokazati, a koja, korak po korak, ukoliko se nešto pod hitno ne preduzme, vodi do sigurne propasti tog medija
Za devet godina postojanja, redakciju regionalnog portala „Južne vesti“ obišlo je mnogo inspekcija – nadležnih za protivpožarnu bezbednost, opštu bezbednost, za proveru legalnosti softvera, poštovanja zabrane pušenja, poreska. Nijedna nije otkrila nikakvu nepravilnost. I nijedna se nije zadržala ni približno koliko poslednja, koja već šest meseci prečešljava papire najčitanijeg portala južne Srbije i jednog od najčitanijih na nacionalnom nivou – medija poznatog po ozbiljnim istraživačkim pričama, koje su zabolele mnoge lokalne i državne funkcionere.


Rekordna po trajanju, aktuelna poreska inspekcija sasvim je avangardna i po metodologiji: nadležni inspektori nisu se zadržali samo na papirima, već su zaždili po Nišu – što u inspekciju preduzeća koja posluju s „Južnim vestima“, što u posete rodbini zaposlenih u tim preduzećima, kako bi im objasnili s kim imaju posla. Vlast koja je sa zemljom već sravnila mnoge nezavisne medije, i koja je različitim javnim i tajnim mehanizmima one preostale dovela na rub opstanka, primenila je tako jednu inovativnu i do sada neviđenu metodu čiju je nezakonitost nemoguće dokazati, a koja, korak po korak, ukoliko se nešto pod hitno ne preduzme, vodi do sigurne propasti „Južnih vesti“.
NEMAŠ KOME DA SE ŽALIŠ: „Te poreske inspekcije su ono što se u knjigama i filmovima označava kao idealan zločin. Teško je, praktično nemoguće, da se dokaže da su oni došli s namerom, a ne kao neka redovna kontrola“, kaže za „Vreme“ urednik „Južnih vesti“ Predrag Blagojević. „Ovde na to nemaš kome da se žališ, a ako se žališ međunarodnoj zajednici, njima je teško da razumeju šta se zapravo dešava. Kada im kažemo da nam dolazi poreska inspekcija i šta sve rade, oni objasne kako moramo da plaćamo porez i ne shvataju dublju nameru iza svega toga.“
Po svemu sudeći, međunarodne novinarske i druge organizacije zapravo su jedine koje bi u ovom trenutku mogle da pomognu. Domaća novinarska udruženja nemaju nikakvu praktičnu moć i njihova se akcija svodi na saopštenja u kojima se bune ili protestuju, a praksa je pokazala da se na planu medija svaki pomak događao upravo na „mig spolja“.
Što se tiče domaćih institucija, stvar je daleko jasnija: da država funkcioniše kako bi trebalo, poreske hajke u Nišu ne bi ni bilo. Ukoliko bi se desila, momentalno bi reagovali i nadležno ministarstvo, i zaštitnik građana, i vrh države. Umesto svega toga, državni sekretar u Ministarstvu kulture i informisanja Saša Gajović i praktično je pokazao da od žalbi vajde nema. U intervjuu za serijal „Kvaka 23“, on je najpre objasnio da „Ministarstvo kulture i informisanja uvek najžešće kritikuje i protestuje protiv bilo kakvog napada na novinare, pretnje ili pritiske“ (što u najmanju ruku nije istina – prim. T.S.), a zatim pozvao Blagojevića da im se obrati. „Niste mi dali dovoljno elemenata da bih mogao da zaključim“, rekao je odgovarajući na pitanje kome bi „Južne vesti“ mogle da se požale: „Elementi bi morali biti u pisanoj formi, kako bismo imali uvid o čemu se tu radi, ko ga pritiska, zašto i na koji način“.
Ukoliko bi se bilo kome žalili, ljudi iz „Južnih vesti“ svoje bi tvrdnje morali potkrepiti izjavama svedoka – svih onih čije su firme takođe postale meta inspekcija, onih kojima su inspektori zakazivali sastanke po niškim kafanama i pokazivali im ugovore „Južnih vesti“ s ovim ili onim donatorom, pa i onih koji su dobijali informacije da su Blagojević i njegovi saradnici pod stalnom „pratnjom“ nadležnih organa. A ko bi se pri zdravoj pameti, u današnjoj Srbiji, usudio na takav korak?
NE ZNAŠ ŠTA DA RADIŠ: „To je situacija u kojoj ne znaš šta da radiš. Ukoliko ćutiš, puštaš ih. Ukoliko izađeš i kažeš šta se dešava, šalješ poruku i ostalim oglašivačima šta će im se desiti. Pritom, toliko smo čačkali vlast i toliko puta su nas proveravali, da bi sigurno našli nešto da bilo čega ima“, kaže Blagojević, napominjući ipak da je u našim uslovima praktično nemoguće da vodiš firmu sa skoro trideset zaposlenih, a da ne napraviš nešto što će biti označeno kao greška. „Stvar je samo u tome kako će oni da tumače ovu ili onu stvar.“ Kako će to tumačenje da izgleda, sasvim je jasno. Jer „oni“ koji tumače jesu isti „oni“ koji su i smislili da se – u državi u kojoj malo šta funkcioniše u skladu sa pravilima – do iznemoglosti ispituje baš jedan lokalni medij.
Isti „oni“ koje su „Južne vesti“ godinama stavljale na tapet zbog marifetluka kojima su se bavili. Konačno, isti „oni“ kojima smetaju ne samo mediji, već i svi oni koji se usude da misle i govore slobodno.
Njima su trenutno na redu „Južne vesti“, a drugi neka se spreme.


„Specijalnu emisiju“ o zvučnom topu izbacili su Pink, Prva, B92 i Informer TV. Šta se u njoj tvrdi, a šta se prećutkuje


Šta poručuje režim koji slavi čoveka osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti? Zašto je Rasim Ljajić jedini na derbiju reagovao kako dolikuje? Zbog čega Vučić više nije mogao odlagati narodno izjašnjavanje? Gde su tu opozicija i studenti? I kako je Srbija postala umorna od lidera


“Nisam ravnodušna prema tome što neko može da me vidi, čuje ili fotografiše, ali prva reakcija mi je bila bes”, kaže za “Vreme” studentkinja Milica čiji je telefon napadnut špijunskim softverom. “Mogli su da upale kameru dok se tuširamo, pričamo privatne stvari. Nije normalno ovo što se dešava... Mislim da je takvom sloju ljudi čak neshvatljivo da nešto može da funkcioniše bez ucene, bez potplaćivanja, nego samo uz čistu volju, želju i entuzijazam da uspemo u našoj borbi”


Kada se BIA (na slici) zainteresuje za nekoga, tvrde izvori “Vremena”, preko svojih spavača u medijima ili političkim strankama pusti neku optužbu, najčešće da taj i taj sarađuje sa tajnim službama druge zemlje, da je izdajnik, strani plaćenik i slično. Na osnovu toga, od tužioca se pribavi potrebna dozvola za nadzor komunikacija, što onda predstavlja pravno pokriće za špijuniranje svake vrste


Srbija se u Evropi sada i javno naziva “žarištem” na kojem se vrbuju i za sabotaže obučavaju ruski ljudi. O tome se u Beogradu samo ćuti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve