Više transrodnih osoba tvrdi da je, pre i tokom hormonske terapije pri Kliničkom centru, bez pristanka bilo podvrgnuto nepotrebnim pregledima. Sumnjaju da je doktorka Svetlana Vujović, kao načelnica endokrinologije, to koristila za svoja istraživanja. I da joj nije prvi put
Više transrodnih osoba, izvora “Vremena”, tvrdi da je tokom procesa medicinske tranzicije na Univerzitetskom kliničkom centru Srbije bilo izloženo pregledima na koje nisu pristali, te gaje sumnju da su bili deo istraživanja.
...…
Prema svedočenjima, morali su da prenoće u “ordinaciji” koja podseća na privatni apartman, po telu su im postavljani medicinski aparati, a prenosili su i koverte sa novcem. Sagovornici navode da im rezultati nekih analiza kojima su bili podvrgnuti nikada nisu uručeni.
U centru zbivanja je, kažu, profesorka Svetlana Vujović, direktorka Klinike za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma UKCS, inače bliska Srpskoj naprednoj stranci.
EVALUACIJA PA HORMONI
Jelena* je mlada transrodna žena. To znači da njen biološki pol na rođenju nije bio u skladu sa rodnim identitetom. Jelena je zbog toga, kaže, trpela šikaniranje na raznim mestima, ali joj je najteže palo ono na fakultetu.
“Bila sam ponovo suicidalna. Morala sam da prestanem da idem na fakultet zbog toga, da bih se psihički spasila”, govori ona.
To vreme naziva “mučenjem” zbog još nečega – prolazila je mukotrpnu tranziciju, onako kako predviđaju pravila u Srbiji. Najpre najmanje godinu dana odlazaka na “evaluaciju” kod psihijatra u Beogradu, pa onda hormonska terapija koja vodi vidljivim telesnim promenama. Posle još godinu dana moguće su i hirurške intervencije.
Sve to se obavlja isključivo u Beogradu. Za hormonsku terapiju nadležna je Klinika za endokrinologiju UKCS.
Psihijatrica ima pravo da evaluaciju produži na duže od godinu dana, ako tako proceni. “Ona to što se loše osećaš povezuje sa tim što si trans. Ali ne, tebi je loše jer živiš u takvom društvu. Cela ta socijalna tranzicija bez hormona prava je agonija i zbog nje se osećaš loše”, kaže Jelena.
Nora Janković, dugogodišnja aktivistkinja za prava transrodnih i rodno varijantnih ljudi, govori da su najčešće navođeni razlozi za produžavanje evaluacije procena psihijatrice da osoba nije dovoljno finansijski stabilna, da nije ostvarila određeni “životni cilj” – na primer završetak studija, nalaženje posla ili partnera – ili da ima “druge psihijatrijske tegobe”.
U Srbiji, građani mogu promeniti oznaku pola u dokumentima tek nakon najmanje godinu dana hormonske terapije pod nadzorom endokrinologa. To znači da država zahteva medicinsku intervenciju kako bi pravno priznala rodni identitet. Kritičari kažu da se tako ugrožava pravo čoveka na fizički integritet, pa i krši Konvencija o ljudskim pravima Saveta Evrope.
Pitanja o ovim problemima su postavljena psihijatrici Jeleni Popović, šefici Kabineta za transrodna stanja pri UKCS. Ona je poručila da će odgovoriti ukoliko joj Media centar te ustanove da dozvolu, ali do objavljivanja ovog teksta odgovori na pitanja nisu stigli.
SPORNA ISTRAŽIVANJA?
Prema saznanjima “Vremena”, u Srbiji se tek desetak ljudi godišnje odluči da krene vijugavim putem medicinske tranzicije koja obuhvata hormonsku terapiju. Mnogi drugi ili trpe u “pogrešnom” telu ili pak uzimaju hormone na svoju ruku, često na crno.
foto: sava radovanović / tanjugSvetlana Vujović
Troje onih koji su krenuli zvaničnim putem sada tvrde da su u razdoblju nešto pre pandemije kovida morali da učestvuju u navodnim “istraživanjima” Svetlane Vujović, rukovoditeljke Klinike za endokrinologiju UKCS i profesorke Medicinskog fakultetu u Beogradu. Vujović je i predsednica Republičke stručne komisije za transrodna stanja.
Ta tri izvora “Vremena” kažu da su tokom procesa smeštani da spavaju u navodnoj ordinaciji koja podseća na privatni apartman. “Vreme” je isto čulo i od drugih transrodnih osoba, ali one nisu pristale da govore za medije.
Dvojica sagovornika su potvrdila da se “ordinacija” nalazila u Molerovoj ulici, u blizini Hrama Svetog Save, dok treći navodi da se ne seća tačno ulice, ali da je bilo u blizini Hrama. Svi navode i da se “ordinacija” najverovatnije nalazila u prizemlju. Medicinska klinika koja odgovara toj lokaciji registrovana je u Agenciji za privredne registre u periodu ili neposredno nakon što su sagovornici “Vremena” upućeni na pomenutu analizu.
“Možda je to neka privatna ordinacija, nisam siguran u koje se sve svrhe koristi, pošto je postojala i soba sa nekim medicinskim aparatima”, kaže nam Ivan*, te dodaje da je na ulazu bio pult, kao u ordinacijama.
Tvrdi da je od medicinske sestre koja navodno radi sa doktorkom Vujović dobio novac u koverti koju je trebalo da odnese u apartman-ordinaciju, gde je morao da prenoći. Rečeno mu je da je u koverti honorar koji druga sestra u toj privatnoj “ordinaciji” dobija za noćno dežurstvo. Pored sestre, Ivan tvrdi da je bio prisutan i muškarac zadužen za stavljanje “aparata”. Kaže da je istu analizu morao da ponovi šest meseci kasnije, ali nikada nije dobio njene rezultate, za razliku od ostalih testova koje je radio.
Prema saznanjima “Vremena”, aparat su nosili samo ljudi u sličnom periodu kao Ivan, ali ne i oni u godinama pre ili godinama posle toga. “To bi značilo da smo bili uslovljeni da učestvujemo u istraživanju kako bismo dobili hormonsku terapiju”, misli Ivan.
U tom trenutku mu dojke još nisu bile hirurški uklonjene, te mu je, priča Ivan, bilo nelagodno što mu nepoznati muškarac postavlja aparat. Taj muškarac ga je, priča Ivan, iz šale pitao da ga fotografiše telefonom. Ivan je fotografiju sačuvao i necenzurisani snimak je dostupan “Vremenu”. Tu se vidi Ivan sa uređajem na telu, a u pozadini su kauč i krevet, kao u nekom apartmanu.
Isto su opisala i druga dva sagovornika: noćenje u privatnoj “ordinaciji” sa aparatom” na telu, ponavljanje procedure posle nekog vremena, a rezultate te analize, kažu, nikad nisu dobili.
PROBLEMI SA SNOM?
Drugi izvor kaže da mu je rečeno da će raditi testove na apneju, poremećaj disanja tokom sna. Sve je opisao kao veoma neprijatno iskustvo. “Dođeš uveče tamo bukvalno da prespavaš – sa elektrodama na glavi, nekom vrstom holtera, ispiraju te medicinskim benzinom, a celu noć te prate putem kamera. Nikad nisam dobio nikakve rezultate, niti je to iko ikad više pomenuo, uključujući doktorku Vujović”, kaže.
Tvrdi i da je kovertu sa novcem dobio direktno od Svetlane Vujović. Treći sagovornik ističe da nije trebalo da prenosi kovertu jer je novac “dostavljen na neki drugi način”, iako kaže da mu je Vujović najavila da bi to trebalo da učini.
Jedan stručni sagovornik “Vremena”, kojem je pokazana fotografija sa uređajem, kaže da je u pitanju “alice PDX” firme “Filips”, a isto pokazuje i poređenje fotografija. Taj aparat prati apneju u snu, a distribuira se i u Beogradu.
