Četvrti protest Vojnog sindikata Srbije održan je u subotu ispred zgrade Vlade Srbije. Ovoga puta pridružio im se i Policijski sindikat Srbije, a naziv protesta je bio "Ministri, ostav!". Na drugoj strani Nemanjine ulice, stotinak metara dalje, organizovan je kontramiting
Da je neki od mnogobrojnih stranih posetilaca Beograda prošao tog hladnog subotnjeg prepodneva niz Nemanjinu ulicu, diveći se i dalje upaljenoj novogodišnjoj rasveti, bio bi prilično zbunjen. Sa leve strane bi video grupu staraca, a sa desne grupu mlađih muškaraca kako stoje okrenuti leđima jedni drugima, sa zvučnika slušaju istu muziku, ćute pred istom himnom, a kad se malo pažljivije posluša, pričaju suštinski isto – nisu baš srećni svojim životom u otadžbini…
Ipak, sve osim te zajedničke nesreće je različito. Iz priča jedne grupe, znatiželjni stranac bi čuo da su naklonjeni aktuelnoj vlasti i premijeru Vučiću, da čitaju i veruju tabloidima koji garantuju da Srbiju uskoro napadaju šiptari i ustaše, a sigurno i Amerikanci; kod onih drugih, da su shvatili da će, u najboljem slučaju, završiti kao ovi stariji jer su korupcija, nepotizam i kriminal kojima vladaju aktuelna vlast i premijer Vučić nepodnošljivi i da to mora prestati.
ISTE MUKE, RAZLIČITA GLEDIŠTA: Dva mitinga na istom mestu
ZA RAT SPREMNI: Na onoj strani Nemanjine ulice gde se okupilo oko dvesta uglavnom starijih muškaraca, bez ikakvog obeležja, na zid Ministarstva spoljnih poslova bio je okačen veliki transparent kvalitetne izrade na kome je pisalo „Za jedinstvo naroda u odbrani bezbednosti Srbije“. Tu su bili i jaki, skupi zvučnici i mikrofoni, a najmlađi u grupi bio je voditelj programa.
Pre nego što je u pet minuta do 12 zvanično počeo program, govoreći pred kamerom provladine televizije Studio B, Ljuba Bradić, ratni veteran iz Valjeva, rekao je da srpski narod i oni, borci, moraju da budu jedinstveni, „kako u Srbiji tako i sa narodom na Kosovu“. Novinarka Studija B dobila je na poklon društvenu igru „Marš na Drinu“ koju proizvodi Savez boračkih organizacija Srbije „Sabor“, a u svom prilogu kasnije emitovanom na beogradskoj gradskoj televiziji nije imala ni kadar mitinga zbog koga se, u stvari, održao i kontramiting koji je snimila.
Pred mikrofonom su se ređali predstavnici boračkih udruženja iz Valjeva, Leskovca, Pančeva, Niša. Prvi od govornika je bio pomenuti Bradić. Nakon pročitanog govora punog citata Nikolaja Velimirovića i hvalospeva „legalno izabranoj vlasti“, spustio je papir i progovorio mnogo srčanije: „Čuo sam da ima nekakav miting tamo. Oni su naši saborci. Neka ostvaruju svoja prava na legalan način i baš nas briga šta traže, ali moramo i mi jednom doći na red! Mora jednom doći i boračka populacija da naplati svoje ratne dnevnice, da overi zdravstvenu knjižicu. Vidite, vidite kako smo mi strpljivi i nećemo da pravimo probleme našoj državi Srbiji jer je teška ekonomska kriza…“
Sledeći je bio Dinčić iz Niša kome je bilo krivo što ne postoji jedinstvo u Srbiji, i to u trenutku kada su svi krenuli protiv Srbije. Na kraju se setio pesme koju je recitovao na školskoj priredbi: „Ide vojska na konjima, išao bih i ja s njima, al’ ja duge čizme nemam, al’ ja britku sablju nemam, al’ ja konja vranca nemam, al’ se spremam! Al’ se spremam!“
Nikolić iz Leskovca je doneo novosti sa juga, rekavši da su duge cevi sa Kosova uperene ka njima, podsetio da se u Hrvatskoj veliča Stepinac, da se najvećim koljačima Srba dižu spomenici, a na kraju viknuo: „Gospodo, braćo borci, živeli, i mi smo za rat spremni, a ako bog da, i daće, da odemo ponovo. Živela Srbija!“ Tokom jednog od govora, u maskirnoj jakni i pantalonama, kroz „pozornicu“ je prošao Velimir Milošević, veteran iz Kruševca. On je među borcima poznat, između ostalog, zato što je oktobra 2014. godine u prostorijama Udruženja boraca ratova od 1990. do 1999. godine u Valjevu velikim ekserom zakucao sebi dve letvice za levu šaku. To se desilo tokom štrajka glađu valjevskih boraca koji su bili nezadovoljni svojim položajem u srpskom društvu, a konkretno zbog toga „što Aleksandar Vučić nije došao u Valjevo da lično čuje zahteve štrajkača“. Na letvicama je pisalo: „Vučiću, hvala ti što misliš o borcima“. Štrajkači, njih četvorica doduše, govorili su tada za medije da će štrajkovati do smrti. Međutim, brzo ih je posetio nadležni ministar Vulin i rekao: „Kao boga vas molim, nemojte to više nikada činiti. Ako vam ruke nisu otkinute na Kosovu, nemojte da vam ih mi sada ovde kidamo.“
Govornik iz Ivanjice je dobio najviše aplauza jer je „razumeo“ da su „ovi tamo“ zavedeni novcem koji su „dobili od stranaca“. Neki su dovikivali: „Soroš!“ i „Jelena Milić!“ Jedan je podsetio da su ih te iste kolege tukle kad su oni tražili svoja boračka prava: „‘Oće da pendrek ne bude 60, nego 80 centimetara, pa kad bijete da baš bijete.“
Posle pola sata govorancija fotografisali su se ispred transparenta, a glavni organizator Dejan Marjanović, iz Saveza „Sabor“, pozvao je okupljene da postoje još malo, da se druže jer se dugo nisu videli.
MINISTAR U FULU: Na skupu koji su organizovali Vojni i Policijski sindikat Srbije bilo je na desetine sindikalnih barjaka i zastava Republike. Imali su samo četiri zvučnika, natovarena na neku crvenu šklopociju. Organizacija je bila vidno siromašnija od one na kontramitingu.
Na ulazu u Vladu Srbije prvi je govorio Novica Antić, predsednik Vojnog sindikata Srbije. Podsetio je na vojničku zakletvu u kojoj se pominje „zaštita ustavnog poretka“, što znači poštovanje zakona i „sprovođenje u delo onoga što se zove pravna država“. „Danas je taj segment ugrožen i mi smo se digli danas da to branimo u skladu sa zakletvom koju smo dali Srbiji i njenom narodu“, rekao je Antić i zatim pročitao pismo jednog bataljonskog komandanta koji je napustio Vojsku Srbije zbog „degradiranja i urušavanja oficirske profesije“. Antić je dodao i da ih aktuelni političari „kao slinu“ razvlače već dve i po godine ne želeći da razgovaraju s njima. „Ako ne budu pametni i ne sednu s nama da razgovaraju, ovi će se protesti intenzivirati i neće biti kao današnji u trajanju od par sati, već će biti višednevni. Nećemo dozvoliti nikome da gazi Srbiju i njene građane. Mi smo svoje živote založili Srbiji i nećemo žaliti da ih damo da je odbranimo. To svima treba da bude jasno“, završio je svoj govor Antić.
foto: dragan kujundžić / tanjugNA ČIJOJ STRANI: Raport premijeru i ministru
Veljko Mijailović iz Policijskog sindikata Srbije je nazvao „dobar dan slobodnim ljudima i čestitim Srbima“, a zatim se zahvalio svima koji su došli ispred zgrade „u kojoj su, ništa drugo, do štićenici Sivog doma“. Onda je vikao da se policija i vojska vrate narodu, jer je narod njihov gospodar, i okrivio je vlast da se bavi medijskim spinovima: „Nije ova država nastala od kad ste vi došli!“ Mijailović je još rekao da je odgovornost za buduće stanje na ulicama odgovornost odnosa vlasti prema njima, a onda je pomenuo i ministra odbrane Zorana Đorđevića: „Mi danas imamo ovog što predstavlja vojsku koji u izjavi za medije, kao akademski građanin, objašnjava da su avioni u fulu. Znamo mi da si ti bio šofer i da si u tom momentu mislio na vozilo kojim si do juče upravljao.“
Govorili su još predstavnici vojnih penzionera, prosvetnih sindikata i sindikata oružara, udruženja za zaštitu korisnika bankarskih usluga koji su podsetili na neustavno smanjenje penzija, dužničko ropstvo, štrajkove kolega prosvetara; bilo je podsećanja na prošlost kada su se takođe organizovali kontramitinzi da bi se zbunila javnost, obećanja radikalizacije protesta…
Posle govora, kolona mitingaša je šetala do Narodne skupštine sa željom da predsednici Maji Gojković preda pismo sa zahtevima. Međutim, pisarnica nije radila, pa su pismo ostavili kolegama koji rade na ulazu u Skupštinu. Održan je i minut ćutanja u znak sećanja na poginule i nestale na Kosovu. Protest se završio ispred zgrade Radio-televizije Srbije zato što, kako su organizatori skupa rekli, RTS nije u svom programu pronašao mesto za debatu o problemima u vojsci i policiji Srbije.
Inače, na mitingu Vojnog i Policijskog sindikata bili su Miloš Đajić iz Demokratske stranke, Borko Stefanović iz Levice Srbije i predstavnici Inicijative „Ne da(vi)mo Beograd“. Kontramitingu je prisustvovao Saša Dujović, predsednik Pokreta veterana koji je u prošlom sazivu Narodne skupštine bio na listi Srpske napredne stranke.
Nakon protesta, Vojni sindikat Srbije je objavio i da nezvanično znaju da su neki učesnici kontramitinga bili nagrađeni sa po 5000 dinara, neki sa 2000 dinara, a svi su dobili sendvič.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!