Moj kolega Miloš Jocić, profesor srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, juče uveče, u sredu tokom noći, je odveden od svoje kuće na saslušanje, a potom i pritvoren – odvezen je iz Novog Sada u pritvorsku jedinicu u Baču.
Danas će (ili kada to neke „više instance“ odluče), poput teškog kriminalca biti dovezen u kavezu na točkovima pred sudiju.
Nije uhapšen samo Miloš, policija je u ranim jutarnjim časovima odvela i asistenta AUNS Veroljuba Naumovića, ali je on u međuvremenu pušten.
Svako dalje obrazloženje je suvišno, kada policija u jednoj državi tokom noći odvodi profesore i zatvara ih. Mislim da svi znamo u kom vremenu živimo, a to su 1930-e koje se ponavljaju.
Borba protiv gluposti i zla
Smatram da su Filozofski fakultet, Akademija umetnosti i Univerzitet u Novom Sadu dužni da reaguju na ova hapšenja – to je apsolutno nužno kako bismo u budućnosti smisleno mogli da govorimo o vrlo ozbiljnim rečima u nazivima ovih institucija: filozofija, umetnost, fakultet, akademija, univerzitet
Borba za to da ove reči ne postanu prazni označitelji u isto vreme je borba protiv gluposti i zla. Ukoliko nju izgubimo_,_ taj poraz neće preživeti ni oni koji odavno ne hodaju ovom zemljom, a koji su disali isti ovaj vazduh koji mi danas dišemo.
Ivan Milenković me je pre nekoliko dana pitao da za „Vreme“ prokomentarišem opasnosti savremenog fašizma. Ovo je dopuna mog komentara: Rastko Močnik je svojevremeno postavio zanimljivo pitanje: Koliko fašizma? Mislim da u slučaju našeg vremena, možemo bez dvoumljenja da odgovorimo: Nažalost previše!
Autor je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu