

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Komandant Žandarmerije


Osnovni podaci: Rođen je 1957. godine u Aranđelovcu, završio je Fakultet za fizičku kulturu i od 1985. godine radi u MUP-u Srbije, potom se zaposlio kao instruktor borilačkih veština u SUP-u Beograd. U prvo vreme bio je instruktor za specijalnu obuku, a kasnije šef istoimenog odseka. Početkom devedesetih, kada su počeli YU-ratovi, postao je pripadnik Posebnih jedinica policije iz kojih će se deceniju kasnije formirati Žandarmerija. Na Kosovu i Metohiji tokom rata bio je komandant Operativno-potražnih grupa (OPG), malih jedinica za protivgerilsku borbu. „U Prištini sam bio pomoćnik komandanta štaba, ali sam bio prisutan na celom Kosovu.“
Oženjen. Ima ćerku. Trenutno je predsednik džudo kluba Žandarmerija.
Odakle nadimak: „Tako su me nazvali saborci dok smo se borili na Kosovu. Znam da ta reč u prevodu sa albanskog znači kamen.“
Karijera: Ključni trenutak koji će mu omogućiti uspon u karijeri bio je 5. oktobar kada sa činom pukovnika, kao komandant operativno-poternih grupa policije, nije intervenisao protiv demonstranata. Izabrao je pobedničku stranu.
Iako je u policiji od 1985. godine, široj javnosti postao je poznat kada je kao prvi žandarm angažovan na suzbijanju pobune u Preševu, Bujanovcu i Medveđi.
U februaru 2001. umesto Obrada Stevanovića za novog šefa Posebnih jedinica policije postavljen je Goran Radosavljević, tada pukovnik, i unapređen u čin general-majora. Novembra 2001, nakon formiranja Žandarmerije kao formacije koja će zameniti posebne jedinice policije, Radosavljević dobija komandno mesto i čin general-potpukovnika.
Gurija je u maju 2003. unapredila Sablja. Ukazom vršioca dužnosti predsednika Srbije Nataše Mićić, komandant Žandarmerije unapređen je u čin general-pukovnika, a ovo unapređenje bilo je, kako je izjavio ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović, nagrada za dobre rezultate tokom akcije Sablja.
Zavidljive kolege u policiji, u pola glasa, ocenjuju da previše brzo niže generalske zvezdice.
Optužbe: Tokom rata, po izveštajima više međunarodnih humanitarnih organizacija, OPG pod imenima „Munje“ i „Škorpioni“ počinili su masakre nad albanskim civilima u nekoliko sela.
Proveren: Prilikom izbora Radosavljevića na funkciju komandanta, po rečima ministra Mihajlovića, detaljno je proverena njegova biografija, i u dosijeu nije pronađeno ništa „kompromitantno“ što bi ga „diskvalifikovalo“. Tako je ministar odbacio sve optužbe da je Guri odgovoran za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava tokom oružanih sukoba.
Odlikovanja: Više puta je odlikovan, u Srbiji tokom devedesetih godina, ali i u Briselu posle oktobarskih promena. U štabu NATO-a prošle godine uručena mu je Medalju za zasluge u jačanju bezbednosti koja je zaslužena upravo angažmanom na jugu Srbije.
Guri je ušao i u pesmu: „Prvi čovek od Žandarmerije/silan junak na ovome svetu/zlatan gajtan na mundiru sija.“
Hoće li žandarmerija hapsiti haške optuženike: „Mi sa tim nemamo veze. Hapšenje haških optuženika nije u nadležnosti Žandarmerije, a ko će ih hapsiti, verujte mi, ne znam.“
Hoće li biti žena žandara: „Kada će one doći, zavisi od interesovanja i unutrašnje organizacije, na kojoj već radimo. Ima žena u Žandarmeriji, a dve su završile obuku i angažovane su na poslovima i zadacima u odredima. Jedna je u odredu, na terenu, a druga radi administrativne poslove.“
Normalno je da specijalci imaju veće plate od drugih: „Žandarmi su 15 dana na terenu. Ponekad i 24 časa u čizmama. Često spavaju u zemunicama čuvajući državu. Moraju pri tom da izbegnu podmetnute eksplozive, bombe, neprijateljske hice, zmije… I kad se vrate, posle dva dana odmora, već ih čekaju drugi zadaci. Više od sto redovnih policajaca, koji su bili primljeni u Žandarmeriju, posle izvesnog perioda tražilo je da se vrate u svoje stanice i na ‘manju zaradu’. Nisu mogli da izdrže ‘ubitačni tempo’“.
Kakva je budućnost Žandarmerije: „Vidim je u više pravaca. Intenzivno sarađujemo sa sličnim jedinicama u svetu. Poslednjih godinu dana imamo vrlo jake kontakte sa Špancima, Francuzima, Italijanima, Rusima, Izraelcima. Potrebno nam je njihovo iskustvo koje nismo imali u poslednjih deset godina. Nedostaje nam iskustvo u borbi protiv urbanog terorizma. Teško je pretpostaviti da će na našim terenim policija ponovo biti korišćena za ono za šta je korišćena u poslednjih deset godina, a to su ratovi. Daj bože da više ne bude ratova na našim prostorima. Moramo da se okrenemo svetskom zlu koje se zove globalni terorizam i da se povežemo sa tim jedinicama u razmeni iskustava, informacija o kretanju terorista, kriminalaca. Da zajedno radimo na široj bezbednosti Evrope. Napravljeni su planovi za ovu i sledeću godinu, imaćemo zajednicke obuke, treninge, vežbe.“


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve