

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Zamenik načelnika Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala


Osnovni podaci: Rođen je 1. januara 1947. godine u Beogradu. Posle osnovne škole upisao je srednju tehničku školu „Petar Drapšin“, a potom i Višu tehničku školu. U mladosti je bio aktivan sportista, bavio se sportskim ronjenjem i skijanjem na vodi. Ženio se dva puta. Iz prvog braka sa Divnom Karleušom ima ćerku Jelenu (23), estradnu pevačicu, iz drugog braka ima sinove Ivana (10) i Nikolu (10 meseci). Njegova sadašnja supruga je direktor i suvlasnik preduzeća Fito-centar, koje se bavi i poslovima obezbeđenja, pa može da računa na muževljevu stručnu pomoć.
Karijera policajca: Počeo je u Upravi za informatiku (1975). Kasnije je prešao u Kriminalističku operativnu službu gde je radio na imovinskim deliktima, teškim krađama i razbojništvima. Posle izvesnog vremena (od 1983) radi na poslovima suzbijanja šverca kulturnog blaga i krijumčarenja arheološkog blaga. Na tim poslovima bio je do februara 2001. godine, kada je na predlog ministra policija Dušana Mihajlovića postavljen za zamenika general-majora Radovana Kneževića, načelnika Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala. Medijsku popularnost stekao je maja 2001. godine kada je postao šef Radne grupe MUP-a za ispitivanje slučaja „hladnjača“. Dobio je zaduženje da na konferencijama za štampu koje organizuje MUP Srbije govori o istrazi koja se vodi o leševima bačenim u Dunav i o ekshumaciji ljudi sahranjenih u kolektivnim grobnicama. Ima čin kapetana MUP-a.
Ko je skrivao leševe: Karleuša je optužio Miloševića da je lično naložio „preduzimanje mera kako bi se uklonili svi tragovi koji mogu da ukažu na postojanje dokaza o izvršenim zločinima“ na Kosovu i Metohiji i precizirao da je Milošević to uputstvo izdao bivšem ministru unutrašnjih poslova Srbije Vlajku Stojiljkoviću u martu 1999. godine. Prema njegovim rečima, Stojiljković je taj slučaj proglasio državnom tajnom i zaveo ga pod službenom šifrom „Dubina dva“.
Šta je rekao o slučaju Gavrilović: Na osnovu saznanja dobijenih u više od 150 informativnih razgovora, izjavio je 25. avgusta 2001. godine da je nekadašnji funkcioner Resora državne bezbednosti Momir Gavrilović „bio umešan u pojedine likvidacije u Beogradu“ i bio povezan sa „licima iz kriminogene sredine“. „Operativna saznanja ukazuju na učešće pokojnog Gavrilovića u pojedinim likvidacijama na teritoriji Beograda, kao i drugim prljavim poslovima, kao što su uterivanje dugova, otmice, ucene i slično. Provere ovih saznanja još uvek su u toku.“
Najveći uspeh u karijeri: „Mislim da je to ono što sam postigao na suzbijanju imovinskih delikata. Pronašao sam na desetine hiljada ukradenih umetničkih i kulturnih predmeta.“
Društveno–politička aktivnost: Ekologija i voda. Osnivač je i predsednik nautičkog kluba na Adi, gde i sam poseduje splav. Jedan je od osnivača Nautičkog saveza Jugoslavije. Na poslovima ekologije upoznao je mnoge ljudi, između ostalih i sadašnjeg ministra policije. „Bavio sam se zaštitom životne sredine. Radili smo na zaštiti kanjona Tare i drugih voda u Srbiji. Tu sam sreo Jordana Aleksića, bivšeg ministra za ekologiju, i Dušana Mihajlovića.“
Šta je dobar policajac: „On mora da radi, i da radi danonoćno, da zaboravi kućne probleme, da bude uporan i istrajan, da se ne plaši. Treba da bude pošten i otporan prema svim mogućim iskušenjima, mislim pri tom na mito i pokušaje potkupljivanja. To nije lako. Ima puno policajaca, ali nije svaki dobar policajac. To pogotovo danas nije jednostavno.“
Šta o tati kaže ćerka Jelena: „Tata je u poslednje vreme strašno medijski eksponiran, iako otkad znam za sebe radi u policiji. Radi težak i opasan posao, otkriva istinu i kažnjava zločince. Koja ćerka ne bi bila ponosna na oca koji joj obezbeđuje da se mirno šeta ulicom.“
Da li je Jelena zaista bezbedna: Zoran Davidović zvani Ćanda i Ivan Stojanović ubijeni su 23. marta 2000. kad su se vraćali sa sahrane Branislava Lainovića Dugog. Davidović je bio poznat kao biznismen i „žestok momak sa beogradskog asfalta“, ali i kao mladić folk-pevačice Jelene Karleuše. Nekoliko meseci kasnije, 27. maja 2000, povodom podmetanja eksplozivne naprave pod njen džip Jelena izjavljuje novinama: „Izgleda da se neko namerio na mene.“


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve