
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Komandant Žandarmerije

Osnovni podaci: Rođen je 1957. godine u Aranđelovcu, završio je Fakultet za fizičku kulturu i od 1985. godine radi u MUP-u Srbije, potom se zaposlio kao instruktor borilačkih veština u SUP-u Beograd. U prvo vreme bio je instruktor za specijalnu obuku, a kasnije šef istoimenog odseka. Početkom devedesetih, kada su počeli YU-ratovi, postao je pripadnik Posebnih jedinica policije iz kojih će se deceniju kasnije formirati Žandarmerija. Na Kosovu i Metohiji tokom rata bio je komandant Operativno-potražnih grupa (OPG), malih jedinica za protivgerilsku borbu. „U Prištini sam bio pomoćnik komandanta štaba, ali sam bio prisutan na celom Kosovu.“
Oženjen. Ima ćerku. Trenutno je predsednik džudo kluba Žandarmerija.
Odakle nadimak: „Tako su me nazvali saborci dok smo se borili na Kosovu. Znam da ta reč u prevodu sa albanskog znači kamen.“
Karijera: Ključni trenutak koji će mu omogućiti uspon u karijeri bio je 5. oktobar kada sa činom pukovnika, kao komandant operativno-poternih grupa policije, nije intervenisao protiv demonstranata. Izabrao je pobedničku stranu.
Iako je u policiji od 1985. godine, široj javnosti postao je poznat kada je kao prvi žandarm angažovan na suzbijanju pobune u Preševu, Bujanovcu i Medveđi.
U februaru 2001. umesto Obrada Stevanovića za novog šefa Posebnih jedinica policije postavljen je Goran Radosavljević, tada pukovnik, i unapređen u čin general-majora. Novembra 2001, nakon formiranja Žandarmerije kao formacije koja će zameniti posebne jedinice policije, Radosavljević dobija komandno mesto i čin general-potpukovnika.
Gurija je u maju 2003. unapredila Sablja. Ukazom vršioca dužnosti predsednika Srbije Nataše Mićić, komandant Žandarmerije unapređen je u čin general-pukovnika, a ovo unapređenje bilo je, kako je izjavio ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović, nagrada za dobre rezultate tokom akcije Sablja.
Zavidljive kolege u policiji, u pola glasa, ocenjuju da previše brzo niže generalske zvezdice.
Optužbe: Tokom rata, po izveštajima više međunarodnih humanitarnih organizacija, OPG pod imenima „Munje“ i „Škorpioni“ počinili su masakre nad albanskim civilima u nekoliko sela.
Proveren: Prilikom izbora Radosavljevića na funkciju komandanta, po rečima ministra Mihajlovića, detaljno je proverena njegova biografija, i u dosijeu nije pronađeno ništa „kompromitantno“ što bi ga „diskvalifikovalo“. Tako je ministar odbacio sve optužbe da je Guri odgovoran za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava tokom oružanih sukoba.
Odlikovanja: Više puta je odlikovan, u Srbiji tokom devedesetih godina, ali i u Briselu posle oktobarskih promena. U štabu NATO-a prošle godine uručena mu je Medalju za zasluge u jačanju bezbednosti koja je zaslužena upravo angažmanom na jugu Srbije.
Guri je ušao i u pesmu: „Prvi čovek od Žandarmerije/silan junak na ovome svetu/zlatan gajtan na mundiru sija.“
Hoće li žandarmerija hapsiti haške optuženike: „Mi sa tim nemamo veze. Hapšenje haških optuženika nije u nadležnosti Žandarmerije, a ko će ih hapsiti, verujte mi, ne znam.“
Hoće li biti žena žandara: „Kada će one doći, zavisi od interesovanja i unutrašnje organizacije, na kojoj već radimo. Ima žena u Žandarmeriji, a dve su završile obuku i angažovane su na poslovima i zadacima u odredima. Jedna je u odredu, na terenu, a druga radi administrativne poslove.“
Normalno je da specijalci imaju veće plate od drugih: „Žandarmi su 15 dana na terenu. Ponekad i 24 časa u čizmama. Često spavaju u zemunicama čuvajući državu. Moraju pri tom da izbegnu podmetnute eksplozive, bombe, neprijateljske hice, zmije… I kad se vrate, posle dva dana odmora, već ih čekaju drugi zadaci. Više od sto redovnih policajaca, koji su bili primljeni u Žandarmeriju, posle izvesnog perioda tražilo je da se vrate u svoje stanice i na ‘manju zaradu’. Nisu mogli da izdrže ‘ubitačni tempo’“.
Kakva je budućnost Žandarmerije: „Vidim je u više pravaca. Intenzivno sarađujemo sa sličnim jedinicama u svetu. Poslednjih godinu dana imamo vrlo jake kontakte sa Špancima, Francuzima, Italijanima, Rusima, Izraelcima. Potrebno nam je njihovo iskustvo koje nismo imali u poslednjih deset godina. Nedostaje nam iskustvo u borbi protiv urbanog terorizma. Teško je pretpostaviti da će na našim terenim policija ponovo biti korišćena za ono za šta je korišćena u poslednjih deset godina, a to su ratovi. Daj bože da više ne bude ratova na našim prostorima. Moramo da se okrenemo svetskom zlu koje se zove globalni terorizam i da se povežemo sa tim jedinicama u razmeni iskustava, informacija o kretanju terorista, kriminalaca. Da zajedno radimo na široj bezbednosti Evrope. Napravljeni su planovi za ovu i sledeću godinu, imaćemo zajednicke obuke, treninge, vežbe.“

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve