img
Loader
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Milica

04. februar 2009, 17:47 Andrej Ivanji
Copied

Neki poskoče kao opareni kada im se Milica približi. „Masno“ opsuju nešto na njen i na račun moje majke – prvo besno, panično, glasno, pa kada mi uhvate pogled i shvate da sam i ja spreman na kavgu, utihnu i nastave sebi u bradu. Drugi, kada vide na vreme da im Milica ide u susret, malo zastanu, unezvereno pogledaju gde bi mogli da uteknu, usitne korak, sklone se u stranu, pa malo ubrzaju ne ispuštajući Milicu iz vida. Treći se jednostavno ukoče i sa iskonskim strahom u očima sačekaju da Milica i ja prođemo, kao da vodim vuka na lancu.

Milica je pržanski gonič. Ili konfederalni švajcarski alpski patuljasti vučjak. Veličine koker španijela. To vam je odgovor na glupo pitanje: „A koje je rase?“ Iz aviona se vidi da je Milica mešanac, dodž, proizvod „grupe autora“, uglavnom crna, sa braon šapama i flekama ispod očiju, belom štraftom posred uvis izvijenog repa i povelikim špicastim ušima. Podseća malo na vučjaka (valjda bi se neki pronašao u porodičnom stablu).

Milicu smo pokupili u Pržnu na godišnjicu smrti moje babe po majci, koja je u dvadeset šestoj godini umrla od tuberkuloze u Beogradu pošto je rodila troje dece. Bilo je leto posle bombardovanja. Sedeli smo uveče porodično u ribljem restoranu ispod hotela Maestral uz samo more, kada su pristigli ribari i iz čamca izvukli čudovište od zubaca od svojih pedeset kila. Ispod stola se pojavilo pacoliko, ofucano stvorenje izjedeno od buva i krpelja, sa odvratnim špicastim repom, lišajevima, krmeljavim očima. Moja supruga Mira je naterala crnogorskog kelnera da donese mleko u pepeljari, nahranila ju je i odvajala joj komadiće onog stoletnog zubaca kakvog u Jadranu video nisam nikada pre ni posle. Posle večere Mira, Milica – tada još samo pacoliko štene – i ja ostali smo na plaži. Prepirali smo se, Mira je htela da je povedemo u sobu i malo negujemo, ja sam hteo odmor bez najružnijeg šteneta koje sam ikada video. I onda, negde oko ponoći, Milica je jasno i glasno rekla: Mama.

To je bilo pre devet godina. Od tada ja Milicu izvodim u šetnju barem dva puta dnevno. To je do sada oko 200.000 minuta. Ili 3333 sati. Ili oko 140 dana koje smo Milica i ja proveli po beogradskim i parkovima drugih evropskih gradova. U Beču je bila potpuno izgubljena. Nije znala kako da se ponaša u tramvaju, mada smo joj uredno kupovali kartu za prevoz. U restoranu bi samo ona besno lajala, cimala, režala, dok su je bečki psi, naviknuti na restoranski život, začuđeno posmatrali. Može joj se: u porodici samo ona ima austrijski pasoš.

Milica i ja smo svašta preživeli: tuče, predsednikovo obezbeđenje, veterinare, doktore, iščekivanje Mirinih i mojih bliznakinja. Milica učestvuje i saoseća u porodičnom životu. To je nešto što mačkari nemaju. Ali mačkari ne moraju da se žrtvuju, pa da umorni, po pljusku i susnežici ili na pedeset stepeni Celzijusovih svoje mačke vode napolje da obave šta imaju. Mačka je tu pa je tu, a kada vi niste tu, dođe komšija pa je nahrani. I ništa. Pas pati kada je ostavljen. I skače od radosti kada dođeš. Kada izađemo napolje pustim Milicu s lanca, ona otrči, pa se okrene i pita: kuda? Ja samo mahnem glavom i ona krene u tom pravcu. Kada nam se približava nepoznati pas, opet me pogledom pita: šta sad, je li dobar ili nije? Ne znam kako to izgleda kada izađeš sa mačkom u park. To jest, one valjda idu same, ili nikada i ne izlaze iz kuće ako su skupe pa ih vlasnici ne puštaju.

Milica i ja uglavnom šetamo u Pionirskom parku. Sve su neki fini ljudi i psi tamo. Tek ponekad se pojavi neko sa strane. Na svakom ćošku stoje kesice i kante za pseći izmet da ljudi mogu da počiste za svojim psima. Kesa za ljudska govna nema. Centralni park usred državnih institucija je lep, ali staze su razrovane, pune džombi i rupa. Gvozdena skalamerija na kojoj se deca igraju je opasna po život, kao da niko nije čuo da tobogani i ljuljaške mogu da budu od plastike, a podloga na kojoj deca skaču gumirana, a ne betonska. Osvetljenje u parku je nikakvo. Pitam se zabrinuto da li to nije rizik za bezbednost Predsednika, mada njega nikada u parku nisam sreo, ni po lepom vremenu. Čovek, koliko znam, ima rotvajlera, ili rotvajlere, a kancelarija mu je uz sam park. Kakav bi to samo marketinški potez bio – da Predsednik sam kroči u Pionirski park bez predsedničke svite i prošeta se sa ili bez psa. Makar nevidljivo obezbeđenje čučalo u svakom grmu, u kome, inače, naši sugrađani svakodnevno vrše malu i veliku nuždu. Onda bih mogao da pričam kako je Milica iz Pržna srela Predsednika.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
22.oktobar 2025. Lazar Stojanović

Čemu čaj?

16.oktobar 2025. Jovan Kale Gligorijević

Krsna slava

09.oktobar 2025. Uroš Mitrović

Sinhronicitet

01.oktobar 2025. Olja Petronić

Tuga

Vreme uživanja

24.septembar 2025. Dragan Todorović

70

Komentar
Vučić ispred Skupštine

Komentar

Ogled o posuvraćenom jeziku

Pošto ne može da kaže „odanost je meni važnija od časti“, Aleksandar Vučić će reći da je častan čovek. Bezbroj je takvih primera. U filozofiji, to se zove performativna protivrečnost: izricanjem vrednosnog suda upada samome sebi u usta

Ivan Milenković
Doček studenata u Kosjeriću

Pregled nedelje

Nećete pobediti decu pobune

Umesto da se distancira od studenata iz Novog Pazara, narod je duboko postiđen beščašćem policije koju plaća, ogorčen nepravdom i sada samo gleda kako da im pomogne na maršu do Novog Sada

Filip Švarm
Vatrogasci gase požar u šatorima u Ćacilendu nakon pucnjave u kojoj je napadač V. A. ranio jednog čoveka

Komentar

Ko je nahuškao V. A. da puca u Ćacilendu?

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da su za pucnjavu u Ćacilendu krivi „blokaderi“, opozicija, mediji. Ali, samo u žabokrečini koju je on stvorio društvene patologije mogu da postanu prvoklasna politika

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1816-1817
Poslednje izdanje

Naš jubilej

35 godina Vremena Pretplati se
Od 1. novembra do 1. novembra

Kako su studenti vratili nadu Srbiji

Intervju: prof. Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Ne smemo da izneverimo studente

35 godina Vremena – 1990

Anticivilizacija

Uz 35 godina “Vremena”: Svet, od 1990. do danas

Doba umiranja iluzija

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure