Vlada je predložila izmene Zakona o radiodifuziji od kojih neke mogu da ponište suštinu demokratske transformacije medijskog sistema
dr Rade Veljanovski
Tri godine od donošenja republičkog Zakona o radio-difuziji navršene su 18. jula. Za to vreme neizvesnost i međusobna ometanja samo su se povećali. Pre neki mesec izabran je novi savet Republičke radiodifuzne agencije, još manje principijelno nego prethodni, i opet sa proceduralnom greškom. Ta greška nastala je isključivo zbog činjenice da predlagač tadašnjih izmena zakona, dakle Vlada Srbije, nije dobro obavila svoj posao. U brzopletoj nameri da se poveća uticaj vladajućih struktura na odluke u radiodifuziji, zbog čega je skupštinskom odboru dato pravo da predlaže čak šest kandidata za tri mesta u devetočlanom Savetu, prenebregnuta je činjenica da izmena jedne odredbe povlači i izmenu druge. Tako je nastao zaplet sa trajanjem mandata jer umesto da po trećina članova prvog sastava Saveta imaju dve, četiri i šest godina mandata, njih pet je izabrano sa mandatom od dve godine.
Izmena Zakona sada je neminovna. Odredbe o žrebanju dužine mandata kod prvog izbora Saveta postale su neprimenjive onda kada je zakonodavac jednom skupštinskom odboru dao prevelika ovlašćenja da utiče na izbor tri člana Saveta. To je već po sebi u suprotnosti sa suštinom nezavisnih regulatornih tela što Republička radiodifuzna agencija, odnosno njen savetnž, treba da bude. Ali umesto da se ova greška i njene negativne posledice umanje, novim predlogom se želi ojačati uticaj vlasti na buduće odluke o tome ko će a ko ne, imati dozvole za emitovanje programa, kao i na druge dalekosežne odluke u ovoj oblasti. Pre neki dan je predloženo da se zakonom odredi da članovi Saveta koje je predložio skupštinski Odbor za kulturu i informisanje imaju u prvom sazivu mandat od šest godina, kandidati Skupštine Vojvodine, Univerziteta i verskih zajednica, pet, a kandidati medijskih udruženja i nevladinih organizacija – četiri godine. Dakle, onima koje su dogovorom predložile političke partije zastupljene u parlamentu i Vladi – najduži mandati.
Našoj političkoj i opštoj javnosti očigledno još nije dovoljno jasno o čemu je reč, a oni kojima je jasno, a imaju moć, pokušavaju da se suština ne ostvari. Osnovno pitanje demokratije danas, kada je o medijima reč, jeste distanciranost od političkih uticaja i centara moći. Otud je u demokratskom svetu za radio i televizijske stanice, za koje je utvrđeno da imaju veći uticaj nego štampa, odavno predviđena nadležnost nezavisnih regulatornih tela. Ali, pošto se nezavisnost teško postiže, smišljen je čitav niz mehanizama koji tu ideju treba da podupru. Između ostalog, to je dužina mandata koji su obično duži od poslaničkih, da se ne bi poklapali i da ne bi stalno oni koji pobede na izborima uticali i na izbor članova regulatornih tela. Drugi važan mehanizam jesu asimetrični mandati u samom regulatornom telu. Princip je da se periodično menja jedan deo sastava. U Evropi je, zato, broj članova regulatornih tela najčešće deljiv sa tri, pa se po jedna trećina smenjuje posle zakonom predviđenog perioda. Iskustvo je, naime, pokazalo da među članovima ovih tela može da dođe do sprega koje će jedan važan posao usmeriti ka ličnim i partikularnim interesima, a ne opštim, dakle javnim. I da se to ne bi dogodilo, smišljeni su asimetrični mandati. Međutim, kada se sa tim počinje, onda samo prilikom prvog izbora treba smisliti ko će imati kraći, a ko duži madat. Tako je došlo do posezanja za žrebom. Kasnije mandati svima traju jednako. Dakle u prvom mandatu niko ne treba da bude privilegovan i da mu se garantuje duži ili kraći mandat. U ovoj stvari svi kandidati treba da budu ravnopravni jer oni treba da zastupaju interese društva u celini.
Ako se najnoviji predlog Vlade prihvati, onda se članovima Saveta koji su izabrani na predlog skupštinskog odbora, drugim rečima kandidatima vlasti, zakonom obezbeđuju najduži mandati u prvom sazivu. Šest godina. Više puta je javnosti ukazivano da će taj prvi sastav Saveta imati odlučujuću ulogu u razvoju radio-difuzije. Oni treba da naprave strategiju razvoja, da obave prvu raspodelu dozvola za korišćenje frekvencija, da podstaknu transformaciju RTS-a u javni servis. Kasniji sastavi će imati mnogo manje posla. Tek poneku slobodnu frekvenciju godišnje, izricanje kaznenih mera i slično. Sudbinu ogromne većine elektronskih medija odrediće prvi sastav saveta. Nije teško izvesti zaključak da bi se odlučujuća etapa u transformaciji radio-difuzije kao značajnog dela medijskog sistema, dešavala uz veći uticaj vlasti nego što je za demokratska društva prihvatljivo. Bilo bi to suprotno demokratskim standardima i iskustvima razvijenog sveta. Tome treba dodati i apsolutno apsurdan predlog da se izbriše stav 4. člana 27. po kome isti članovi saveta ne mogu dva puta uzastopno biti birani u Savet. Ovaj predlog znači da isti sastav Saveta može doživotno da ostane na ovoj funkciji, a to je potpuno rušenje osnovnih principa na kojima se zasniva moderna radiodifuzija. Čak i ako se vlast ne menja, članovi Saveta treba da se menjaju.
Najnovijim izmenama predviđa se i produženje roka za privatizaciju lokalnih radio i televizijskih stanica. Razlozi koji se navode u obrazloženju predloga da je ovaj posao „iz niza opravdanih razloga na samom početku“, sem što su nemušto formulisani, optužuju samu vlast. Kako lokalnu tako i republičku. Jer, upravo su ove dve instance bile dužne da obave određene poslove kako bi se stvar makla sa „samog početka“. Ali, kada se zna da su i posle poslednjih lokalnih izbora pobednici delili vlast kao plen i da su deo tog plena bili i lokalni mediji, onda ne treba mnogo tragati za pravim uzrocima prolongiranja izvršenja zakonskih odredaba.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!