Kad jedan časopis u Srbiji doživi pedesetu godinu, to je neopisivo veliki uspeh. Reč je o časopisu „Gradac“, čiji je prvi broj objavljen u novembru 1974. godine u Čačku, i postao – najbolji, i to u svakom od 226 objavljenom broju.
U koricama „Gradca“ objavljene su antologije Savremena svetska priča, Svetska poezija danas, Stvaranje moderne drame, monografske celine o piscima kao što su Danilo Kiš, Henri Miler, Samjuel Beket, Bruno Šulc, Luj-Ferdinand Selin, Antonen Arto, Vasko Popa, Žan Žene, Malkolm Lauri, Martin Buber, Viljem Blejk, Danil Harms, Niče, Ernst Jinger, o slikarima Ljubi Popoviću, Dadu Đuriću, Baltusu, o pokretu zvanom Mediala, o stripu (Hugo Prat, Mebijus, Enki Bilal), objavljene su hrestomatije o pojmovima kao što su smrt, apokalipsa, mistika, pravoslavlje i umetnost, gnosticizam, jevrejska mistika…
Prava senzacija su bili Rečnik imaginarnih mesta, Tajna istorija kulture 20. veka, Kumranski rukopisi.
Časopis gotovo od samog početka uređuje Branko Kukić, a danas uz njega redakciju čine Milosav Marinović, Vladan Matijević i Savo Stijepović.
Ovom važnom časopisu u čast, sutra u petak u Galeriji biblioteke „Vladislav Petković Dis“ u Čačku biće otvorena izložba „Časopis Gradac – pedeset godina postojanja“, o ovoj izdavačkoj legendi i do sada neprevaziđenom nivou na ovdašnjoj kulturnoj sceni.
Na početku uvodnog teksta kataloga, autorka izložbe Tijana Bežanić citirala je reditelja Živojina Pavlovića: „Prvi obrisi posebnosti nekog časopisa ocrtavaju se teka kada se na njegovim stranicama može pročitati ono čega nema ni u jednom drugom.“
I, to je – to. To je „Gradac“, časopis u kome ima ono što ni u jednom drugom nema.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com