img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Prvi film

20. април 2016, 20:00 Sonja Ćirić
Copied

U nameri i želji da popularizuje filmske programe Jugoslovenske kinoteke, njen direktor Jugoslav Pantelić najavio je prepodnevne projekcije starih čuvenih filmova za decu, onih koje kao dobre primere pominju stariji kad kritikuju produkciju namenjenu najmlađima (vidi „Vreme“ br. 1312). Biće to prilika da mnoga naša deca prvi put uđu u bioskop, vide prvi igrani film i zavole Kinoteku, rekao je Jugoslav, što je mene vratilo u dan kad sam prvi put ugledala bioskop i film.

Zove se Prodavačica ljubičica (La violetera), i nije za decu. Bilo je to u Kragujevcu. Na Guglu piše da se u Jugoslaviji prikazivao 1960. godine, što odgovara mom sećanju da sam ga gledala pre polaska u školu. U bioskop me je odvela baka, Ljubljančanka, udovica kapetana Srpske vojske poginulog u aprilskom ratu, Kragujevčanina. Mnogo je volela filmove, kupovala je Filmski svet, interesovala se za kulturna dešavanja po gradu, nastavljajući stare navike iz svog slovenačkog perioda.

Pre nego što smo krenule u bioskop, baka mi je ispričala šta me tamo čeka. Prepričala mi je sve što je u novinama pročitala o glavnim glumcima Sariti Montijel i Rafu Valoneu i sve što je čula o filmu od srećnika koji su ga već gledali. Prepričala mi je film kao da mi priča bajku. Opisala mi je Soledad, njenu haljinu, pletenu korpu sa ljubičicama, Fernanda u koga se zaljubljuje, njegovog brata koji je protiv njih. „Uživaćeš“, rekla mi je na kraju.

Kad smo stigle, neko dvoje u braon mantilima nisu hteli da nas puste u salu. Ne mogu dve osobe na jednu kartu (baka mi je namenila mesto u svom krilu), i ovo nije film za decu, vikali su na nas pred svima. Baka je digla frku, ali kad je pobedila – film je već bio počeo. Zato su nas sproveli do nekih sporednih vratašca i odjednom smo se našle na mestu gde se po bioskopskom platnu ka plafonu uzdizalo lice Sarite Montijel! Gledano iz moje perspektive, bio bi to kadar u kome se nalazim pola metra od vrha Saritine brade, a iznad mene do kraja platna nastavlja se ostatak njenog prelepog lica. Mrvica i džinovsko lice! To lice priča, i to zaglušujućim glasom pa ga doživljavam kao da je vetar! Stojim ukopana, baka me cima, ali ništa. Smetamo drugima da gledaju film, bune se, nervozni su. Baka mirno kaže: „Nije joj ništa, samo je srela film.“

Osim po opisanom, Prodavačicu ljubičica pamtim po bakinim suzama tokom projekcije, po lupanju njenog srca u moja leđa, po mladoj ženi koja je sedela do nas i prilično glasno komentarisala dijalog filma, po horskoj podršci iz publike pesmi koja je proslavila ovaj film, ali i po emociji koju pre toga, koliko se sećam, nisam osetila, a koju su mi preneli Soledad i njen Fernando.

Prodavačica ljubičica nije dečji film, kao što sam već rekla, pa i ne očekujem da ga Kinoteka uvrsti u najavljeni matine program. Ali zato Palčić jeste, preporučujem ga – ako se taj film uopšte tako zove. Igrani je, američki, u boji, mnogo star, ne nalazim ga na Guglu, ali ljudi iz Kinoteke će već znati o čemu pričam.

Daću im još neki hint: drvoseča Džordž i njegova žena En dugo i mnogo žele sina, kakvog god. Jednog dana Džordž u šumi ugleda veliki i lep hrast. Taman da zamahne sekirom po njemu, stvori se šumska vila. Duga plava kosa, svetloplava haljina, svetlucavi čarobni štapić, prelepa! Kaže mu: „Nemoj da posečeš ovaj hrast. Na njegovim granama živi mnogo ptičica i ako ga posečeš, one neće imati gde da stanuju. Biće tužne. Molim te, poštedi ga. Ako me poslušaš, ispuniću ti tri želje.“ Džordž pristane, i žurno krene kući da sve ovo ispriča En. Kad je seo da večera, ona mu iznese kupus. „Svaki dan prazan kupus! Da mi je makar jedna kobasica“, reče, i cap, na tanjiru se stvori kobasica. En hoće da poludi: „Što ne paziš šta pričaš, potrošio si prvu želju na kobasicu, a mogli smo da dobijemo sina! Što ti se za nos nije zalepila!“ Cap, želja se ispuni! Poslednju su potrošili na skidanje kobasice s nosa. Bili su očajni, najočajniji na svetu. I šumska vila se sažali na njih. Jedne kišne i olujne noći, dok su En i Džordž spavali, ona im pošalje dečaka. Bio je malen-malen, ne veći od palca. „Neka se zove Palčić“, rekoše presrećni Džordž i En. Uveli su ga u sobu svu od igračaka koju su, čekajući da im dođe, pravili za njega. Bile su to čarobne igračke: svake večeri, čim bi Džordž i En ušuškali Palčića za laku noć, one bi oživele i počinjala bi zabava do zore. To je otprilike polovina filma, drugi deo je ništa manje bajkolik, i kraj je srećan.

Moj ujak je jednom davno sa nekog američkog programa snimio ovog mog Palčića na VHS kasetu i doneo mi da me obraduje. Godinama sam ga čuvala. A onda, ko zna zbog kog ludila i nepažnje, izbrisala. Eto, i toga sam se setila dok mi je Jugoslav Pantelić pričao o planovima Kinoteke, a diktafon ga, umesto mene, pažljivo slušao.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević

Komentar

Rašrafljivanje diktatora: Politička remek-dela pobunjenih studenata

Malim političkim remek-delima studenti su prizemili Aleksandra Vučića. Šta su oni shvatili, a mi stariji nismo razumeli svih ovih godina

Ivan Milenković

Komentar

Kosjerićki apsurd

Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure