
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Za samo godinu dana službovanja u Srbiji, ambasador Sjedinjenih Američkih Država Kristofer Hil aktivniji je i vidljiviji od većine učesnika na političkoj sceni zemlje, uključujući i sve ministre iz vlade Ane Brnabić. Time je najverovatnije i opravdao odluku američkog predsednika Džozefa Bajdena da ga povuče iz penzije i pošalje u Beograd sa jasnim zadacima i očekivanim brzim rezultatima
Kada je pukla vest da Hil dolazi u Beograd, mišljenja poznavaoca prilika su išla od toga da dolazi kraj politike srpskog predsednika Aleksandra Vučića do toga da administracija SAD želi da preuzme primat u ovom delu sveta. Postavljenje novih američkih ljudi – “specijalaca” – u zemlje Zapadnog Balkana upravo govori o tome da je Amerika u dodatnom ubrzanju rešavanja situacije na ovim područjima sa akcentom na otklonu Srbije od Rusije, ali svakako i Kine.
Kada se podvuče crta, Bajden je sigurno zadovoljan Hilovim ambasadorovanjem samo posle godinu dana. Sveprisutni Hil uspeo je da nametne sebe kao izuzetno važnu ličnost na političkom nebu Srbije. I dok su njegovi prethodnici, ali i ambasadori drugih zemalja, uglavnom ostajali ispod radara javnosti, iskusni američki diplomata sasvim sigurno zauzima poziciju jedne od najprisutnijih ličnosti, i to kao kreatora mnogih političkih situacija u zemlji.
TELEFONIRANJE I RAZUMEVANJE
Bogato prethodno iskustvo preporučilo ga je da penzionerske dane zameni ambasadorskim, ali i da Vašington jasno stavi do znanja da nema više čekanja i strpljenja kada je reč o rešavanju gorućih pitanja. Čovek koji je učestvovao u stvaranju Dejtonskog sporazuma i kao poznavalac kosovskog pitanja učestvovao u pregovorima u Rambujeu, izgleda da želi da svoju impresivnu diplomatsku karijeru završi u Beogradu. Čini se, za sada, da teži da je i kruniše dogovorom Beograda i Prištine.
Hil se sa Aleksandrom Vučićem viđa relativno često, dok dobro obavešteni izvori tvrde da su i na svakodnevnoj telefonskoj vezi. Kad predstavnici vlasti u Srbiji kažu da neće biti Evroprajda, Hil je taj koji i to rešava – posle viđanja sa srpskim predsednikom, i to u subotu, pala je odluka da se događaj održi. Na drugoj strani, predsednik Srbije je negirao da ga je američki ambasador ubedio da se održi Evroprajd uz naznaku da su na sastanku pričali najviše o Kosovu.
Upravo je Kosovo tema gde se najviše vide rezultati Hilovog delovanja. Uprkos tome što nema konačnog rešenja, Evropski predlog za Kosovo prvi je vidljiv rezultat ambasadora Hila. Bez snažne podrške SAD teško da bi mogao da “prođe”, a tek ne bi trebalo da se sprovođenje odugovlači. U političkom limbu, sužen je prostor kako Vučiću tako i premijeru Kosova Aljbinu Kurtiju za izbegavanje ranije datih, što pismenih, što usmenih dogovora. Hil iznova i iznova napominje da će morati da se formira Zajednica srpskih opština i nije blagonaklono gledao na izbore na Kosovu koje su Srbi bojkotovali. Postoje tumačenja da odlično razume i Vučićev položaj i odnos većinske populacije koja je okrenuta ka Rusiji, te da mu nije iznenađenje prisutnost velikog ruskog uticaja i delovanja u Srbiji.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve