Iako se promatrači proteklih izbora slažu da nepravilnosti i nezakonitosti na biračkim mjestima ne mogu utjecati na konačne izborne rezultate, događanja iza nas su svejedno zabrinjavajuća.
Prvo – o čemu smo već pisali – problematični status predsjednika Republičke izborne komisije Dejana Đurđevića, koji se poslije izbora čak usudio posegnuti za političkim ocjenama primjedbi da je bilo krađe glasova (čuo je to, kaže, prvi puta kad su demokrati glasali iz Bodruma).
Stranke i birači su prijavljivali brojne nepravilnosti sa biračkih mjesta, ne samo ona dva incidenta koja je spominjao premijer Aleksandar Vučić (Jagodina i Vranje). Masovno se kasnilo sa otvaranjem biračkih mjesta, bilo je problema sa izbornim odborima (DS se, recimo, žalio da u jednom niškom odboru sjede supružnici, te otac i sin), sa biračkim spiskovima na kojima su ljudi bili upisani sve do ovih izbora, ali ne i 24. aprila.
„Suprotno utisku koji se očigledno stvara u javnosti, najteže slučajeve zloupotrebe izbornih prava ne rešava RIK u postupku prigovora, već se njima bavi tužilaštvo“, piše Sofija Mandić na sajtu Peščanika.
Pitanje je što će napraviti nadležna tužilaštva, pogotovo u slučajevima tzv. bugarskog voza, kakav je javnosti iznijela Aleksandra Jerkov iz DS-a: unaprijed popunjeni izborni listići daju se „svojim“ kupljenim kandidatima, oni taj ispunjeni ubacuju u biračku kutiju, a „aktivistima“ vraćaju prazan. Onda oni popunjavaju taj prazni listić, daju ga idućem kupljenom biraču, pa tako unedogled. Sve je, naravno, rezultat trgovine: ti nama glas, mi tebi neki novac (o sendvičima da ne pričamo), ili neki vaučer s kojim se može pazariti u nekoj trgovačkoj radnji lokalnog moćnika, koji to ne bi bio da nije blizak vladajućima.
„Građani na straži“ ili promatračka misija Crta, ustanovili su da je četiri posto izbornih mjesta na kojima su uočene grube nepravilnosti „prilično veliki i to je zabrinjavajuća informacija“, te da je izborni dan u Srbiji obilježen općom atmosferom nepovjerenja građana u izborni proces, o čemu svjedoči veliki broj utisaka i komentara građana koji je upućen ka posmatračkoj misiji, ali i podijeljen putem društvenih mreža, kako je to ovih dana rekao Raša Nedeljkov iz te promatračke misije.
Kad se svemu tome doda da je samo 41 posto biračkih mjesta u Srbiji bilo dostupno osobama s invaliditetom – po službenim podacima, njih je oko 800 hiljada, što u ukupnom broju glasača u Srbiji čini impozantan broj – sasvim je jasno da je izborni proces u Srbiji faličan i problematičan. Dovoljno govori o tome koliko vlast vodi računa o vlastitim građanima.
Falično i problematično je i to što se, dva dana nakon izbora, prvi čovjek naprednjaka Aleksandar Vučić sa svojom strankom uključuje u „prigovaranje“ izborima: baš on ponovo traži brojanje svih glasova, nakon što je opozicija to već zahtijevala, baš on koji nije – zajedno s predsjednikom Tomislavom Nikolićem – riješio one vreće spornih ili izgubljenih glasova u ranijim izbornim ciklusima.
Uz to, podsjetimo: usprkos propisima, nije napravljen nadzorni odbor koji bi mogao provjeriti i stranački pravovjernog šefa RIK-a Đurđevića. Ovako cijela stvar ostaje tužilaštvima, koja su ovisna o volji vladajućih (ta čuvena „politička volja“), kao što su o tome ovisni i prvi čovjek RIK-a i njegovi članovi.
Bili su izbori, bit će i naredni. Dotad bi ipak trebalo napraviti sistem bolje kontrole, da ne budemo kao nakon ovih glupi što zatvaramo oči na činjenicu da četiri posto birališta – a nije to mali broj – jest prilično veliki i zabrinjavajuća informacija.
