

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Komandant Žandarmerije


Osnovni podaci: Rođen je 1957. godine u Aranđelovcu, završio je Fakultet za fizičku kulturu i od 1985. godine radi u MUP-u Srbije, potom se zaposlio kao instruktor borilačkih veština u SUP-u Beograd. U prvo vreme bio je instruktor za specijalnu obuku, a kasnije šef istoimenog odseka. Početkom devedesetih, kada su počeli YU-ratovi, postao je pripadnik Posebnih jedinica policije iz kojih će se deceniju kasnije formirati Žandarmerija. Na Kosovu i Metohiji tokom rata bio je komandant Operativno-potražnih grupa (OPG), malih jedinica za protivgerilsku borbu. „U Prištini sam bio pomoćnik komandanta štaba, ali sam bio prisutan na celom Kosovu.“
Oženjen. Ima ćerku. Trenutno je predsednik džudo kluba Žandarmerija.
Odakle nadimak: „Tako su me nazvali saborci dok smo se borili na Kosovu. Znam da ta reč u prevodu sa albanskog znači kamen.“
Karijera: Ključni trenutak koji će mu omogućiti uspon u karijeri bio je 5. oktobar kada sa činom pukovnika, kao komandant operativno-poternih grupa policije, nije intervenisao protiv demonstranata. Izabrao je pobedničku stranu.
Iako je u policiji od 1985. godine, široj javnosti postao je poznat kada je kao prvi žandarm angažovan na suzbijanju pobune u Preševu, Bujanovcu i Medveđi.
U februaru 2001. umesto Obrada Stevanovića za novog šefa Posebnih jedinica policije postavljen je Goran Radosavljević, tada pukovnik, i unapređen u čin general-majora. Novembra 2001, nakon formiranja Žandarmerije kao formacije koja će zameniti posebne jedinice policije, Radosavljević dobija komandno mesto i čin general-potpukovnika.
Gurija je u maju 2003. unapredila Sablja. Ukazom vršioca dužnosti predsednika Srbije Nataše Mićić, komandant Žandarmerije unapređen je u čin general-pukovnika, a ovo unapređenje bilo je, kako je izjavio ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović, nagrada za dobre rezultate tokom akcije Sablja.
Zavidljive kolege u policiji, u pola glasa, ocenjuju da previše brzo niže generalske zvezdice.
Optužbe: Tokom rata, po izveštajima više međunarodnih humanitarnih organizacija, OPG pod imenima „Munje“ i „Škorpioni“ počinili su masakre nad albanskim civilima u nekoliko sela.
Proveren: Prilikom izbora Radosavljevića na funkciju komandanta, po rečima ministra Mihajlovića, detaljno je proverena njegova biografija, i u dosijeu nije pronađeno ništa „kompromitantno“ što bi ga „diskvalifikovalo“. Tako je ministar odbacio sve optužbe da je Guri odgovoran za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava tokom oružanih sukoba.
Odlikovanja: Više puta je odlikovan, u Srbiji tokom devedesetih godina, ali i u Briselu posle oktobarskih promena. U štabu NATO-a prošle godine uručena mu je Medalju za zasluge u jačanju bezbednosti koja je zaslužena upravo angažmanom na jugu Srbije.
Guri je ušao i u pesmu: „Prvi čovek od Žandarmerije/silan junak na ovome svetu/zlatan gajtan na mundiru sija.“
Hoće li žandarmerija hapsiti haške optuženike: „Mi sa tim nemamo veze. Hapšenje haških optuženika nije u nadležnosti Žandarmerije, a ko će ih hapsiti, verujte mi, ne znam.“
Hoće li biti žena žandara: „Kada će one doći, zavisi od interesovanja i unutrašnje organizacije, na kojoj već radimo. Ima žena u Žandarmeriji, a dve su završile obuku i angažovane su na poslovima i zadacima u odredima. Jedna je u odredu, na terenu, a druga radi administrativne poslove.“
Normalno je da specijalci imaju veće plate od drugih: „Žandarmi su 15 dana na terenu. Ponekad i 24 časa u čizmama. Često spavaju u zemunicama čuvajući državu. Moraju pri tom da izbegnu podmetnute eksplozive, bombe, neprijateljske hice, zmije… I kad se vrate, posle dva dana odmora, već ih čekaju drugi zadaci. Više od sto redovnih policajaca, koji su bili primljeni u Žandarmeriju, posle izvesnog perioda tražilo je da se vrate u svoje stanice i na ‘manju zaradu’. Nisu mogli da izdrže ‘ubitačni tempo’“.
Kakva je budućnost Žandarmerije: „Vidim je u više pravaca. Intenzivno sarađujemo sa sličnim jedinicama u svetu. Poslednjih godinu dana imamo vrlo jake kontakte sa Špancima, Francuzima, Italijanima, Rusima, Izraelcima. Potrebno nam je njihovo iskustvo koje nismo imali u poslednjih deset godina. Nedostaje nam iskustvo u borbi protiv urbanog terorizma. Teško je pretpostaviti da će na našim terenim policija ponovo biti korišćena za ono za šta je korišćena u poslednjih deset godina, a to su ratovi. Daj bože da više ne bude ratova na našim prostorima. Moramo da se okrenemo svetskom zlu koje se zove globalni terorizam i da se povežemo sa tim jedinicama u razmeni iskustava, informacija o kretanju terorista, kriminalaca. Da zajedno radimo na široj bezbednosti Evrope. Napravljeni su planovi za ovu i sledeću godinu, imaćemo zajednicke obuke, treninge, vežbe.“


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve