Zahvaljujući "Blicu" i Marku Somborcu, u Srbiji ponovo živi politički dnevni strip
Marko Somborac
Svakodnevno čitanje većine dnevnih listova jedna je od onih stvari zbog kojih novinari zaslužuju beneficirani radni staž. U moru deprimirajućih vesti teško je naći povod i za kiseo osmeh, ali kad vidite nekog da se naglas smeje, onda je verovatno upravo pročitao strip Marka Somborca koji svakodnevno izlazi u „Blicu“. Kroz Somborčeve kaiševe defiluju poznati likovi: Vojislav Koštunica, Boris Tadić, Toma Nikolić, Velja Ilić… a njihove dogodovštine u par kadrova često su ne samo najduhovitiji nego i najlucidniji dnevni komentari ovdašnjeg političkog života.
Pojedine epizode Somborčevih stripova – kao ona kad Tadić ucenjuje Koštunicu da će baciti usvojeno mače kroz prozor ako ne uhapsi Mladića – već su klasika, dok je ona u kojoj se Koštunica naglas pita šta će dobiti zauzvrat ako se žrtvuje i prihvati premijerski položaj praktično najbolja dosadašnja analiza strategije narodnjaka u odnosima sa koalicionim partnerima. Kao što Amerikanci svakog jutra diskutuju o vicevima Džeja Lenoa i Dejvida Letermana, tako se strip iz „Blica“ u Srbiji prepričava uz jutarnju kafu po kancelarijama.
Politički dnevni strip u kaiševima je u mnogim zemljama gotovo obavezan deo svakih novina, ali kod nas je dugo bio zaboravljen, sve dok ga Somborac nije oživeo na trećoj strani „Blica“. „Nije da mi to nismo imali, ali smo zaboravili“, kaže Marko Somborac u razgovoru za „Vreme“. „Imali smo Pjera Križanića i Ivu Kušanića na prvoj strani ‘Politike’ i Ota Rajzingera u ‘Vjesniku’, i to je bilo sasvim na nivou onoga što danas rade Amerikanci. Naravno, u to vreme nije bilo moguće ići predaleko u političkom smislu, ali sećam se i danas nekih njihovih radova. A zatim, imamo Coraxa, samo što je njegov stil specifičan, bez reči.“
Rođen 1976, Marko Somborac je upao u nezgodan generacijski procep: tokom njegovog detinjstva, strani i domaći strip je bio u punoj ekspanziji, a taman kad je odrastao cela ta scena je zamrla. „Upisao sam srednju dizajnersku školu jer sam čuo da su je mnogi strip crtači završili, mada tada nisam imao sasvim jasnu predstavu šta je to dizajn“, kaže on. Kasnije je završio višu likovnu i pokušavao da izgradi sopstveni stil. „Eksperimentisao sam, pokušavao da crtam avanturističke i superherojske stripove, ali sam na kraju shvatio da najviše volim da crtam Šešelja“, kaže uz smeh. Prvi kaiš za „Blic“ objavljen je 5. decembra 2005, mada je potrajalo neko vreme dok je dobio sadašnju ležernu formu. Somborac kaže da je tretman koji ima u „Blicu“ veoma zaslužan za rastuću popularnost njegovog stripa. „Da su me gurnuli negde pozadi mogao sam da budem tri puta bolji i duhovitiji, a opet bi malo ko to primetio.“ Dodaje da nikada nije iskusio nikakav oblik cenzure i da ima potpunu slobodu u svom poslu.
