Požar u Centru za azil u Obrenovcu otvorio je dve nove priče. Jedna je o međunarodnoj humanosti. Jer, u požaru je građanka Iraka zadobila teška oštećenja kože, ali su dve azilantkinje iz istog centra odlučile da doniraju svoju kožu kako bi joj pomogle u oporavku. Iako su i same u izbeglištu i jako teškoj životnoj situaciji.
Druga priča je dosta sumornija. Jer je požar nastao u azilu koji tek što je renoviran. Uzroci požara su nepoznati za sada, a Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC) je uputio zahteve nadležnim službama za pristup svim potrebnim informacijama.
„Ova nesreća je unela nemir i strah među izbegle u centru, a nametnula je pitanje bezbednosti, zaštite od požara i hitnog reagovanja u nepredvidivim situacijama u centrima za prihvat izbeglica“, kaže Radoš Đurović iz APC-a za „Vreme“. „Tu je i pitanje odgovornosti. S obzirom da je centar nedavno renoviran, potrebno je proveriti da li su ispoštovani svi propisani standardi u pogledu elektroinstalacija i zaštite od požara.“
Muškarac se smrzao – ispred kampa koji je radio
Žena koja je izgorela u požaru u Obrenovcu nije jedini slučaj nesreće u kojoj su žrtve bili migranti u Srbiji od početka godine.
Tako je ove godine stradao i jedan muškarac ispred samog kampa u Sjenici i to od smrzavanja. Nije poznato kako se ovaj incident dogodio jer je kamp bio otvoren i da li je potencijalno bio sprečen da u njega uđe. U kampu u Sjenici dogodio se još jedan smrtni slučaj, dok su iz APC-a zabeležili još najmanje pet smrti migranata u Srbiji izvan azila. U okolini Obrenovca preminulo je dvoje ljudi, kao i dvoje na granici sa Mađarskom, jedan u Surčinu. Neki od ovih ljudi nastradali su i zbog sukoba sa krijumčarima, kojima su ostavljeni na milost i nemilost.
„U Srbiji trenutno radi samo četiri Centra za azil i to u Preševu, Bujanovcu, Obrenovcu i Sjenici, a imali smo ih 17“, kaže Đurović. „Iako se broj migranata koji prolaze kroz Srbiju jeste smanjio, migracije nisu prestale jer je oko 15.000 ljudi ove godine već prošlo kroz Srbiju.“
Migranti koji dolaze iz Afrike i Azije suočavaju se sa osetno manjim brojem kampova koji imaju probleme sa održavanjem.
Kampovi koji su ostali da rade su, sem Obrenovca, na samim obodima zemlje, a nema ni jednog u Vojvodini, iako za tim postoje velike potrebe.