
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
foto: sava radovanović / tanjug
Da li je stavljanje na američku crnu listu braće Veselinović, Milana Radoičića i ostalih znak za Aleksandra Vučića da mora da ih se odrekne? Kako su braća Veselinović izrasli u najbogatije ljude u Srbiji koji obrću milione, imaju rudnike, zgrade i hotele? Zašto njihova centralna građevinska firma Inkop radi na skoro svakom velikom infrastrukturnom gradilištu u Srbiji? I mogu li se pod sankcijama Vašingtona naći Andrej Vučić, Goran Petrović i drugi sa fotografijama u društvu Zvonka Veselinovića

Jedna prošlonedeljna vest iz Sjedinjenih Američkih Država nije se našla u udarnim vestima nacionalnih TV stanica i većine dnevnih novina. Ona glasi: braća Žarko i Zvonko Veselinović, Milan Radoičić i još nekoliko Srba sa severa Kosova označeni su kao pripadnici koruptivnih mreža povezanih sa međunarodnim organizovanim kriminalom i stavljeni su pod sankcije Vašingtona. Takođe, pobrojane su i firme u vlasništvu braće Veselinović. I za njih su na snazi sankcije, što će znatno otežavati poslovanje sa inostranstvom.
Inače, imena “lidera Srba sa severa Kosova”, kako vlast naziva Veselinovića, Radoičića i ostale odavno se pominju u pismima Beloj kući koje šalju grupe američkih kongresmena. Počelo je s njima dvojicom, a tek treba da se vidi ko je još na toj “srpskoj listi”. Reč je o ljudima koji se u Srbiji predstavljaju kao uspešni poslovni ljudi, a svet ih vidi kao perače novca ili učesnike u trgovini drogom.
Iako vlast ovu temu drži “ispod radara”, primetno je da je zavladala velika nervoza, od Aleksandra Vučića i Ane Brnabić pa naniže u sistemu Srpske napredne stranke. Ko je sve na američkoj listi, javnost možda sazna već ove nedelje. Naime, u posetu Beogradu stigao je Pol Ahern, predstavnik američkog ministarstva finansija koje je donelo sankcije za grupu Žarka i Zvonka Veselinovića, Radoičića i drugih. Ahern je već u februaru 2020. bio u Beogradu. Tada je sa predstavnicima Vlade razgovarao o situaciji sa sprečavanjem pranja novca i borbi protiv korupcije i kriminala. Sada dolazi pod drugom administracijom i sa jačim “argumentima”.
LOVCI IZ HELIKOPTERA
Braća Veselinović spadaju u najmoćnije i najbogatije ljude u Srbiji. Od sitnih trgovaca i švrecera – kako su ih opisivali iz vlasti koja ih je hapsila 2011. – izrasli su u uticajne privrednike: obrću milione, imaju silnu mehanizaciju, rudnike, zgrade i hotele, a neki izvori tvrde da su posebno razgranali poslove u Novom Sadu i ostatku Vojvodine. Njihova centralna građevinska firma Inkop radi na skoro svakom velikom infrastrukturnom gradilištu u Srbiji.
U slobodno vreme uživaju u lovu: iz helikoptera na Goliji ili na safarijima u Africi. Njihova jahta “Sara” smeštena je u ekskluzivnoj marini u Crnoj Gori.
A sve se to dešava dok su bili pod istragama zbog učešća u kriminalnim radnjama na Kosovu. Reč je nedokazanim sumnjama o njihovoj povezanosti sa distribucijom narkotika, te otimanjem kamiona i kamenoloma na početku preduzetničkog staža.
Na jednoj fotografiji Zvonko Veselinović izlazi iz pritvora u pratnji svog kuma Milana Radoičića. Ali postoje i druge slike: on u razgovoru sa Ramušom Haradinajem, koji je optužen za ratne zločine na Kosovu; on sa Andrejem Vučićem u agenciji Inviktus; on sa Nikolom Petrovićem, nekadašnjim direktorom EMS-a i kumom Aleksandra Vučića…
U obrazloženju američke odluke da stavi na crnu listu Veselinovića, njegovog brata i kuma Radoičića stoji da ova grupa ima velike političke i poslovne veze.
To ni za koga nije novost. Istraživački novinari već godinama detaljno izveštavaju o njihovom uticaju i o direktnoj povezanosti sa vrhom srpske države.
Još u opoziciji Vučić je branio Veselinovića. Tada je izjavio da će prvo da uhapsi Branka Miljkovića, vlasnika firme “Ratko Mitrović”, a da neće da dozvoli da se kažnjava onaj koji brani Srbe na severu. Naravno, mislio je na Veselinovića. Ovaj pristup je doneo i rezultat: Miljkovićeva građevinska firma gotovo je nestala, a imperija braće Veselinović je zablistala u svim velikim infrastrukturnim i građevinskim radovima u Srbiji.

DUGAČKA CRNA LISTA
Vezano za nasilje na severu Kosova za koje se sumnjiče braća Veselinović, njihov kum Radoičić i ostali, dokument američke administracije pominje umešanost u ubistva, a posebno u ubistvo Olivera Ivanovića u januaru 2018. Za sada, tužilaštvo u Prištini je od takvih optužbi odustalo jer nema dovoljno kredibilnih dokaza.
Oni što se na samom severu Kosova dešava poslednjih desetak godina jeste da su Veselinovići i Radoičić uz pomoć ostalih a u dogovoru sa svojim albanskim partnerima tamo uspostavili svoju neformalnu vlast. Ovaj proces je i formalizovan time što je kum Milan Radoičić postao vođa Srpske liste, političkog krila ove grupe i filijale SNS-a na Kosovu.
Za razliku od svih drugih tema, Vučić još nije stigao da se izjasni o okolnostima vezanim za Veselinovića, Radoičića i ostale. Zasad je uskočila u ring samo Ana Brnabić da demantuje tvrdnje urednika međunarodne organizacije istraživačkih novinara OCCRP Drua Salivena, koji je rekao da je na spisku za sankcije i Andrej Vučić. Da li je njen nastup bio deo planirane i glumljene srdžbe ili se iza brda valja nešto što će je istinski iznervirati? Američka crna lista je dugačka i sa nje se teško silazi.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve