Pred izbore je Aleksandar Vučić tešio (a i plašio) građane fotografijama punih magacina konzervi, džakova i kutija, i podacima kako nam ne manjka pšenice, kukuruza i druge osnovne robe, a onda je prošle nedelje obznanio da su Robne rezerve potkradane, što znači da nema žita koliko je ranije tvrdio.
Preuzimajući, po običaju, ulogu tužioca i sudije, najavio je “da će ići u zatvor svi koji su na brutalan način krali, misleći da ih niko neće proveravati”, i otkrio kako su skladištari krali državne rezerve lagerovane u njihovim silosima.
“A znate kako rade, postave duplo dno za našu robu, za žito. Duple rešetke postave da vi mislite dole je, a nema je. Nisu mislili da će iko da proverava ima li žita ili ne”, pojasnio je Vučić.
Usledila je akcija državnih organa i do sada je lišeno slobode sedmoro vlasnika preduzeća, mahom iz Srema i Mačve, zbog postojanja osnovane sumnje da su zloupotrebili poverenje u obavljanju privredne delatnosti i ukupno oštetili državu za preko devet miliona evra.
Oko 70 skladištara ima ugovore za lagerovanje robe sa Direkcijom za robne rezerve Srbije i dobija mesečnu nadoknadu, a država ima i svoje silose i magacine za rezerve hrane. Većina privatnika svoje obaveze izvršava po zakonu, ali oduvek je bilo skladištara koji su baratali robnim rezervama ili ih proneverili.
“Večernje novosti” podsećaju da je i krajem 2013. godine sprovedena akcija hapšenja zbog zloupotrebe sa pšenicom i kukuruzom iz robnih rezervi, a da je tada kod 18 od 77 skladištara utvrđen manjak od 50.000 tona pšenice i 30.000 tona kukuruza, obaška što su neki od njih naplaćivali od države i do 10.000 evra mesečno za zakup.
Koliko je ta akcija tadašnjeg prvog potpredsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića dala dugoročne rezultate vidi se ovih dana, kada se u akcijama tužilaštva i policije utvrđuje isto “duplo dno”.
10.000 za prosvetare
Vučićev “helikopter s parama” nastavlja let
Osim što godinama unazad otkriva krivična dela i deli pravdu, predsednik Srbije Aleksandar Vučić od početka pandemije kovida zasipa građane parama, prvo sve punoletne, pa penzionere u par navrata, onda mlade i redom po zaposlenju – sve istim sumama, a on je taj koji ekskluzivno otkriva ko će i kada dobiti novu turu tzv. “helikopter para”.
Nakon što je pre neki dan sa po 10.000 dinara iz državnog budžeta počašćeno blizu 8000 zaposlenih u ustanovama socijalne zaštite, i najavljena za početak juna nova isplata po 100 evra svim građanima od 16 do 29 godina, Vučić je, gostujući na TV Pinku, najavio da će naredne nedelje po 10 “crvenih” dobiti i svi prosvetari, bez visokog školstva, što znači oko 133.000 zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i predškolskim ustanovama.
“Nemam neku pozitivnu reakciju na to što Vučić daje milostinju od naših para. Sve je to bacanje prašine u oči. Dajte mi platu koju sam zaradio. Da je plata u skladu sa zakonom, nastavnici bi primali po 110.000 dinara. Ovako im svakog meseca neko ukrade 50.000 dinara”, izjavio je za “Danas” Dušan Kokot, predsednik Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Vojvodine.
A posle prosvetara i mladih neka se pripreme…
Misli ministra za porodicu
Dmitrović i “kasnorotkinje”
foto: zoran žestić / tanjug…
Ministar za brigu o porodici i demografiju Ratko Dmitrović (SNS, ex SPAS), ponovo je pokazao kako razume negativni prirodni priraštaj i zašto su žene, opet, krive. Ovog puta je na Tviteru alarmirao javnost da nam, takoreći, cure poslednji dani.
“Razmislite o ovome bar jedan minut. Danas žena u Srbiji prvi put rađa u 30. godini. U kojoj godini će prvi put rađati 2050. godine? Da li smo svesni koliko je jezivo teška situacija u kojoj se kao narod nalazimo? Ostalo nam je malo vremena do linije iza koje nema povratka”, napisao je ministar u svojstvu zabrinutog tviteraša.
Usledile su reakcije na toj i na drugim društvenim mrežama, uglavnom negativne po Dmitrovića, baš kao i u leto prošle godine, kada je sličnim “jezivim” izjavama sa ministarske pozicije skrenuo pažnju javnosti. I pre toga je prozivao Srpkinje da su “kasnorotkinje” i vređao feministkinje, a od svojih novinarskih početaka sve do danas naricao je nad sudbinom Srba i Srbije, prozivajući poimence “domaće izdajnike” i “ustaške plaćenike”.
Ali, ništa ga od dolaska naprednjaka na vlast nije maknulo sa važnih državnih i paradržavnih funkcija, pa tako ni kontroverzni stavovi o natalitetu i ulozi žena u društvu nisu bili dovoljni da ga Aleksandar Vučić, odnosno formalno Ana Brnabić liše ministarske fotelje.
On je pak ranije izjavio da “nikada nigde nije rekao da je žena kriva za lošu demografsku sliku Srbije”, već da je po njemu “žena centar priče, naš apsolutni prioritet, da ona odlučuje jer ona rađa”.
Ako je tako kako kaže, onda na veoma čudan način, najblaže rečeno, ispoljava poštovanje i brigu prema ženama.
Partizanove uspomene
Od Fuenlabrade do Istanbula 1991/92.
Trojka Saše Đorđevića u poslednjoj sekundi finala Kupa evropskih šampiona u košarci (Evroliga) odigranog 16. aprila 1992. godine u Istanbulu, ušla je u košarkašku legendu i donela beogradskom Partizanu jedinu titulu prvaka Evrope (uz tri pehara Kupa Radivoja Koraća, šest puta osvojenu ABA ligu, 21 državno prvenstvo i 16 kupova).
Na 30-godišnjicu velikog trijumfa klub je na svečanosti okupio većinu aktera finala, počevši od najtrofejnijeg evropskog trenera Željka Obradovića, kome je to bila prva od do sada devet osvojenih evropskih klupskih titula.
Partizan se plasirao u Evroligu kao drugoplasirani u poslednjem prvenstvu Jugoslavije 1991. godine, a kako su počeli ratni sukobi u bivšoj državi, morao je da igra kao domaćin van zemlje, kao i prvoplasirani, poslednji jugoslovenski šampion, POP 84 (Jugoplastika) iz Splita, i trećeplasirana zagrebačka Cibona. I svi su odabrali Španiju, a crno-beli su se skrasili u Fuenlabradi, predgrađu Madrida, i ubrzo privukli pažnju, a potom i veliku podršku sa tribina tamošnjih ljubitelja košarke.
Pored toga što su bili najmlađi tim, sa prosekom od 21,7 godina, crno-beli su do Fajnal-fora u Istanbulu došli odigravši, osim prve četvrfinalne, sve utakmice van Beograda i zemlje.
Posle grupne faze, Partizan je u četvrtfinalu bio bolji u tri utakmice od Knora iz Bolonje (današnji Virtus), a potom je u turskoj prestonici u polufinalu savladao Filips iz Milana (Armani Olimpija) sa 85:78, a u finalu Huventud iz Badalone sa 71:70.
Predsednik kluba bio je Dragan Kićanović, direktor pok. Milenko Savović, teh. sekretar Dragan Todorić, stručni savetnik prof. Aleksandar Nikolić, a Obradović i njegov pomoćnik Velimir Gašić predvodili su do evropskog trona prvotimce Aleksandra Đorđevića, Predraga Danilovića, Nikolu Lončara, Zorana Stevanovića, pok. Dragišu Šarića, Željka Rebraču, Mlađana Šilobada, Slavišu Koprivicu, Vladimira Dragutinovića i Ivu Nakića.
Na humanitarnoj aukciji povodom obeležavanja godišnjice prodato je 16 predmeta iz istanbulskog finala, počevši od najviše plaćene Obradovićeve table sa nacrtanom kretnjom Đorđevića za trojku (7100 evra), preko replika dresova, do lopti sa potpisima svih igrača i trenera, a prikupljeno je 32.650 evra, namenjenih deci nedavno poginulih rudara.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Fiskalni savet bio je jedina preostala institucija sa kičmom. Na njegovom čelu je trinaest godina bio prof. Pavle Petrović. Vučić mu je sada uručio otkaz. Dosta je bilo kritike
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!