Crtati ovakav strip iz dana u dan, i pritom održavati kvalitet nije nimalo lako. Neke Somborčeve kolege u Americi imaju pomoćnike – crtače i scenariste – koji im pomažu da se izbore sa ubitačnim tempom, ali on se oslanja isključivo na sopstvene snage. „Obično imam dva-tri kaiša u šteku, ali ne volim da ih koristim. Jeste teško, ali to je ipak nešto što sam oduvek želeo da radim. Kad vidim da se ljudima to sviđa, ili kad pogledam nešto što sam radio pre nekog vremena, pa se i ja nasmejem, onda je to vredno truda. Ne znam koliko dugo ću izdržati opterećenje; ja bih voleo što duže, ali vremenom ću i ja steći neke ‘robove’, pa će oni sve da rade, a ja ću se samo potpisivati, kao Dizni.“
Autori retko liče na svoje radove, ali Marko Somborac je čovek nenametljiv i duhovit na jedan dobroćudan način, baš kao i njegovi stripovi. Koliko god zloba bila prisutna u našem političkom životu, u dnevnim kaiševima u „Blicu“ nikada nema pakosti, i to je jedna od najboljih osobina njegovog humora. „Svaki dan poneko od naših političara kaže ili uradi nešto smešno, i to mi mnogo pomaže“, kaže Somborac. „Trebalo bi da im dajem procenat.“
Druga važna osobina ovih stripova je nepristrasnost: kad pročitate Somborčeve stripove na gomili, nikako ne možete da na osnovu njih uočite autorovu sklonost ka nekoj posebnoj političkoj opciji: ravnomerno su zastupljeni svi lideri vladajuće koalicije, kao i opozicionari. „Trudim se da to bude ravnomerno, ali šta ću nacrtati za sutrašnji broj zavisi od aktuelnih događaja i inspiracije. Koštunica mi je često najsmešniji, ali onda posle uvek gledam da sledećeg dana potkačim nekog drugog. Najvažnije je ipak da to što uradim bude smešno, i da stigne na vreme u redakciju.“
Somborac kaže da nikada nije dobio nikakvu reakciju od političara koje crta, niti je ikog od njih lično upoznao. „Rekao sam u jednom intervjuu da sam u poštanskom sandučetu našao cedulju na kojoj je pisalo ‘Tako mi preambule, sad si preterao!’, ali to je bila šala.“ A koga bi želeo da upozna, ako bi mu se pružila prilika? „Koštunicu, Mladića i Ahtisarija! I Karlu…“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Po Ugovoru koji su na Vidovdan ove godine potpisali partijarh Porfirije i Đuro Macut, Vlada je SPC odobrila 763.100.000 dinara. Crkvi je odmah uplaćeno 234.800.000 dinara, a ostatak bi trebalo da bude isplaćen do kraja novembra 2026. godine. Dokument do koga je došlo “Vreme” pokazuje da je ovaj novac – dakle oko 6,5 miliona evra – namenjen za izradu novog mozika veličine 2315,33 kvadratnih metara. Nije jasno o kom se mozaiku radi jer je uređenje enterijera završeno 2020. godine. Alarm javnosti uključile su dve činjenice: javni novac uplaćen je na jedan od računa koje SPC ima u “Alta banci”, a drugo je sumnja da je novac u gotovini iznet iz Srbije i predat izvesnim partnerima u Moskvi. Kao izvšilac se pominje Dejan Nakić, a prema brojnim izvorima “Vremena” iz SPC, on je od ranije pominjan po raznim kontroverzama povezanim sa poslovanjem Crkve
Šta nova vlast može da radi sa ljudima iz sistema bezbednosti koji su prihvatili da u ime jednog režima vode specijalni, hibridni rat protiv većine svojih građana? Šta da radimo sa ljudima koji su prihvatili takva pravila igre? Moramo da se oslobodimo tereta koji predstavljaju, jer oni nisu sposobni da rade svoj posao. Ne, to nije odmazda. Studentski pokret je od početka insistirao na tome da se uredi državni sistem, a to podrazumeva i vrlo radikalne mere u bezbednosnom sistemu, gde sede ljudi koji su godinama dobijali velike plate da bi pratili i šikanirali protivnike vlasti. Oni moraju da odu iz službe. Ako su svi takvi, svi moraju da odu
Pozivi na “prijateljske razgovore”, optužbe za špijunažu, pokušaji vrbovanja, pretnje i praćenje. Doroteja Đenisijević i Lazar Mišić, studenti Poljoprivrednog fakulteta, govore za “Vreme” kako je izgledao njihov susret sa Bezbednosno-informativnom agencijom i šta je usledilo kada su odbili saradnju
Skrivena oprema u fakultetskom amfiteatru, špijunski softver u studentskom telefonu, nadziranje tužilaca i privatni razgovori na televiziji. Posle političke promene ostaje pitanje ko upravlja tim sistemom. Sudija Milimir Lukić traži ukidanje Bije, nezavisnu istragu i otvaranje dosijea. Predrag Petrović upozorava da bi Služba mogla da preživi i ovu promenu – preko novih saveznika
Iz dokumentacije u koju je BIRN imao uvid jasno je kako su postojali razlozi da Narodna banka Srbije (NBS) mnogo ranije uđe u detaljnu kontrolu rada Alta banke, a neki od rizika koje je kontrola centralne banke našla krajem oktobra 2026. postojali su i duže od godinu dana. Pitanje je zašto NBS nije reagovala ranije
Vučić je pomilovao batinaše i Dijanu Hrkalović. Izborni pobednici treba da ukinu sultansko ovlašćenje koje jednom čoveku omogućava da se izmotava sa celim pravosudnim sistemom
ALTA imperija Davora Macure je presađeno srce korumpiranog režima Aleksandra Vučića koji je poražen na izborima 25. oktobra. Iz ALTA banke putevi vode direktno ka vrhu naprednjačke vlasti.
Stvari se odigravaju zapanjujućom brzinom, jednako zapanjujućom kao i brzina kojom je Vučić priznao ubedljiv poraz. Nestrpljenje je razumljivo, ali nije na mestu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.