
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
predsednik Izvršnog veća Autonomne Pokrajine Vojvodine

Osnovni podaci: Rođen je 2. maja 1970. u Senti u patrijarhalnoj porodici. Pajtićev otac Lazar je pravoslavni sveštenik u Tekelijanumu u Sent Andreji.
Posle osnovne i srednje škole u Senti odslužio je vojni rok u Mostaru, a onda završio Pravni fakultet u Novom Sadu. Diplomirao je u martu 1995. i jedno vreme radio u Okružnom sudu u Novom Sadu, a onda postao asistent na Pravnom fakultetu na predmetu Obligaciono pravo, Na Pravnom je i magistrirao 2000. godine. „Rad na univerzitetu je divan, tu su mladi ljudi otvorenih umova i duša. Najveća satisfakcija u svakoj profesiji je da čovek radi na univerzitetu.“
Govori engleski i mađarski jezik.
Oženjen, suprugom Vesnom lekarkom anesteziologom, koja govori jezike, super kuva, ima neki talenat prosto Bogom dan, odrasla je u Libiji, pa je pravi majstor za egzoticne stvari, kaže suprug Bojan. Imaju sinove Andreja i Stefana.
Mnogi su mislili da će Bojan Pajtić postati poznati glumac (amaterski se 15 godina bavio glumom u mladosti), odustao je zbog „egzistencijalne ugroženosti ove profesije“ i odmetnuo se u politiku.
Povodom 660 godina južnobanatskog mesta Seleuša Bojan Pajtić je proglašen za počasnog građanina.
Na „Blicovoj“ rang-listi 300 najmoćnijih u 2007, Pajtić je rangiran na visokom 44. mestu.
Verska i nacionalna opredeljenost: „Iako sam iz svešteničke porodice, ne verujem u postojanje laičkog Boga, sedog starca s dugom bradom. Bog je sveukupnost koja ljudskom umu i dalje ostaje nedokučiva.“
Srbin. Protivi se autonomašima. „Inicijativa i ideja nekih stranaka o republici Vojvodini je neprihvatljiva. Vojvodina može da ima ‘konstitutivni akt’, ali ne Ustav.“
Politička karijera: „U politiku sam ušao zato što mi temperament ne dozvoljava da trpim nepravdu i sedim skrštenih ruku.“ Kao student aktivno je organizovao studentske demonstracije.
Pajtić je u politiku ušao 1995. preko Narodne stranke Milana Paroškog. Pristupnicu je dobio „zbog dugogodišnjeg prijateljstva Paroškog i njegovog oca“. Međutim, već u septembru 1996. postaje član Demokratske stranke i portparol Gradskog odbora DS-a.
Nakon oktobra 2000. počinje njegova munjevita karijera, a tome je doprinelo i to što je u trci za predsednika DS-a između Vuksanovića i Đinđića otvoreno stao uz budućeg predsednika.
U DS-u je bio član Gradskog odbora Novi Sad, predsednik Pokrajinskog odbora, član Glavnog odbora, član Predsedništva i potpredsednik (biran dva puta 2004. i 2006).
Bio je i na mnogim javnim funkcijama: gradski ministar za upravu, resorno zadužen za sport. Posle promena 2000. Pajtić postaje narodni poslanik, da bi u naredne tri godine predsedavao Zakonodavnim skupštinskim odborom. Od marta do decembra 2003. bio je šef poslaničkog kluba „DOS – reforme Srbije“. Na tom mestu nasledio je Čedomira Jovanovića, kada je ovaj posle ubistva premijera Đinđića postao potpredsednik u Vladi Zorana Živkovića.
Od novembra 2004. predsednik je Izvršnog veća Skupštine AP Vojvodine.
Uz ovo je i predsednik Upravnog obora lista „Dnevnik“, a svojevremeno je bio rekorder po članstvu u upravnim odborima javnih preduzeća.
Afera Bodrum: Devet meseci na čelu poslaničkog kluba bili su vrlo burni za Pajtića, DS i DOS. Afere su se nizale, a ključna je bila „afera Bodrum“. „Jedini moj doprinos tom slučaju bio je taj što sam samo u jednoj rečenici ponovio ono što sam iz medija saznao da je tog dana rečeno na konferenciji za novinare naše stranke: da Neda jeste bila u Skupštini. Ja sam, dakle, samo potvrdio ono što je rečeno u tom obraćanju javnosti. Ali sam uputio javno izvinjenje kada se ispostavilo da to nije tačno. Pri tom, podsećam, da sam kao šef poslaničkog kluba DOS-a imao veoma odgovoran i težak posao i ako se u svemu tome meni spočitava ta jedna rečenica, doživljavam sve to kao kompliment mom ukupnom radu.“
O poslu i jeziku poslanika: „Višečasovno sedenje na veoma ograničenom prostoru, duboko ispod površine zemlje, uz budno oko kamere, ergo javnog mnjenja, neminovno dovodi do izvesne anksioznosti narodnih zastupnika. Anksioznost često rezultira upotrebom tvrdih glagola glede političkih neistomišljenika.“
Kada laže: „Nikada. Samo kada je pitanje osetljivo, trudim se da izbegavam istinu.“

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve