Privođenje Dodika: Da li je BiH odzvonilo?

Da li će presuda entitetskom predsjedniku značiti kraj države Bosne i Hercegovine, kao što je Milorad Dodik najavljivao uoči njenog izricanja? Da li će se pravosudne i policijske institucije izdići iznad političkih interesa i služenja onima koji su ih na ta mjesta doveli – političkim strankama – i napokon postati profesionalci? Da li će i kako Republika Srpska proglasiti nezavisnost ili ostati unutar Bosne i Hercegovine, te povesti „konstruktivan i otvoren dijalog“ sa ostalim partnerima u državi, pitanja su koja zaokupljaju ne samo bosanskohercegovačku, već i svjetsku javnost.

I malo ko zna odgovor na njih, čini se, čak ni oni koji su „dosegnuli crvenu liniju“ i krenuli na put sa kojeg se više ne mogu vratiti nazad.

Iako ne treba ostati u frazi „da je ovo najveća kriza u BiH nakon Dejtona“, sigurno je da više ništa neće biti kao prije. Bezbjedonosne agencije uvjeravaju građane da je situacija stabilna, sigurna i da nemaju razloga za brigu, što u ovoj situaciji zvuči prilično neuvjerljivo, posebno ako se zna da su direktori pojedinih agencija partijski vojnici, a da su neki u bijegu u susjednim državama jer su zloupotrijebili položaj.

Kako privoleti Dodika da bude priveden

I tu je i najveća greška u Krivičnom zakoniku BiH, jer svaki osumnjičeni mora biti saslušan. Otuda je i najveća briga kako, pošto je odbio da prihvati poziv Tužilaštva, privesti Milorada Dodika na saslušanje.

Dodikov pravni tim savjetuje tužiocima da posvete pažnju činjenici da Nijemac Kristijan  Šmit nije potvrđen u Savjetu bezbjednosti UN-a. Međutim, iako su zvaničnici Republike Srpske mislili da će ovim postupcima zatvoriti Kancelariju Visokog predstavnika, Šmit nikad nije bio jači. Podršku je dobio od svih relevantnih međunarodnih institucija i velikih sila.

Tužilaštvo BiH izdalo naredbu za hapšenje Milorada Dodika

Milorad Dodik se nije odazvao Tužilaštvu BiH na saslušanje zbog „napada na ustavni poredak“. Nakon što je pred kamerama pokazivao poziv, kasnije je tvrdio da isti nije dobio.

Kako god, Tužilaštvo BiH izdalo je naredbu da se privedu Dodik, Višković i Stevandić radi saslušanja. U privođenju bi trebalo da učestvuje Sudska policija BiH, uz asistenciju MUP-a Republike Srpske i SIPE, državne policijske agencije. Vruć krompir je u rukama pripadnika ovih agencija, MUP je u gotovo bezizlaznoj situaciji, a nije lako ni direktoru SIPE, Dodikovom čovjeku.

Niko ne može da hapsi čelnike RS

Stav političkog vrha entiteta je da „ niko neće i ne može hapsiti državno rukovodstvo Republike Srpske“, a logika je da ovaj entitet ne „vrši nikakav napad na ustavni poredak, već naprotiv, donosi odluke na koje prema Ustavu BiH i Republike Srpske ima pravo“. Uz istovremeno pisanje novog Ustava, kojim se Republici Srpskoj daje pravo na „samoopredjeljenje“, udruživanje sa vojnim savezima drugih država, sopstvena vojska.

Prema sadašnjem rasporedu karata, prednosti su na strani države BiH. Međunarodna podrška je gotovo jednoglasna, uz izuzetak Srbije, Hrvatske, Mađarske i Rusije, te nadu da će Trump svladati „duboku državu i recidive Bajdenove administracije“ i stati na stranu bosanskohercegovačkih Srba.

Podsjećanja radi, kroz reformu oružanih snaga, sporazumom je utvrđeno da su te snage u BiH jedino neoborive, što je jedna od garancija, iako slabašna, njenog opstanka. Tako da je teško očekivati da u tridesetoj godini obljetnice BiH ona doživi raspad, makar oni koji su krenuli u njeno rasturanje to radili pod plaštom borbe za mir, stabilnost i garanciju sigurnosti.

Zveckanje ovakvim zakonima, negiranje državnih pravosudnih institucija, ali ne svih, zatezanje omče oko vrata, sve su samo ne to u šta građane uvjeravaju njihove vođe.