

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Komandant Žandarmerije


Osnovni podaci: Rođen je 1957. godine u Aranđelovcu, završio je Fakultet za fizičku kulturu i od 1985. godine radi u MUP-u Srbije, potom se zaposlio kao instruktor borilačkih veština u SUP-u Beograd. U prvo vreme bio je instruktor za specijalnu obuku, a kasnije šef istoimenog odseka. Početkom devedesetih, kada su počeli YU-ratovi, postao je pripadnik Posebnih jedinica policije iz kojih će se deceniju kasnije formirati Žandarmerija. Na Kosovu i Metohiji tokom rata bio je komandant Operativno-potražnih grupa (OPG), malih jedinica za protivgerilsku borbu. „U Prištini sam bio pomoćnik komandanta štaba, ali sam bio prisutan na celom Kosovu.“
Oženjen. Ima ćerku. Trenutno je predsednik džudo kluba Žandarmerija.
Odakle nadimak: „Tako su me nazvali saborci dok smo se borili na Kosovu. Znam da ta reč u prevodu sa albanskog znači kamen.“
Karijera: Ključni trenutak koji će mu omogućiti uspon u karijeri bio je 5. oktobar kada sa činom pukovnika, kao komandant operativno-poternih grupa policije, nije intervenisao protiv demonstranata. Izabrao je pobedničku stranu.
Iako je u policiji od 1985. godine, široj javnosti postao je poznat kada je kao prvi žandarm angažovan na suzbijanju pobune u Preševu, Bujanovcu i Medveđi.
U februaru 2001. umesto Obrada Stevanovića za novog šefa Posebnih jedinica policije postavljen je Goran Radosavljević, tada pukovnik, i unapređen u čin general-majora. Novembra 2001, nakon formiranja Žandarmerije kao formacije koja će zameniti posebne jedinice policije, Radosavljević dobija komandno mesto i čin general-potpukovnika.
Gurija je u maju 2003. unapredila Sablja. Ukazom vršioca dužnosti predsednika Srbije Nataše Mićić, komandant Žandarmerije unapređen je u čin general-pukovnika, a ovo unapređenje bilo je, kako je izjavio ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović, nagrada za dobre rezultate tokom akcije Sablja.
Zavidljive kolege u policiji, u pola glasa, ocenjuju da previše brzo niže generalske zvezdice.
Optužbe: Tokom rata, po izveštajima više međunarodnih humanitarnih organizacija, OPG pod imenima „Munje“ i „Škorpioni“ počinili su masakre nad albanskim civilima u nekoliko sela.
Proveren: Prilikom izbora Radosavljevića na funkciju komandanta, po rečima ministra Mihajlovića, detaljno je proverena njegova biografija, i u dosijeu nije pronađeno ništa „kompromitantno“ što bi ga „diskvalifikovalo“. Tako je ministar odbacio sve optužbe da je Guri odgovoran za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava tokom oružanih sukoba.
Odlikovanja: Više puta je odlikovan, u Srbiji tokom devedesetih godina, ali i u Briselu posle oktobarskih promena. U štabu NATO-a prošle godine uručena mu je Medalju za zasluge u jačanju bezbednosti koja je zaslužena upravo angažmanom na jugu Srbije.
Guri je ušao i u pesmu: „Prvi čovek od Žandarmerije/silan junak na ovome svetu/zlatan gajtan na mundiru sija.“
Hoće li žandarmerija hapsiti haške optuženike: „Mi sa tim nemamo veze. Hapšenje haških optuženika nije u nadležnosti Žandarmerije, a ko će ih hapsiti, verujte mi, ne znam.“
Hoće li biti žena žandara: „Kada će one doći, zavisi od interesovanja i unutrašnje organizacije, na kojoj već radimo. Ima žena u Žandarmeriji, a dve su završile obuku i angažovane su na poslovima i zadacima u odredima. Jedna je u odredu, na terenu, a druga radi administrativne poslove.“
Normalno je da specijalci imaju veće plate od drugih: „Žandarmi su 15 dana na terenu. Ponekad i 24 časa u čizmama. Često spavaju u zemunicama čuvajući državu. Moraju pri tom da izbegnu podmetnute eksplozive, bombe, neprijateljske hice, zmije… I kad se vrate, posle dva dana odmora, već ih čekaju drugi zadaci. Više od sto redovnih policajaca, koji su bili primljeni u Žandarmeriju, posle izvesnog perioda tražilo je da se vrate u svoje stanice i na ‘manju zaradu’. Nisu mogli da izdrže ‘ubitačni tempo’“.
Kakva je budućnost Žandarmerije: „Vidim je u više pravaca. Intenzivno sarađujemo sa sličnim jedinicama u svetu. Poslednjih godinu dana imamo vrlo jake kontakte sa Špancima, Francuzima, Italijanima, Rusima, Izraelcima. Potrebno nam je njihovo iskustvo koje nismo imali u poslednjih deset godina. Nedostaje nam iskustvo u borbi protiv urbanog terorizma. Teško je pretpostaviti da će na našim terenim policija ponovo biti korišćena za ono za šta je korišćena u poslednjih deset godina, a to su ratovi. Daj bože da više ne bude ratova na našim prostorima. Moramo da se okrenemo svetskom zlu koje se zove globalni terorizam i da se povežemo sa tim jedinicama u razmeni iskustava, informacija o kretanju terorista, kriminalaca. Da zajedno radimo na široj bezbednosti Evrope. Napravljeni su planovi za ovu i sledeću godinu, imaćemo zajednicke obuke, treninge, vežbe.“


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve