MUP je u nabavci program “Analyze Di Pro” opisao kao “softver za sortiranje i analizu velikih količina slika i video-zapisa, sa fokusom na slučajeve koji sadrže materijal seksualne eksploatacije dece”. Međutim, iz specifikacija na zvaničnom sajtu kompanije jasno je da to nisu centralne, niti najnaprednije karakteristike programa. Ovo je softver za biometrijsku obradu podataka
Ako režimu ovog puta pođe za rukom da progura nacrt zakona o policiji koji uvodi i biometrijski nadzor, Beograd će postati svojevrsni grad Velikog brata, čiji će stanovnici biti konstatno nadgledani. Hiljade kamera su već postavljene, a softver sa neophodnim specifikacijama nabavljen. Potencijalno rešavanje “najtežih krivičnih dela” neće biti neka uteha javnosti kada njena prava na privatnost budu masovno kršena.
Svaka policija na svijetu teži da legalizuje masovni biometrijski nadzor. To nije nikakva tajna, niti isključiva odlika autoritarnih režima. Pitanje je samo da li će u svojim naumima uspjeti, koliko daleko će otići u tome, kao i da li će postojati adekvatni mehanizmi kontrole. U demokratskim društvima kontrola je svakako jača nego u zarobljenim državama jer postoji više takozvanih kočionih elemenata. Nažalost, Srbija spada u ovu drugu grupu. Primjera radi, institucije Evropske unije, a posebno Evropski parlament, zagovaraju zabranu upotrebe masovnog biometrijskog nadzora u državama članicama. Razlog: visoki rizik od kršenja ljudskih prava i sloboda. Sa druge strane, neke države, poput Kine, već uveliko koriste ove sisteme.
Novi Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima, kao i Nacrt zakona o obradi podataka i evidencijama u unutrašnjim poslovima i novi radni dokument procjene uticaja obrade biometrijskih podataka omogućiće u Srbiji, ako budu usvojeni, korišćenje intruzivne tehnologije kroz snimanje javnih prostora, skladištenje materijala, detektovanje lica tokom snimanja, izdvajanje biometrijskih podataka iz fotografija i video-zapisa, ali i korišćenje softvera za njihovo prepoznavanje i uparivanje sa drugim bazama podataka.
OD LOKACIJE DO IDENTITETA I OBRNUTO
foto: strahinja aćimović / tanjug…
Treba razlikovati prikupljanje biometrijskih podataka od njihove softverske obrade. Prvi dio podrazumjeva masovno snimanje na javnim površinama korišćenjem različitih vrsta kamera. Na osnovu tih snmaka, odnosno fotografija izvučenih iz video snimaka, detektuju se lica koja se potom izdvajaju u vidu biometrijskih podataka. Postaju neka vrsta biometrijskog digitalnog koda. Ovaj proces se odvija automatizovano i za njega, prema novom nacrtu zakona, neće biti potrebno prethodno pribaviti odobrenje nadležnog suda. Odnosno, drugačije rečeno, snimanje je konstantno i neselektivno, a sistem detektuje lica svih onih koji se nađu u dometu kamera. Snimljeni video-materijal će se navodno čuvati od 30 dana do 12 mjeseci, dok će izdvojeni biometrijski podaci biti dostupni 72 časa.
Sa druge strane, za obradu prikupljenih podataka, prije svega radi identifikacije, potrebno je koristiti softver. Nacrt definiše da ovlašćeno lice ima pravo da koristi softver u slučajevima pronalaženja “izvršioca krivičnog djela za koje se gonjenje preuzima po službenoj dužnosti, lica za koje se osnovano sumnja da priprema izvršenje krivičnog djela terorizma i sa njim povezanih krivičnih djela, kao i lica za kojim se traga”.
Za razliku od prikupljanja i skladištenja biometrijskih podataka, za softversko pretraživanje ovlašćeno lice mora, prema nacrtu zakona o unutrašnjim poslovima, imati odluku suda. Postoje tri vrste pretrage. Prva poluautomatizovana koristi se kada je potrebno pratiti lice čiji je identitet već poznat ili ga locirati u prethodna 72 časa. To se vrši tako što se slika osobe unese u softver, koji zatim izvrši prepoznavanje u bazi izdvojenih biometrijskih podataka, te na osnovu dobijenih rezultata pronađe lokacije na kojima je osoba snimljena. Druga vrsta pretrage je automatizovana i koristi se kada se neko lice nadzire u realnom vremenu. Procedura je slična kao i u prethodnoj, samo što softver prepoznaje trenutnu lokaciju gdje je osoba viđena. Predviđeno je da se ovaj način može koristiti samo u određenom vremenskom periodu i to na licima koja su posebno označena kao bezbjednosno interesantna. Treće pretraživanje, koje je opet poluatomatizovano, omogućava identifikaciju nepoznate osobe. Procedura je sledeća: biometrijski podatak snimljenog lica se ukršta sa drugim raspoloživim evidencijama kako bi softver prepoznao identitet osobe. Nacrt ne definiše jasno koje su sve evidencije dozvoljene za korišćenje, što bi moglo biti problematično u pogledu toga koliko daleko je postavljena crvena linija prava na privatnost, koja nikako ne bi trebalo biti pregažena.
Pretraživanje pohranjenih video-zapisa može se vršiti prema kriterijumima poput lokacije, naziva kamernog mjesta, datuma i vremena u kom je snimak nastao, a “upotrebom posebnih analitičkih alata i na osnovu drugih kriterijuma”, stoji u studiji o procjeni uticaja. Nije objašnjeno na kakve alate se misli, niti koji su u tim slučajevima “drugi kriterijumi”.
OPASNO ORUŽJE
Foto: Bojan StekićSVE NAS VIDI SRPSKA POLICIJA: Kamere u Beogradu
Sistem za dokumentovanje, odnosno fotografisanje i pravljenje video-snimaka, uključujući one u “realnom vremenu”, postoji već godinama, a instaliran je širom Beograda u sklopu projekta “siguran grad” kineske kompanije Huavej. Hiljade kamera postavljene su na skoro isto toliko lokacija u glavnom gradu, a dugo nije bilo poznato ni čemu služe, ni ko sve ima pristup njihovim podacima. Pomenuti nacrti daju odgovor na prvo pitanje. Bitno je napomenuti da same kamere nisu dovoljne za masovni biometrijski nadzor jer ne sadrže softver za obradu biometrijskih podataka. One imaju mogućnost detekcije lica, ali ne i prepoznavanja, te su, samim tim, samo prvi korak u lancu nadzora – u neku ruku neophodan, ali ne i dovoljan. Pored njih, postoje i druge vrste kamera koje sistemski nisu povezane sa softverom jer njihova osnovna namjena nije biometrijski nadzor, ali se naknadno podaci sa njih mogu koristiti i u kombinaciji softverom.
Istraživački novinari BIRN-a objavili su sredinom novembra tekst o realizovanoj nabavci softvera “Analyze Di Pro”. Inicijalno planirana da bude propratni epilog prošlogodišnjeg pokušaja usvajanja zakona o policiji, nabavka je, prilično tajno, sprovedena početkom ove godine. MUP je u nabavci program “Analyze Di Pro” opisao kao “softver za sortiranje i analizu velikih količina slika i video-zapisa, sa fokusom na slučajeve koji sadrže materijal seksualne eksploatacije dece”. Slična mogućnost koju program nudi istaknuta je i na sajtu švedske kompanije Griffeye, koja ga proizvodi: “automatsko klasifikovanje sadržaja dječje eksploatacije, sa visokom preciznošću”.
Međutim, pregledavanjem specifikacija softvera na zvaničnom sajtu kompanije, postaje jasno da alatke koje nudi u borbi protiv eksploatacije djece nisu niti centralne, niti najnaprednije karakteristike programa. Drugačije rečeno, postoje mnoge druge, koje bi ga, uzevši u obzir sve trenutne okolnosti u Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije, mogle preporučiti kao idealno rješenje za misteriozni softver koji se u novim nacrtima zakona nigdje ne pominje po imenu, niti detaljnije objašnjava.
“Analyze Di Pro” je vrlo opasna alatka. Između ostalog, ovo je program za biometrijsku obradu podataka. Prepoznavanje digitalnog biometrijskog koda i uparivanje fotografija i video-zapisa lica sa bazama podataka funkcioniše na isti način kako je to objašnjeno u studiji procjene uticaja i Nacrtu zakona o obradi podataka. Softver se ne ograničava samo na klasične evidencije, već ima i mogućnost “rudarenja” podataka sa interneta, skidanja i ukrštanja, na osnovu takozvanih metapodataka, sa GPS koordinatama, vremenom kada je snimak napravljen, kao i serijskim brojem telefona. Takođe, program može pretraživati i društvene mreže, odnosno prepoznavati lica na osnovu baza podataka izvučenih sa mreža poput Jutjuba, Fejsbuka, Instagrama, ali i drugih manje poznatih platformi. Softver može obrađivati i podatke sa takozvanog dark veba, gdje zaista postoji širok asortiman različitih procurjelih privatnih podataka. Korišćenjem vještačke inteligencije, program ima mogućnost “otkrivanja” skrivenih dijelova fotografije. Primjera radi, kada se neko lice ne vidi jasno iza stakla, on će napraviti “najvjerovatniju” sliku kako bi to lice moglo izgledati.
Posebno zabrinjavajuća karakteristika ovog softvera jeste mogućnost prepoznavanja lica ako je ono pokriveno ili se samo ne vidi cijelo. “Analyze Di Pro” može koristiti samo oči ili uši, ili pak takozvanu neuronsku mrežu vještačke inteligencije, da na osnovu crta lica prepozna osobu. Na sajtu se navodi da je oči nekada moguće prepoznati i ako osoba nosi tamne naočare. Takođe, softver prepoznaje i tetovaže. Svim navedenim karakteristikama treba dodati i činjenicu da “Analyze Di Pro-u” policijske biometrijske baze nisu neophodne da bi prepoznavao lica, s obzirom da na internetu postoji toliko baza, što svjesno objavljenih, što procurjelih podataka koje može iskoristiti za uparivanje. Tu se samo postavlja pitanje – da li će policija ograničiti njegovu upotrebu?
RIZIK JE VELIKI
Istraživač Fondacije “Share”, koja već duže izvještava o ovoj temi, Bojan Perkov kaže za “Vreme” da “obrada biometrijskih podataka građana kroz sistem video-nadzora praktično svih ulica, trgova i drugih javnih površina u jednom gradu predstavlja neproporcionalnu meru čija neophodnost nije dokazana”, kako kaže, imajući u vidu da bi “privatnost svih građana koji se kreću ulicama sigurno bila narušena, ali da su efekti na smanjenje kriminala i povećanje javne bezbednosti nepoznati”. Dodaje kako “ne postoje dokazi da trendovi u izvršenju krivičnih dela opravdavaju uvođenje ove mere”.
Ministarstvo unutrašnjih poslova izradilo je studiju o procjeni uticaja biometrijske obrade podataka na zaštitu podataka o ličnosti. Kao problem visokog uticaja označeno je potencijalno profilisanje lica, odnosno donošenja odluka na osnovu nekih sklonosti, pravila ponašanja, ličnih osobina, seksualnih i ideoloških opredjeljenja koja softver profiliše kroz automatizovanu obradu. Iako je to najstrože zabranjeno, nivo vjerovatnoće povrede prava i sloboda lica prema studiji je “velik”. Sa druge strane, kao pretežno visokouticajno označeno je neselektivno korišćenje softvera. To podrazumjeva da se slučajni “prolaznici” ne mogu isključiti, odnosno da će i njihovi podaci biti obrađeni ako se nađu u zoni snimanja. Kako studija navodi, to utiče na razumna očekivanja prolaznika da budu “anonimni” na javnom mjestu, te im stvara osjećaj da su “podvrgnuti konstantnom nadzoru”. Istaknute su i procjene uticaja greške softvera, pristupanja neovlašćenog lica, ali i rizika od zloupotrebe ovlašćenih službenika na prava i slobode lica – takođe pretežno visoke.
Kao što je i sama studija ukazala na postojanje rizika od zloupotrebe – iako je vjerovatnoću da se to desi označila samo kao “srednju” – ponovo se postavlja pitanje povjerenja u MUP kao instituciju. Dugogodišnja netransparentnost, zatvorenost za javnost i česti problemi sa zloupotrebama položaja stvorili su visoku dozu nepovjerenja, koja će se samo produbiti uvođenjem biometrijskog nadzora. Dovoljno je pogledati prethodne dvije-tri godine i hapšenja povezanih sa Jovanjicom ili klanom Belivuk – koliko se službenika policije našlo na optuženičkoj klupi? Ne malo. Tu je i sveprisutni strah od curenja ovako delikatnih podataka, što takođe nije strano Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Ponovnim pokušajem proturivanja istog zakona MUP otvara mnoga pitanja, ali na malo njih daje precizan i nedvosmislen odgovor. Termin masovnog biometrijskog nadzora maskira navodnom borbom protiv najtežih krivičnih djela, nauštrb privatnosti svih ostalih stanovnika prijestonice. Ako ovaj zakon prođe, činjenica je da će građani Beograda živjeti u sjenci svemoćnog oka, koje nikada ne spava i od koga se ne mogu sakriti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Nacrt novog zakona o policiji nesumnjivo su pisali vešti pravnici, upravo zato što je tako loš. U najmanju ruku dvosmisleni, mogli su napisati ovaj zakon samo sa ogromnim umišljajem. Iako bi trebalo da unapređuje demokratske tekovine, sam nacrt pokazuje da su mu opsesija, gotovo fetiš, kontrola i praćenje građana, te pravljenje pukih poslušnika od policajaca kojima upravlja politička figura – ministar sa nikada većim ovlašćenjima. Nacrt novog zakona o policiji podseća na vojne ili zakone tajnih službi, što i nije iznenađenje kada se analiziraju biografije autora ovog pravnog čudovišta. Ako se analizira predlog pravnog akta, zaključak je jednostavan: on je protivan međunarodnim pravima, neetičan i diskriminatorski; ne samo da ne poštuje ljudska prava i slobode već je napisan da bi ih ugušio, i to “sadističkim igračkama” viđenim isključivo na filmu
Centralizacija podataka u Data centru u Kragujevcu donosi niz prednosti, poput lakšeg upravljanja i tehničke bezbednosti, ali i nosi rizik od zloupotrebe na većem obimu podataka, kažu stručnjaci sa kojima je BIRN razgovarao
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!