Vijest da je u ranim jutarnjim satima na Dorćolu nožem ubijen mladi MMA borac, a još jedan momak, koji je pokušao da ga odbrani, teško ranjen, bila je jedna od onih koja bi trebalo da probudi usnulu javnost. Ne zato da bi se danima do detalja pisalo o tome, prepričavale pojedinosti zločina i u medijima nagađalo o mogućem motivu ubistva – za momka koji je teško ranjen motiva ni nema, samo je pokušao da pomogne. Razlog je taj da se pokaže koliko je nošenje i korišćenje hladnog oružja uzelo maha na ulicama.
Kako su mediji pisali, ubicama je neko dojavio da se mladić nalazi u klubu, poslije čega su se oni pojavili naoružani. Povod je, navodno, sukob star dvije godine.
Od početka godine registrovano je više slučajeva napada hladnim oružjem, od kojih su mnogi bili sa smrtnim ishodom. Blic je 26. februara pisao da je u devet dana 14 osoba napadnuto nožem, od čega je četvoro smrtno stradalo.
SLUČAJEVI UBISTVA NOŽEM
U Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, gdje se u maju prošle godine desilo masovno ubistvo, kod jednog od učenika je pronađen nož. Na svu sreću, brzom reakcijom ostale djece i školskog policajca, spriječene su moguće posljedice. U Staroj Pazovi je učenica osnovne škole donijela sjekiru u školu i izvadila je na velikom odmoru, ali joj je takođe brzo oduzeta.
Krajem prošle godine, u Niškoj Banji trinaestogodišnji dječak nožem je smrtno ranio vršnjaka. Razlog je bio banalan, ako se o nekakvom razlogu uopšte i može govoriti kod djece njihovog uzrasta. Početkom februara ove godine, napadač je nasred ulice u Borči usmrtio nožem mladića starog dvadeset tri godine, a drugog teško ranio, dok je na Novom Beogradu uhapšen muškarac koji je ranio drugu osobu nožem nakon svađe u pekari.
Ovo su samo neki od primjera u posljednje vrijeme, ne računajući porodično nasilje. Kada se ono, kao posebno osjetljiva kategorija, uzme u obzir, crveni bilans je još veći. Krajem februara u Rakovcu je muškarac star četrdeset osam godina nožem usmrtio bivšu suprugu i njenu majku, dok je par dana kasnije u selu kraj Bečeja muškarac, takođe nožem, ubio vanbračnu suprugu.
ZAKONSKA REGULATIVA
U Srbiji ne postoji poseban zakon koji reguliše nabavku i držanje hladnog oružja, gdje spadaju i noževi, već se ono podvodi pod Zakon o oružju i municiji. Isti kao hladno oružje prepoznaje “bokser”, bodež, kamu, sablju, bajonet i druge predmete kojima je osnovna namena napad. Hladno oružje se svrstava u kategoriju D, zajedno sa gasnim sprejevima, uređajima za izazivanje elektrošokova, određenim vazdušnim oružjem, kao i nekim oružjem sa tetivom ili oprugom.
Dalje, zakon kaže da se oružje iz kategorije D može nabavljati i držati bez isprave i prijave nadležnom organu, u skladu sa ovim zakonom. Drugim riječima, može ga kupiti ko god hoće, bez postojanja ikakve evidencije.
Međutim, nabavljanje i držanje hladnog oružja ne omogućava njegovo nošenje na javnim površinama. Član 26 Zakona zabranjuje nošenja oružja na javnim površinama, sem u posebnim slučajevima, poput lova, za koje onda važe unapred propisani uslovi, ili u slučaju izuzetaka kao što su elektrošokeri i gasni sprejevi. Nošenje hladnog oružja suprotno članu 26 i stavu vezanom za lov kažnjivo je novčanom kaznom od 20.000 do 150.000 dinara, ili zatvorskom kaznom do 60 dana zatvora.
Ubistvo hladnim oružjem, poput noža ili sjekire u javnosti izaziva mnogo snažniju rekaciju nego klasična mafijaška likvidacija počinjena vatrenim oružjem, te je stoga često prva pomisao da se radi o teškom ubistvu. Ipak, Krivični zakon ne prepoznaje ubistvo hladnim oružjem isključivo kao teško ubistvo. Odnosno, nije samo sredstvo, u ovom slučaju nož, dovoljna kvalifikatorna okolnost da neko ubistvo bude okarakterisano kao teško krivično djelo. Jedan advokat koji se bavi krivičnim pravom kaže za “Vreme” da lišavanje života korišćenjem noža kao oružja nije ni podmuklo ni svirepo samo po sebi, već da je neophodno – da bi se okarakterisalo kao takvo – da bude u kombinaciji sa još nekim elementom. Kako objašnjava, to može da zavisi od toga koliko je rana ubica zadao žrtvi, na koji način, da li je žrtva mučena, od motiva, ili pak od samog odnosa počinioca prema žrtvi.
NA SVAKOM ĆOŠKU
Hladno oružje, uključujući noževe, vrlo je lako nabaviti – samo u Beogradu postoji na stotine prodavnica različite namjene gdje se mogu kupiti. Cijena zavisi od vrste noža, izgleda, kvaliteta oštrice, da li je ručni rad ili fabrički proizveden, od dizajna korica. Oni jeftiniji se mogu pronaći za desetak evra, dok skuplji koštaju i po nekoliko stotina evra.
Neke prodavnice nude i noževe sa manjim oštricama koji su sakriveni u predmete koji se svakodnevno koriste. Najčešća varijanta je kaišna šnala, dok se prodaju i noževi sakriveni u futrolu koja izgleda kao lančić. Takođe, mogu se pronaći i noževi koji izgledaju kao hemijska olovka, a oštrica se oslobađa skidanjem metalnog vrha; “hemijska sa nožem – 2 u 1”.
Ovaj tip noževa često se reklamira kao “odbrambeni”, “idealan za nošenje u džepu” i “pogodan za svakodnevne zadatke i neplanirane situacije”.
Ne može se zabraniti prodaja noževa. Možda mogu postojati ograničenja ili neka vrsta evidencije za nabavku lovačkih noževa sa veličinom oštrice preko nekog, unapred postavljenog praga, ali se priča tu završava. Nošenje hladnog oružja je već zakonom zabranjeno. Međutim, i tu je skoro nemoguće detektovati ko nosi nož na javnoj površini s obzirom da je za nanošenje teških tjelesnih povreda dovoljan džepni nož ili takozvani “skakavac” na rasklapanje, koji takođe staje u džep.
U uličnim obračunima i napadima nožem uglavnom se koriste upravo manji noževi, sa dužinom oštrice dovoljnom da zada smrtne tjelesne povrede.
Često se povećanje broja napada nožem dovodi u vezu sa pooštravanjem kazni za nedozvoljeno držanje vatrenog oružja, što može samo djelimično biti povezano, ali nikako ne znači da je to glavni razlog. Prvo, nož je mnogo lakše nabaviti od pištolja, s obzirom da je za pištolj neophodno dobiti dozvolu, a i ako se nabavlja na crnom tržištu, opet je mnogo komplikovanije doći do njega. Pritom, pištolj je prilično skup u poređenju sa nožem. Drugo, ubistva i ranjavanja vatrenim oružjem više su povezana sa mafijaškim likvidacijama. Jedini izuzetak su slučajevi porodičnog nasilja i femicida u kojima je korišćeno vatreno oružje. Istraživanje UNDP-a iz februara 2023. godine pokazuje da je u Srbiji znatno više slučajeva femicida počinjeno vatrenim nego hladnim oružjem. Ipak, i u tom kontekstu je u dosta navrata počinilac regularno posjedovao dozvolu za držanje vatrenog oružja.
Za zaustavljanje uznemirujućeg trenda napada hladnim oružjem djelotvornija je prevencija umjesto represije. Represija kroz zakonski okvir već postoji, ali se prema stupcima crne hronika čini da se broj napada ne smanjuje. Da li bi kazne mogle biti strože otvoreno je pitanje, ali je takođe diskutabilno koliko bi to uticalo na smanjenje broja napada nožem.
RJEŠENJE NIJE NA VIDIKU
Jedan nosilac crnog pojasa Krav mage (borbene vještine samoodbrane) kaže za “Vreme” kako će svaki dobar instruktor reći da je najbolja odbrana od napada noža bježanje. Kako kaže, u većini slučajeva napadač će iz velike blizine pokušati brzo da zada veliki broj uboda, od čega je vrlo teško odbraniti se.
Na javnim površinama je praktično nemoguće detektovati i zaustaviti nošenje hladnog oružja. Tu postoje samo dvije opcije: pooštravanje kazni i, vjerovatno djelotvornija, mjera prevencije nasilja koju je potrebno graditi dugoročno.
Sa druge strane, da bi se zaustavilo unošenje oružja u određene objekte, poput noćnih klubova, djelotvorni mogu biti jedino detektori za metal. Obezbjeđenje će pregledati sve koji ulaze, ali ako neko posjeduje sakriveni nož, velika je vjerovatnoća da on neće biti detektovan.
Čini se da je i obična čarka postala dovoljan razlog za potezanje hladnog oružja, bilo da se desila nekad ranije, direktno prethodila okršaju ili je u pitanju samo rasprava oko reda u prodavnici. Međutim, zabrinjavajuća je sama činjenica da na javnim površinama, u noćnom provodu, školi, na ulici ili bilo gdje drugo ljudi imaju pri ruci hladno oružje. Nose ga znajući da postoji šansa da ga upotrebe.