Međutim, svi izvori “Vremena” tvrde da nikada nisu imali problema sa spavanjem i da su načuli kako su pregledu izloženi jer je to bilo potrebno doktorki Vujović za istraživanje na kojem je radila.
Tina Dušek, endokrinološkinja u Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu koja radi sa transrodnim osobama, načelno pojašnjava da tokom medicinskog zbrinjavanja transrodnih osoba može biti dodatnih pregleda tek ukoliko postoji šansa da hormonska terapija ima uticaja na druge bolesti.
“Što se tiče naučnih istraživanja, pre uključivanja bilo koga u neko istraživanje potrebno je objasniti budućem ispitaniku cilj i svrhu istraživanja te dobiti od njega dozvolu, odnosno informisani pristanak za učešće u istraživanju”, načelno opisuje Dušek.
Iako se Svetlana Vujović često u istraživanjima bavi transrodnim osobama, do sada nije objavljeno nijedno koje je uključivalo praćenje poremećaja disanja u snu. Međutim Vujović je 2021. bila jedna od autorki istraživanja u kojem se disanje u snu pratilo kod ispitanika koji nisu transrodni.
Kada je ovaj novinar pričao sa doktorkom Vujović o ovoj temi, ona je tvrdila da je svrha noćenja sa aparatom bila merenje krvnog pritiska. Vujović je tvrdila i da su svi nalazi u zdravstvenim kartonima. Negirala je da je ikome davala novac u koverti.
Tokom razgovora licem u lice, Vujović je propitivala autora članka, tražeći mu lične podatke i pokušavajući da sazna nešto o izvorima. Kasnije je, putem mejla, dobila priliku da odgovore dopuni, ali je nije iskoristila. Umesto toga, dostavljen je odgovor UKCS, u kojem se navodi da su informacije date usmenim putem i prilaže interni izveštaj o tom razgovoru, u kojem doktorka Vujović iznosi insinuacije na račun novinara te kolegama saopštava: “Nisu data bilo kakva ovlašćenja niti saglasnost za objavljivanje bilo kakvog teksta bez prethodnog uvida u isti.”
NIJE IZOLOVAN SLUČAJ?
Neki izvori “Vremena” kažu da navodne zloupotrebe transrodnih osoba datiraju odranije. Isto se navodi u naučnom radu tri psihološkinje sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, objavljenom u časopisu “Sociologija” 2022. godine. U radu koji se bavi iskustvima medicinske tranzicije u Srbiji navodi se praksa jedne doktorke iz devedesetih godina da zahteva fotografije nagih transrodnih osoba, a onda ih, bez pristanka, prikazuje na kongresima i u istraživanjima.
“Kad sam došao, ona je rekla da sve skinem, zaključala me u svoj kabinet i ne znam šta mi je sve pričala – ja sam bio toliko u šoku, toliko sam bio van sebe, da se pola stvari koje mi je pričala i ne sećam”, citiran je jedan trans muškarac u tekstu u časopisu “Sociologija”.
Taj muškarac sada za “Vreme” tvrdi da je u pitanju upravo profesorka Vujović.
Ukupno 18 endokrinologa u Srbiji ovlašćeno je da prepiše hormonsku terapiju transrodnim osobama – tako stoji u odgovoru UKCS novinarima, koji potpisuje upravo doktorka Vujović. Od njih 18, čak 11 je radni odnos zasnovalo tokom ili posle pandemije. Prva na spisku – u radnom odnosu još od 1989. godine – jeste Svetlana Vujović.
“Bukvalno me je zaključala u kabinet i fotografisala me profesionalnom kamerom”, tvrdi izvor “Vremena” o svom iskustvu. Tokom razgovora sa novinarom u UKCS Vujović je negirala da je tražila od transrodnih osoba da ih fotografiše nage.
Isti izvor se priseća da je tokom pripreme za hormonsku terapiju morao da radi rendgen šake. Navodi da mu je objašnjeno da se to radi kako bi doktorka “videla da li je završeno okoštavanje, jer ako nije, znači da ću potencijalno dobiti još u visini i masi kad uzmem testosteron, jer znači da pubertet još nije gotov”.
Ipak, on misli da je svrha tog rendgenskog snimka bila sasvim drugačija i ukazuje na istraživanje doktorke Vujović i kolega objavljeno 2014. godine pod naslovom “Razmere dužine prstiju kod srpskih transseksualaca” (“Finger Length Ratios in Serbian Transsexuals”). U njemu se navodi da su autori “u poslednjih 20 godina” pratili 250 transseksualaca. U radu se tvrdi da je učešće u studiji bilo dobrovoljno i anonimno.
BLISKOST VLASTIMA
Svetlana Vujović je bila na izbornoj listi vladajuće Srpske napredne stranke za beogradske izbore 2023. godine, učestvovala je u kampanji i govorila na mitingu u beogradskoj Areni. Tada je zahvalila predsedniku Aleksandru Vučiću na “svim rođenim i bebama koje će tek biti rođene”, misleći na demografsku politiku.
Premijer Đuro Macut je inače pomoćnik doktorke Vujović u Klinici za endokrinologiju.
U biografijama koje objavljuju mediji navodi se da je Svetlana Vujović još kao mlada lekarka stupila u novi Tim za polni identitet 1989. godine. Do danas je operisano oko 380 transrodnih osoba. Do 2012. godine troškove su snosili sami, a sada učestvuju sa 35 odsto.
“Možete u nekim državama, bez provera i konsultacija sa stručnjacima, samo uz dovoljnu količinu novca odmah da promenite pol”, rekla je Vujović u jednom razgovoru za novine. “Ima slučajeva da se pacijenti predomisle, pa se vraćaju u prvobitni pol. Kod nas se zahvaljujući dobrom timu psihijatara, koji daju preporuku, ovo ne dešava.”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Rodio sam se, živim i radim u ovoj zemlji, naravno da me zanima šta se u njoj dešava, pa to je dužnost i obaveza svakog građanina. Ne da pijan na slavi lupetaš o podvizima dedova i pradedova dok paralelno sklanjaš pogled i ćutiš na nepravdu koja se sada dešava oko tebe. Nikada nisam pomislio da će moja zemlja doći u situaciju da naoružani kriminalci sa fantomkama preteći stoje rame uz rame sa policijom, okrenuti ka ljudima koji ne žele da ćute”
Kako bismo dobili odgovor na pitanje kakav bi predsednik vlade bio Aleksandar Vučić, nije potrebno da zamišljamo budućnost, već samo da se podsetimo nešto davnije prošlosti i proteklih 14 godina provedenih u znaku inicijala A. V. i interesne grupe poznate po skraćenici SNS
Branimir Nestorović (na slici) je tvrdio da je u Moskvi primljen “na najvišem nivou” i da je dobio zadatak da okupi proruske snage. Izvor “Vremena” kaže da do vrha Kremlja nije stigao, već da su mu kontakte otvorili lobisti Aleksandra Vulina. Sada sa Narodnom strankom predvodi prorusku koaliciju
Kada se rak proširi, ne možete ga jednostavno hirurški odstraniti, već pokušavate da ga smanjite, lokalizujete drugim metodama, poput zračenja, da biste ga eventualno na kraju operisali i izvadili. Korupcija i kriminal koje je vlast SNS-a uvela u sve pore društva i kojima je država predata na tanjiru, duboko su metastazirali. Na nama je da probamo da ih umanjimo i lokalizujemo raznim merama koje su predložene u programu Studentske liste, poput formiranja specijalne tužilačke policije ili lustracije javnih funkcionera, pa da ih, nadamo se, jednog dana i operišemo, ili bar svedemo na minimum
Zoran Kesić je sada samo na Jutjubu, među stotinama podkasta i drugih uradaka. Mogu li televizijske emisije i novinarstvo da prežive na ovoj platformi i od nje
Pokušaj debate Ane Brnabić i prof. Mirjane Nikolić na TV N1 pokazao je još jednom ono, što se slutilo: funkcioneri SNS-a ne žele, ili nisu sposobni da vode civilizovan dijalog
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.